Ugovor sa Rudnikom uglja Pljevlja raskinut je jer nam nije dostavljena mjenica, odnosno sredstvo obezbjeđenja za ispunjenje ugovornih obaveza, rečeno je Vijestima u Elektroprivredi Srbije (EPS).
Bivši izvršni direktor Rudnika uglja Milan Lekić potvrdio je da je ugovor raskinut u njegovom mandatu.
“Ugovor je raskinut još u periodu kad sam bio na čelu Rudnika uglja”, kazao je Vijestima, uz napomenu da ne želi išta dalje da komentariše.
Mihailo Potpara, novi izvršni direktor Rudnika uglja Pljevlja (RUP) rekao je Vijestima da “imajući u vidu da je pokrenut ispitni postupak po krivičnoj prijavi u vezi sa okolnostima oko predmetnog ugovora, zakonom smo onemogućeni da dajemo bliže informacije”.
Potpara je, međutim, prije tri dana potvrdio da je EPS raskinuo ugovor o prodaji mrkolignitnog uglja sa crnogorskom državnom elektroenergetskom kompanijom.
- Prije nekoliko mjeseci, za vrijeme bivše uprave, stigao je zvaničan dopis od EPS-a koji nas obavještava da se jednostrano raskida ugovor o kupoprodaji uglja - naveo je Potpara u izjavi za Pobjedu.
Pod uslovom da su navodi sadašnjeg i bivšeg izvršnog direktora Rudnika tačni, i da navodi EPS o mjenici ne predstavlja dogovoren manevar učesnika u ovom “poslu stoljeća”, otvara se nekoliko pitanja.
Ako RUP zaista nije dostavio mjenicu EPS-u, što je uobičajena praksa u ovakvim poslovima, logično je da se svako zapita zašto se to desilo.
Rudnik uglja je mogao iz dva razloga da ne dostavi mjenicu EPS-u, kaže sagovornik Vijesti iz bankarskog sektora koji je želio da ostane anoniman. To se može desiti zbog eventualnog lošeg finansijskog položaja podnosioca zahtjeva za izdanje mjenice, Ukoliko je potencijalni dužnik u lošem finansijskom stanju ili nema dovoljno sredstava za pokrivanje potencijalnih obaveza, banka može odbiti izdati mjenicu.
Banke, uglavnom, u ovim situacijama procjenjuju i poslovnu praksu provjeravajući i da li je preduzeće ili osoba koja traži mjenicu poznata po nepouzdanim poslovnim praksama ili ima istoriju neizmirenih obaveza. U tom slučaju banka može odbiti izdati mjenicu.
Pažljivo se razmatra i da da li potencijalni dužnik ima dovoljno sredstava ili vrijednosti koje mogu biti korišćene kao pokriće u slučaju izvršenja mjenice. Ako nedostaje adekvatno pokriće, banka može odbiti izdati mjenicu.
Postoje i pravne prepreke kao što su sudski sporovi ili nepoštovanje zakonskih propisa, a procjenjuje se da li je navedeni posao ili transakcija visokorizična, banka može biti opreznija u pružanju mjenice.
Banke, takođe, pažljivo procjenjuju rizike i sigurnosne faktore prije nego što izdaju mjenice, jer mjenica predstavlja obavezivanje banke da plati određeni iznos ukoliko dužnik ne ispuni svoje obaveze.
Dakle, ukoliko RUP nije uspio da obezbijedi mjenicu, onda se dovodi u pitanje stvarno finansijsko stanje Rudnika uglja Pljevlja jer nisu baš česti slučajevi da banke odbiju da izdaju mjenice državnom preduzeću koje, prema raspoloživim podacima, profitabilno posluje.
Postoji, dakle, i druga mogućnost, da mjenice nisu na vrijeme dostavljene EPSU-u zbog nečije zaboravnosti ili nemara. To je, ipak, malo vjerovatno jer se radi o važnom i finansijski značajnom poslu da bi se moglo ozbiljno govoriti o ovoj vrsti nečije neodgovornosti.
Znajući sve to, biće da najviše argumenata imaju oni koji smatraju da nedostavljanje mjenice kao razlog za raskid ugovora predstavlja zapravo dogovor EPS i Rudnika uglja Pljevlja. O motivima i jednih i drugih, nažalost, može se samo nagađati jer ni bivši ni sadašnji menadžment ne želi da govori o razlozima raskida ovog ugovora.
Ugalj i dalje putuje za Srbiju
Jedan od sagovornika Vijesti kazao je da, bez obzira na raskid ugovora između EPS I RUP, iz Rudnika uglja “kamioni i dalje idu za Srbiju” ne želeći da obrazlaže šta to tačno znači.
Izvršni direktor Rudnika uglja Mihailo Potpara kaže da je tačno da se i dalje prodaje ugalj na srpskom tržištu.
“RUP isporučuje ugalj svim zainteresovanim kupcima pa i kupcima u Srbiji, u skladu sa raspoloživim količinama. Nažalost, te količine nisu velike jer prioritet zadovoljenje potreba EPCG, iako su nam cijene za široku potrošnju znatni više”, kazao je Potpara.
Na pitanje da li je moguće da se na ovaj način, preko posrednika, i dalje EPS snabdijeva pljevaljskim ugljem, izvršni direktor naglašava:
“Nas ne interesuje kome ti kupci dalje plasiraju ugalj”, rekao je Mihailo Potpara.
Dva ugovora sa EPS i izviđaj SDT
RUP je isporučivao ugalj EPS-u po osnovu ugovora koji su krajem maja 2022. godine potpisali izvršni direktor najveće pljevaljske kompanije Milan Lekić i vršilac dužnosti direktora EPS-a Miroslav Tomašević.
Ugovorom je predviđena isporuka prvih 40 hiljada tona od planirane ukupne količine od 300 hiljada tona uglja. Cijena uglja iznosi 28,8 eura bez poreza na dodatu vrijednost (PDV) za kvalitet toplotne moći od osam hiljada kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od sedam hiljada do deset hiljada kJ/kg.
Drugim ugovorom definisano je da Rudnik uglja Pljevlja prodaje 120.000 tona uglja EPS-u, i u njemu je, po osnovu iste odluke, a koja se svakomjesečno donosi i koja neizostavno prati tržišnu cijenu uglja, utvrđena cijena od 41,94 eura za ugalj toplotne moći 7.000-10.000 kJ/kg.
SDT je pokrenuo istragu i tražio od Lekića da objasni ko je i po kojim kriterijumima formirao cijenu od 28,8 eura, po kojoj najveća pljevaljska kompanija prodaje mrki ugalj Elektroprivredi Srbije (EPS). Istovremeno, iz Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) tražili su od čelnika te državne kompanije da im dostavi i kompletnu dokumentaciju o nabavci dampera.
Bonus video:
