Da bi se podstakao razvoj seoskog turizma u Crnoj Gori, potrebno je izmijeniti zakon o dijelu koji se tiče seoskih domaćinstava. Izmijeniti način oporezivanja, sa fiskalizacije preći na paušalno oporezivanje kao u regionu. Zaštititi prirodne ljepote, očistiti rijeke od smeća, uvesti kaznenu politiku za odlaganje smeća i slično. Smanjiti sječe šuma i zaustaviti građenje mini hidrocentrala, poboljšati putnu i ostalu infrastrukturu, kazao je intervjuu za “Vijesti” predsjednik nevladine organizacije Udružena seoska domaćinstva - turizam na selu, Vučko Pešić.
Seoski turizam postao je nakon pandemije COVID-19 najbrže rastuća grana turizma na globalnom nivou. U Crnoj Gori za pružanje usluga u turizmu registrovana su 263 poljoprivredna gazdinstva, koja se muče sa mnogobrojnim problemima i bez značajnije podrške države.
Kada je osnovano Vaše Udruženje, koliko imate članova i da li ste dio nekih međunarodnih organizacija?
“Udružena seoska domaćinstva - turizam na selu” je organizacija koja okuplja poljoprivredna gazdinstva iz cijele Crne Gore koja pružaju turističke usluge. Udruženje je osnovano 2019. godine sa namjerom da učini sve što je moguće kako bi sektor ruralnog turizma koji je na svojim počecima u Crnoj Gori, rastao i napredovao, i omogućio da porodice koje žive u ruralnim područjima i bave se poljoprivredom, imaju dodatne prihode i dodatni motiv da sačuvaju crnogorska sela.
Želja nam je da se umrežimo jedni sa drugima, da učimo jedni od drugih, da ujednačimo standarde usluge među nama, da pomognemo u definisanju regulativa koje se bave ovim sektorom, ali i da sarađujemo sa sličnim organizacijama u državama u okruženju i u EU. Trenutno brojimo 112 članova, a novi članovi nam se stalno javljaju.
Naše udruženje je od maja 2019. član međunarodne RuralTour federacije koja okuplja slična udruženja u Evropi.
Šta je sve potrebno da bi se neko seosko domaćinstvo registrovalo za bavljenje seoskim turizmom?
Da bi se neko registrovao za bavljenje ugostiteljskom djelatnošću, potrebno je da posjeduje rješenje o registraciji poljoprivrednog gazdinstva. Ova registracija se obavlja u regionalnim savjetodavnim službama Ministarstva poljoprivrede. Kada ispunite prvi uslov, registracija seoskog domaćinstva se obavlja kod Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. Registracija podrazumijeva obilazak od strane Ministartsva održivog razvoja i turizma, i provjera da li su zadovoljeni svi uslovi za registraciju. Ono sto je sporno jeste to što se od domaćinstava koja se turizmom bave sezonski očekuje da svake godine obnavljaju registraciju i ponavljaju isti postupak, jer je registracija sezonskog karaktera, premda nije jasno zašto je to tako jer u zakonu nije tako definisano.
Koliko sada imamo registrovanih seoskih domaćinstava za usluge turizma? Da li se taj broj povećava po godinama? U kojim opštinama ih ima najviše?
U ovom trenutnu ima 263 registrovana seoska domaćinstva u Crnoj Gori. Broj domaćinstava koji se bave ovim vidom turizma se povećava iz godine u godinu, što nas posebno raduje. Najviše registrovanih domaćinstava ima na sjeveru, i to u Mojkovcu, Beranama, Žabljaku…
Da li postoji kategorizacija seoskih domaćinstava registrovanih za turizam i šta je sve za nju potrebno? Da li imate podatke koliko su seoska domaćinstva prošle godine imali gostiju i zabilježili ostvarenih noćenja?
Kategorizacija registrovanih seoskih domaćinstava je obavezna. Najviša kategorija koju domaćinstvo može dobiti je 3*. Nakon što se obavi registracija domaćinstva, i nakon posjete predstavnika Ministastva održivog razvoja i turizma, domaćinstvo je dužno da uputi istom Ministarstvu još jedan zahtjev, ovog puta za kategorizaciju, i dolazi komisija za kategorizaciju u još jedan obilazak domaćinstva.
Udruženje ne vodi evidenciju noćenja u seoskim domaćinstvima, to rade domaćini samostalno. Međutim, prema njihovim riječima, broj noćenja je veći iz godine u godinu.
Kakva je saradnja Vašeg udruženja i samih seoskih domaćinstava sa nadležnim državnim institucijama - ministarstvima turizma i poljoprivrede, opštinama, sa lokalnim i Nacionalnom turističkom organizacijom? Gdje vidite prostor da se ta saradnja proširi?
Naše Udruženje ima saradnju sa Ministarstvom turizma, Ministarstvom poljoprivrede, opštinama, lokalnim TO i NTO. Trenutno je najbolja saradnja sa Ministarstvom poljoprivrede. Naše Udruženje ima i jednog člana u odboru za nadgledanje i sprovođenje IPARD III programa, koji sprovodi Ministarstvo poljoprivrede. Dok u radnoj grupi za sprovođenje strategije za razvoj ruralnog turizma nemamo svog člana iako smo učestvovali dok je dokument strategije bio u izradi. Očigledno je da nekim ljudima koji rade u Ministarstvu turizma smetaju konstruktivni predlozi koje daju članovi našeg Udruženja.
Prostora za saradnju ima, i prema našem mišljenju, najbolje bi bilo da sve institucije, kao i naše Udruženje, imenuju po jednog predstavnika i formiraju radnu grupu koja bi radila na rješavanju problema ruralnog turizma u Crnoj Gori.
Da li registrovana gazdinstva za pružanje turističkih usluga na selu imaju određene subvencije i podsticaje od države ili lokalne samouprave? Ako imaju koje i da li ste sa njima zadovoljni?
Registrovana seoska domaćinstva imaju mogućnost konkurisanja na javne pozive koje raspisuje Ministarstvo turizma ali ta sredstva su dosta mala i odnose se na uređenje objekata. Poneka opština, ali ne svaka, raspiše poziv za uređenje seoskih domaćinstava, ali i ta sredstva su nedovoljna za značajnije promjene u ovom sektoru.
Primjer Opštine Bijelo Polje: 2019. - 5.000 eura, 2020. - 7.000 eura, 2021. - 4.000 eura, 2022. i 2023. - nijesu opredijeljena sredstva.
Ranije je postojao javni poziv Ministarstva poljoprivrede za diversifikaciju ekonomskih aktivnosti ali je ta mjera ukinuta. Trenutno je u najavi Javni poziv za mjeru 7 IPARD III programa, tj. za ulaganja u ruralni turizam. Mišljenja smo da će veoma mali broj naših domaćinstava moći da konkuriše, jer nemaju dovoljno sredstava i garancija za investicije.
Tako da bi u dijelu koji se tiče ovih poziva Miistarstva turizma i opština mogli da se povećaju sredstva namijenjena za seoski turizam, a Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo da vrati u Agrobudžet mjeru za diversifikaciju ekonomskih aktivnosti koja je ukinuta.
Šta je potrebno uraditi da bi se podstakao razvoj seoskog turizma - poboljšanje infrastrukture u seoskom području, zaštite prirode, pojednostavljenje administrativnih procedura...?
Da bi se podstakao razvoj seoskog turizma u Crnoj Gori, potrebno je izmijeniti zakon o dijelu koji se tiče seoskih domaćinstava. Izmijeniti način oporezivanja, sa fiskalizacije preći na paušalno oporezivanje kao u regionu. Zaštiti prirodne ljepote, očistiti rijeke od smeća, uvesti kaznenu politiku za odlaganje smeća i slično. Smanjiti sječe šuma i zaustaviti građenje mini hidrocentrala, poboljšati putnu i ostalu infrastrukturu.
Na kraju, iskoristio bih priliku da pozovem sve relevantne institucije: Vladu Crne Gore, Skupštinski odbor za poljoprivredu i turizam, Ministarstvo turizma, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo finansija, lokalne samouprave, NTO, da svi zajedno radimo na unapređenju seoskog turizma u Crnoj Gori.
Uvesti paušalno oporezivanje, kako na katune uvesti registar kase
Šta su glavni problemi koje imaju vlasnici seoskih domaćinstava registrovanih za turizam? Da li je riješen problem obračuna PDV-a i ako jeste kako?
Jedan od glavnih problema koji se tiču seoskih domaćinstava je što su Zakonom o turizmu svrstani u isti koš sa privatnim smještajem, pa je to proizvelo da se tretiraju za oporezivanje na isti način, tj. 15% na dohodak fizičkih lica i podliježu fiskalizaciji. Mi smo se u više navrata obraćali Ministarstvu turizma i Ministarstvu finansija da se ta tačka u zakonu izmijeni kako bi nas odvojili od privatnog smještaja. Vrlo smo spremni da plaćamo porez, ali očekujemo da princip prikupljanja poreza od seoskih domaćinstava treba da bude prilagođen našim realnostima, a naša je realnost da nismo u dovoljnoj mjeri digitalno pismeni i često nemamo internet dovoljno stabilan ili ga na katunima nemamo uopšte da bismo mogli u realnom vremenu da sa naših lokacija obavještavamo poresku upravu o našim računima koristeći digitalne platforme. Vjerovatno su iz istih razloga zemlje u okruženju primijenile pristup paušalnog oporezivanja kako bi prevazišli tu prepreku, ali kod nas se za to nije imalo sluha.
Mišljenja smo da je seoski turizam sektor od ogromnog značaja za ruralni razvoj, jer omogućuje prihode onim ljudima koji su ostali da žive na selu, a vidimo da je broj tih ljudi sve manji i manji. Napominjemo da se seoski turizam, koji je kao što smo rekli u povoju, pokušava regulisati kao da generiše milionske prihode svake godine, da su naši članovi opterećeni čestim zakonskim izmjenama i stičemo utisak da se ne zna šta će sa nama, dok na našem primorju postoje veliki hoteli sa samo jednim zaposlenim, luksuzni objekti koji dobijaju značajne zakonske i poreske olakšice, što ne smatramo nimalo ohrabrujućim po naš sektor. Dok su nam strategije pune priče o tome kako treba ujednačavati razvoj sjevera i juga i povezivati poljoprivredu i turizam, u praksi stvari izgledaju mnogo drugačije.
Administrativne procedure tjeraju u sivu zonu
Da li postoji siva ekonomija u ovoj oblasti, odnosno izdavanje smještaja bez registracije gazdinstva? Kako to utiče na rad registrovanih gazdinstava?
U oblasti seoskog turizma postoji siva ekonomija, upravo iz razloga određenih administrativnih zahtjeva, kao što je fiskalizacija ili obnavljanje rješenja za obavljanje djelatnosti seoskog turizma. Upravo je fiskalizacija ogroman broj već registrovanih domaćinstava otjerala u sivu zonu, što naravno nikome nije u interesu, ali se svakako dešava. Na žalost, to se desilo upravo u trenutku kada je napravljen ogroman pomak u registrovanju seoskih domaćinstava, kada je olakšana procedura same registracije, ali se ispostavilo da je fiskalizacija velika prepreka za dalji rad i najveći broj registrovanih domaćinstava se nije fiskalizovao.
Bonus video:
