Privrednici iz određenih djelatnosti, a koji imaju četiri i više zaposlenih, moraju dvoje angažovati da sprovode poslove za sprečavanje pranja novca, da prođu obuku, polože stručni ispit i pribave licencu za taj posao.
Ta obaveza nametnuta je izmjenama tog zakona, usvojenih u parlamentu u decembru. Poslodavcima će to napraviti dodatne troškove a malim firmama otežati poslovanje, tvrde upućeni.
Prema zakonu, poslove u vezi sa sprečavanjem pranja novca u preduzećima radi ovlašćeno lice i njegov zamjenik koji moraju biti u evidenciji Finansijsko-obavještajnoj jedinici (FOJ) Uprave policije. FOJ izdaje uvjerenje o položenom stručnom ispitu i licenci.
Zakon se odnosi na brojne privredne oblasti, počev od bankarskih, platnih i finansijskih poslova, igara na sreću, računovodstvenih i revizorskih firmi, konsultantskih kuća, agencije za nekretnine, građevinskih i investicionih firmi, advokata, notara, trgovina vozilima...
Kazna za kršenje zakona je od 3.000 do 20.000 eura.
Podzakonski akti za sprovođenje zakona će se donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu zakona, a obveznici zakona moraju poslovanje uskladiti u roku od šest mjeseci od donošenja podzakonskih akata. Zakon je stupio na snagu 13. decembra prošle godine.
Iz Unije poslodavaca ističu za “Vijesti” da u vezi sa ovim zakonskim rješenjem privreda nije konslutovana, da će im to biti velika biznis barijera i da se zakon mora hitno izmijeniti da privreda ne bi ušla u zonu njegovog kršenja. Računica UPCG je da stručni ispit i licencu mora pribaviti oko 15.000 radnika.
Sa druge strane, iz Uprave policije ističu da zakon ne utiče na poslovanje privrede čija je obaveza da dostavljaju podatke o transakcijama od 100.000 eura i više, transkacijama od 10.000 eura i više ako u transakciji učestvuje lice ili se transakcija vrši od visokorizične treće države ili ka njoj (države koje se nalaze na crnoj i sivoj listi FATF-a) i sumnjivim transakcijama bez obzira na iznos.
Radikalni primjeri destimulacije biznisa
Pravni konsultant za poslovno i poresko pravo Rade Bojović za “Vijesti” je kazao da je od 2003. kada je prvi put donijet Zakon o sprečavanju pranja novca pretrpio više izmjena i da se sa svakom širio krug obveznika, te da je verzija zakona prije posljednjih izmjena već bila značajna biznis barijera za mnoge firme i preduzetnike koji nijesu imali ni kadrovskih ni finansijskih kapaciteta da ispune predviđene obaveze. Tvrdi da je Zakon radikalan primjer destimulacije biznisa u Crnoj Gori za sve firme i lica na koje se odnosi.
“Nema dileme da je u praksi samo manji broj obveznika sprovodio predviđene mjere. Već je prethodni zakon bio neselektivan i nije uvažavao činjenicu da mikro i mali obveznici nijesu u stanju da odgovore predviđenim zahtjevima. Novim zakonom je pored obaveznog izvještavanja nadležnog državnog organa, što se u praksi pretvara u duplo izvještavanje jer to povodom istih transakcija već rade banke, dodatno pogoršan položaj obveznika. Osim što mikro i mali obveznici po finansijskim kriterijumima nijesu izuzeti iz primjene ovog zakona uvedena je i dodatna barijera u vezi sa besmislenim licenciranjem i polaganjem stručnog ispita što se odnosi na ovlašćeno lice i njegovog zamjenika u svakoj firmi sa više od četvoro zaposlenih. Pritom, ta lica moraju biti u radnom odnosu u firmi čime se demotivišu u obavljanju poslova zbog kojih su firmu i osnovali”, kazao je Bojović, dodajući da je poseban problem kako će domaći preduzetnici moći da se prilagode ovako restriktivnim i besmislenim zahtjevima.
Bojović ukazuje da imajući u vidu posljednje podatke po pretežnoj djelatnosti iz Monstata ovim zakonom bi moglo biti obuhvaćeno oko deset hiljada poslovnih subjekata i zanimanja.
“Pritom, propisom je predviđeno da svi koji na bilo koji način i u bilo kojoj mjeri obavljaju pomenute djelatnosti moraju da podliježu brojnim obavezama. Ovo je za mikro i mali biznis ne samo teretan već i nesprovodljiv posao”, ukazao je Bojović.
Spremili predloge za izmjenu zakona
Iz UPCG navode da novi Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, u ovom obliku, predstavlja veliko opterećenje i značajnu biznis barijeru za privredu, te destimuliše većinu malog biznisa u Crnoj Gori, koji čini oko 98% ukupnog broja registrovanih privrednih subjekata.
“Analizirajući ovo zakonsko rješenje, mišljenja smo da je isto ishitreno usvojeno bez prethodnih konsultacija sa privredom, što je pokrenulo brojna pitanja i nedoumice, čiji tekst, po pribavljenim stavovima privrede, mora pretrpjeti što hitnije izmjene, kako privrednici ne bi zašli u zonu kaznenih odredbi. Implementacijom Zakona znatno je proširen krug djelatnosti koje podliježu njegovoj primjeni, odnosno krug obveznika za postupanje po istome koji su i u obavezi da imaju zaposlene koji će obavještavati državne organe o sprovedenim transakcijama, kao i primijećenim nepravilnostima. Navedeno će uticati na ulazak ogromnog broja društava u zonu neusklađenosti svog poslovanja sa ovim zakonom i to sve iz razloga što neće biti u mogućnosti da ga primijene”, navode iz UPC.
Navode da kada se govori o obveznicima koji bi bili u obavezi da se za navedeno licenciraju, to bi po njihovoj procjeni bio broj koji bi iznosio više od 15.000 osoba (odgovorne osobe i zamjenici), te se postavlja pitanje koja je to ustanova koja može da sprovede edukaciju i licenciranje ovog broja lica.
“Uvedena obavezna edukacija i licenciranje nameću dodatne troškove velikom broju privrednih subjekata, a što je naročito problematično za one iz reda mikro i malih preduzeća, i to s aspekta finansijskog opterećenja, ali i (na tako mali broj zaposlenih), određivanja posebnog lica i njegovog zamjenika za obavljanje tih poslova. Važno je navesti da sve novčane transakcije prolaze specijalizovane stručne službe poslovnih banaka, tako da se postavlja pitanje potrebe za ovim oblikom izvještavanja od strane privrede. Navedeno jasno upućuje da mikro i mala preduzeća, kao i preduzetnici, shodno ovim zakonskim odredbama, nemaju dovoljno kapaciteta da iste u svojem poslovanju sprovedu”, naglasili su iz UPCG.
Dalje su naveli da pošto uskoro ističe zakonom utvrđen rok za donošenje podzakonskih akata za primjenu ovog zakona, očekuju da resorno Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) usvoji pravilnike i druga akta, koji će dodatno razraditi ovu materiju, te dati privredi jasne procedure za njegovu primjenu.
“Zaključno, shodno potrebi za što hitnijim izmjenama ovog Zakona, UPCG je, uz inpute svojih članova, pripremila set predloga izmjena, koji će biti razmatran na narednoj sjednici Savjeta za konkurentnost, kao i upućen Socijalnom savjetu”, kazali su iz UPCG.
Obaveza izvještavanja bila i ranije
Iz Uprave policije navode da zakon ne propisuje obavezu privrednika da dostavljaju dopise i da je njihova obaveza u pogledu izvještavanja FOJ-a isključivo elektronski, preko portala koji je FOJ realizovao i koji je u funkciji godinama.
“Obaveza izvještavanja je bila i prije donošenja Zakona u decembru 2023. godine. Pristup portalu je moguć na osnovu kvalifikovanog sertifikata koji se nalazi na crnogorskoj ličnoj karti, ili na tokenu koga izdaju kvalifikovani davaoci elektronske usluge povjerenja. Obrada izvještaja je u najvećem dijelu automatizovana.
Ako FOJ na osnovu podataka, informacija i dokumentacije koje pribavi u skladu sa Zakonom, procijeni da u vezi sa nekim licem, transakcijom, novčanim sredstvima ili drugom imovinom postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo pranja novca ili finansiranja terorizma ili da imovina potiče iz kriminalne djelatnosti, FOJ dostavlja analitički izvještaj i neophodne podatake, informacije i dokumentaciju Specijalnom državnom tužilaštvu”, naveli su iz Uprave policije.
“Vijesti” su u vezi sa novim zakonskim rješenjima kontaktirale i Privrednu komoru, iz koje su kazali da će se izjasniti nakon neophodnih konsultacija sa privredom.
Stranac treba da se integriše u sredinu u kojoj posluje
Bojović navodi da u slučaju više hiljada firmi koje su u vlasništvu stranaca polaganje ispita i licenciranje kod ovlašćene ustanove nemoguće je sprovesti jer stranci mahom ne govore crnogorski jezik.
“Ovo ih samo može motivisati da ugase biznis i izbjegavaju Crnu Goru kao poslovnu destinaciju, što bi za našu državu bilo porazno”, navodi Bojović.
Iz Uprave policije kažu da od stranca koji se opredijelio da živi i radi u Crnoj Gori očekuje se da se integriše u društvo u kome će da živi i privređuje.
“Od istog se očekuje da poštuje i ostale propise države u kojoj posluje, ako je jedini zaposleni i ne zna jezik upitno je kako je došao do faze poslovanja, osim ukoliko firma nije otvorena fiktivno ili samo radi sticanja prava na boravak ili na sticanje prava na kupovinu nekretnine ili slično. Svakako, ako ne zna crnogorski jezik ili neki od jezika koji su u upotrebi u Crnoj Gori u tom slučaju može da zaposli lice koje zna neki od navedenih jezika”, rekl su u Upravi policije.
Unija poslodavaca je, uz inpute svojih članova, pripremila set predloga izmjena, koji će biti razmatran na narednoj sjednici Savjeta za konkurentnost i koji će biti upućen Socijalnom savjetu
Vidi se da Vlada i poslanici nisu čitali zakon
Bojović ukazuje da EU direktive ne traže da se primjenom ovog zakona guši biznis već se radi o naopakim normativnim rješenjima koja su domaći proizvod. “Zakon je prepisana i djelimično pogoršana verzija istog propisa u Srbiji, dok su propisi u okruženju znatno povoljniji. Primjera radi, hrvatski zakon koji je implementirao i uredbe EU, jer se radi o članici EU, ne sadrži odredbe o licenciranju i stručnim ispitima, pri čemu dodatno oslobađa obveznike čiji finansijski poslovi spadaju u zonu niskog rizika od pranja novca. Slična rješenja su sadržana u istoimenom zakonu u BiH. Nemam dileme da je Crna Gora usvojila zakon kojim dodatno postaje zemlja za izbjegavanje od strane stranih investitora koji bi ulagali u prethodno pomenute djelatnosti, a da ne govorim o destimulaciji domaćih preduzetnika i profesionalnih zanimanja”, naglasio je Bojović.
On je dodao da se vidi da u Vladi niko nije pročitao niti je obratio pažnju na predviđene norme, da ne govori o poslanicima koji po partijskim direktivama glasaju za zakonske akte.
Bojović je kazao da se zakon mora izmijeniti i da se moraju ukinuti odredbe o licenciranju i propisati finansijske i kadrovske limite koji će omogućiti da obveznici koji se nalaze u zoni niskog rizika budu oslobođeni od primjene ovog zakona.
“Na primjer, neko ko ima mali broj zaposlenih ili neko čiji je godišnji prihod relativno nizak (recimo, ako firma prihoduje manje od 150.000 eura godišnje), trebalo bi da bude oslobođen od primjene ovog zakona. U suprotnom, ispada da tzv. obveznici bez izuzetka treba da postanu paradržavni obavještajni punktovi koji će izvještavati o svojim “sumnjivim” transakcijama ili “kriminalnim” transakcijama svojih klijenata. To u praksi niti će funkcionisati, niti će najveći broj obveznika to raditi i to bez obzira na propisane drakonske sankcije zbog obaveznog i brojnog administriranja”, naglasio je Bojović.
Bonus video:
