Najveći investicioni poduhvat u turizmu nekadašnje Jugoslavije,Turističko naselje “Slovenska plaža”, izgrađena prije četiri decenije, svjedoči zašto je Budva tada bila zaista prijestonica turizma Jadrana, ali i da je Crna Gora svojom strategijom razvoja, domaćom stručnom i kvalifikovanom radnom snagom, uspjela da se pozicionira među najpoželjnijim destinacijama na zapadnom tržištu.
Ono o čemu danas govore mnogi stručnjaci, što se nerijetko može čuti u medijima kada se pominje razvoj crnogorskog turizma, to su Budvani uspjeli prije 40 godina da pokažu cijeloj Jugoslaviji: kako su na ledini, nakon što su poslije katastrofalnog zemljotresa bili prinuđeni da poruše pet vodećih hotela na jadranskoj obali, uspjeli da izgrade novo turističko naselje, koje je 1985, godinu poslije otvaranja, proglašeno svojevrsnim evropskim turističkim hitom.
O tome svjedoči direktor preduzeća koje je gradilo turističko naselje, a potom i prvi direktor “Slovenske plaže” do njenog integrisanja u “Budvansku rivijeru, a nakon toga u dva mandata direktor tadašnje HTP “Budvanska rivijera” Ljubo Rađenović.
“Od 1976. godine bio sam direktor tadašnjeg OUR “Budva”, gdje je sada Turističko naselje “Slovenska plaža”. Na tom prostoru bilo je pet hotela - “Internacional”, “Adriatic”, “Slavija” i nova i stara “Plaža”. Posebno je hotel “Internacional” bio prepoznatljiv u turizmu cijelog Jadrana. Katastrofalni zemljotres bukvalno je razorio hotele. Na dan zemljotresa 15. aprila 1979. godine u hotelima je boravilo 800 gostiju i, pored sve muke, veliki probleme je bio kako te goste vratiti. Tada su izašle u susret kolege iz Dubrovnika i odmah su poslali brod kojim su transportovani. Zemljotres je porušio sve hotele. Nastala je briga šta sa zaposlenima. Imali smo dobro uspostavljene odnose sa hotelijerima iz Istre i Dalmacije i sva kvalifikovana radna snaga je mogla odmah kod njih da nađe posao”, počinje priču Rađenović za “Vijesti”, prisjećajući se kako je Budva u zenitu turističkog razvoja doživjela katastrofu.
Bili smo u to vrijeme, kako kaže Rađenović, zaista popularna destinacija na Jadranu.
“Nažalost, nijedan od hotela nakon zemljotresa nije mogao biti više u funkciji i svi su porušeni. Počela je da se radi projektna dokumentacija. Dvije godine od zemljotresa, koliko je rađena dokumentacija, prostor gdje su bili hoteli je očišćen i organizovan je kamp, u kome je dio radnika radio”, ispričao je Rađenović, pokazujući foto albume sa slikama koje javnost nije ni vidjela, a koji svjedoče o Budvi iz perioda prije i poslije zemljotresa, sa fotografijama porušenog Starog grada, stambenih zgrada, kuća, ali i turističkog procvata.
Turističko naselje izabrano kao koncept razvoja
Rađenović je naveo da su odmah počeli da razmišljaju šta i kako, nakon što je Budva bila porušena.
“Imali smo odličnu saradnji sa hotelijerima iz Istre, sa tadašnjim Turističkim savezom Jugoslavije koja je bila tada jaka institucija, stupali u kontakte sa svim evropskim tur operatorima sa kojima smo do tada sarađivali, da bi utvrdili koji to koncept bi trebalo razvijati. Formiran je tim koji je vodio sadašnji profesor Rade Ratković. Otprilike iz svih saznanja i analiza utvrđeno je da na cijelom Jadranu, osim tadašnjeg Punta Verudela u Istri, nema nijednog turističkog naselja, a tadašnje emitivno zapadno tržište upravo je tražilo naselja jer je bilo zasićeno hotelima. Odlučili smo da prihvatimo taj koncept i pored dosta otpora od strane starih ugostitelja koji su se zalagali za klasične hotele. Urađen je projektni zadatak, a potom raspisan međunarodni anonimni konkurs”, naveo je Rađenović.
Prema njegovim riječima, na konkursu je bilo prijavljeno 40 radova.
“Tadašnji devetočlani žiri u kojem su bili eminentni stručnjaci tadašnje Jugoslovije iz oblasti urbanizma, turizma i politike izabrao je rad koji se zvao “Palacio”, i za kojeg smo tek poslije utvrdili da je bio rad slovenačkog arhitekte Janeza Kobea”, kazao je Rađenović.
Vidoje Žarković predložio solarni kompleks
Rađenović se prisjetio i jedne interesantne priče ko se sve uključivao u projekat izgradnje turističkog naselja, kako bi ono zaista bilo prestižno.
Prilikom izrade projektne dokumentacije, kontaktirao ih je Vidoje Žarković, tadašnji visoki savezni funkcioner.
“On je tada bio u posjeti Izraelu. Kada se vratio interesovao se oko projekta i tražio sastanak. Ispričao nam je iskustva solarne energije. “Slovenska plaža” je najveći kompleks, ne u tadašnjoj Jugoslaviji, nego u Evropi u to vrijeme da na jednom mjestu bude toliko solarnih kolektora u kombinaciji sa toplotnom pumpom, što je tek danas dobilo široku primjenu. Tako da je to od starta projekat turističkog naselja učinio jako ekonomičnim. I danas “Slovenskoj plaži” su veći troškovi vode nego struje”.
Rađenović se prisjeća da bi projekat bio brže realizovan formirano je posebno preduzeće “Slovenska plaža u izgradnji” na čijem je čelu bio.
Objavili smo licitaciju za izbor izvođača radova. Bilo je veliko interesovanje iz cijele Jugoslavije. Izabran je izvođač radova “Inpros” iz Beograda koji su činili preduzeća “Ratko Mitrović”, “7. Jul”, “Dom” i “Komgrap”. Bila je to najveća investicija na Jadranu u to vrijeme, a možda u turizmu i do današnjeg dana. To je tada kada se završilo koštalo ukupno 74 miliona dolara, a dolar je tada bio mnogo jači od tadašnje njemačke marke. Sredstva su obezbijeđena iz Fonda za obnovu zemljotresa u jednom dijelu, a angažovali smo firmu “Šipad” iz Sarajeva za opremanje, čime je zatvorena finansijska konstrukcija”, naglašava Rađenović.
Ivan Stambolić zaprijetio direktorima
Investicija je završena prije roka, za manje od dvije godine, a kako kaže Rađenović, na to je uticao i tadašnji predsjednik Republike Srbije Ivan Stambolić.
“Odmah poslije zemljotresa svi političari tadašnje Jugoslavije su dolazili u Crnu Goru i Budvu. Jednu od takvih delegacija predvodio je i Stambolić koja je obišla ruševine hotela. On je tada ponudio da Beograd ima kapaciteta u građevinskoj operativi da može sve obnoviti. Kada smo dobili izvođača radova na konkursu, ja sam se toga sjetio i pozvao sam Stambolića. Kazao sam mu tražili ste, dobili ste posao. On je kazao da će odmah doći u Budvu, i za par dana došao je sa svim direktorima preduzeća koja su dobila posao”, ispričao je Rađenović.
Kaže da je Stambolić tada održao najkraći sastanak kojem je ikada prisustvovao.
“Pitao je direktore da li su svi dobro upoznati šta su licitirali i da li ima neki problem da to ne mogu da ispoštuju. Oni su mu odgovorili da nema nijednog problema. Tada je rekao meni da me zadužuje da ga redovno obavještavam kako teku radovi, a potom se obratio direktorima i kazao da onaj koji bude napravio problem taj sjutra neće biti više direktor preduzeća. To je bilo presudno, ljudi su se lomili i radili, sve je išlo bez ikakvih problema. Radovi su završeni prije roka” kazao je Rađenović.
Od otvaranja do danas pozitivno posluje
Rađenović ističe da je “Slovenska plaža” svečano otvorena 21. aprila 1984. kada su organizovali veliki spektakl.
“Napravili smo veliki muzički program, gostovale su brojne muzičke zvijezde tadašnje Jugoslavije, bilo tri četiri hiljade ljudi na otvaranju.
“Otvorio ju je Dobroslav Ćulafić koji je bio tadašnji predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore. “Slovenska plaža” je te prve godine doživjela bum, bila je prebukirana, što je iznenadilo i nas u menadžerskom timu Postali smo hit na zapadnom tržištu i već 1985. godine nijesmo mogli udovoljiti zahtjevima agencija sa tog tržišta. Od otvaranja do krize nijedna agencija nije mogla postaviti čarter za Crnu Goru ako nije imala kapacitete u “Slovenskoj plaži”. Od svog otvaranja pa do danas, svaku godinu je pozitivno završila”, istakao je Rađenović.
Prema njegovim riječima, ono što je takođe uticalo na afirmaciju “Slovenske plaže” na jugoslovenskom tržištu, su mediji.
“Svakako velike zasluge imaju novinari iz Budve, prije svega Savo Gregović i Stanko Papović koji su promovisali turističko naselje. Tako da je “Slovenska plaža” bila primjer kako se jedna prostor treba valorizovati u turizmu”, kazao je on.
Rađenović navodi da je godinama od otvaranja sto odsto gostiju u Slovenskoj plaži bili sa zapadnoevropskog tržišta, te da je bilo prestiž domaćim turistima da obezbijede ljetovanje u Budvi.
Uspjeh projekta leži u centralizaciji funkcija
Ono što je projekat “Slovenske plaže”, kako dodaje Ređenović, u to vrijeme čini revolicionarnim u jugoslovenskom turizmu, što sada mnoge turističke firme i organizacije nijesu prihvatile, a posebno je aktuelno sada kada je nedostatka stručne radne snage, je to da su oni izvršili centralizacija funkcija.
“Za 2.800 kreveta, koliko je imalo turističko naselje, imali smo jednu recepciju, jednu centralnu pripremnicu, jednu kuhinju, jednog šefa kuhinje, jednu službu održavanja. To ga je učinilo u eksploataciji jako profitabilnim”, naveo je on.
Ističe da ono što je takođe uticalo da se “Slovenska plaža” se pozicionira kao omiljeno mjesto za ljetovanje je i to što su prvi uveli i posebnu poslovnu jedinici - animaciju.
“Imali smo u animaciji zaposleni oko 20 radnika. Tada smo doveli Karla Petelina u Budvu koji je preuzeo tu radnu jedinicu i učinio je uspješnom. Ta animacija je bila toliko uspješna i prihvaćena od strane inostranih turista. Dovoljno govori i činjenica da kada je firma “Genex” otvarala svoje hotele na Kopaoniku pozvali su nas im pomognemo oko uvođenja sistema rada”, ispričao je Rađenović.
Realizovana samo prva faza, trebalo je da bude dvaput veća
Rađenović navodi da projektni zadatak “Slovenske plaže” je obuhvatao prostor od potoka Savičića do Feroninog mosta.
“Ovo što je sada izgrađeno je samo prva faza. Druga faza je trebala ide od sadašnje recepcije do Savičića potoka, prostor gdje su sada izgrađeni soliteri. U okviru druge faze trebalo je da bude izgrađeno još 1.200 kreveta. Treća faza odnosila se na prostor gdje je sada stadion Lugovi. Tu su bili predviđeni dopunski sadržaji, kongresna sala, sportski objekti... Nažalost, zbog ograničenih sredstava urađena je samo prva faza. Zato je sada malo nelogično jer recepcija je na početku naselja”, kazao je Rađenović.
Ona navodi da je bio veliki naglasak na sportskim terenima.
“Imate sada deset teniskih terena, univerzalno igralište malih sportova, kuglanu, fiksne stoni tenis stolove, bazene… Prvih godina “Slovenska plaža” se uglavnom otvarala dolaskom tenisera iz Skandinavije, kada tamo nijesu bili uslovi za igru na otvorenom. Čak je bilo ideja da se proglasi teniskim kampom”, kazao je Rađenović.
Ono što je interesantno, kako je dodao, je da je dio programa treće faze realizovan izgradnjom hotela “Aleksandar”.
“Tada je uveden termin “tajm šeringa”, kao mogućnost stranog ulaganja. U socijalističkoj Jugoslaviji, to je bio prvi primjer. Zahvaljujući Jovu Obradoviću koji je doveo partnere iz Švajcarce, 1989. je izgrađen hotel “Aleksandar” kao dio “ Slovenske plaže”. Ugovor je bio takav da inostrani partner koristi hotel 13 godina, a mi pružamo usluge. Nakon toga vremena hotel je pripao tadašnjoj HTP “Budvanska rivijera”. Hotel je otvorio predsjednik Izvršnog vijeća Jugoslavije Radoje Kontić”, podsjetio je Rađenović.
Veljko Milatović tražio da crnogorski umjetnici dobiju posao
Anegdota je mnogo, prisjeća se Rađenović, koje su pratile realizaciju projekta.
“Na predlog projektanta radili smo dva posebna projekta - spoljno uređenje i likovno opremanje “Slovenske plaže”. Projekat spoljnog uređenja radili su Istrani, biro iz Izole. Taj projekat je realizovan u potpunosti i od prvog dana pa do današnjeg dana kompletan menadžment tome posvećuje zasluženu pažnju, zbog čega je Slovenska plaža” pored svoje arhitekture prepoznata i po svome zelenilu. Ona je jedina zelena oaza Budve koju bi trebalo zaštititi”, ističe Rađenović.
Za likovno opremanje, kako dodaje, bio je urađen posebna elaborat koji je radila “Mladinska knjiga” iz Ljubljane.
“Vrijednost projekta je bila blizu dva miliona tadašnjih njemačkih maraka. Za to je čuo tadašnji predsjednik Republike Crne Gore Veljko Milatović. Jednog dana zove mene njegova sekretarica: “Ljubo, predsjednik traži da dođete sjutra kod njega”. Pitam je zašto me zove, ona mi kaže ne zna. Ja tu noć nisam spavao, noge su mi se tresle tada nije bilo uobičajen da te predsjednik države zove. Ja dođem sjutra kod njega. Milatovića je interesovao da li radimo projekat likovnog opremanja. Pitao me da li je istina da to Slovenci vode, što sam potvrdio. Rekao mi je: “Kako znaš i umiješ, jednu trećinu toga posla moraju dobiti crnogorski umjetnici koji hljeba nemaju da jedu”. Mi smo to odmah tako uradili, tako da su slike iskulpute radili gotovo svi tadašnji crnogorski umjetnici. Svaka soba je dobila sliku “, ispričao je Rađenović.
Nekada je bila čast da radiš u Slovenskoj, a sada da ti neko nađe radnika
Rađenović ističe da su se vremena promijenila i da je nekada u “Slovenskoj plaži” sva radna snaga bila iz Crne Gore, od stručne do one najmanje kvalifikovane.
“Koga sam tada zaposlio, zvali me roditelji i bili su mi zahvalni. A sada je došlo vrijeme ko ti nađe radnika, da si ti njemu zahvalan.. Tada je bila privilegija raditi u “Slovenskoj plaži”, plate su bile izuzetno dobre, što su i sada”, kazao je Rađenović.
Ono što je tadašnje rukovodstvo “Slovenske plaže” primijenilo, a što bi trebalo i sada da se primjenjuje, je obuka kadra.
“Tada smo bili relativno mlad kolektiv. Svaki gost iz inostranstva voli barem par rečenica da čuje na njegovom jeziku. Sa agencijama smo dogovorili da, pošto smo im mi davali kapacitete za smještaj gostiju, da oni nama u vansezoni obezbijede smještaj i kurs za radnike u zemljama iz kojih dovode turiste. Tako da su naši radnici, njih po 25 zimi išli na obuke i učenje jezika, upoznavali su navike gostiju iz tih zemalja, što se pokazalo veoma uspješno jer već naredne sezone gosti su pozitivno reagovali”, kaže Rađenović.
Ističe da se sada nerijetko zamjera socijalizmu.
“Ali, vjerujte, mnogo se više vodilo o svemu računa nego sada”, naglasio je Rađenović.
Tito zadovoljan turizmom Budve
Rađenović navodi da je imao veliku tremu kada je kao mlad direktor tadašnjem predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu govorio o turizmu.
“Kada je bio kongres SUBNOR-a te 1978. godine, ja sam bio predsjednik Izvršnog odbora Budve i bio dio delegacije koja je dočekala Tita. Moj zadatak je bio da mu u pet minuta ispričam o turizmu Budve. Imao sam veliku tremu dan prije toga, nisam mogao ni da zaspim. Kada sam počeo da pričam, Tito je relaksirao cijeli razgovor. Kazao nam je: drugovi dobar vam je koncept turizma. Moram tu da naglasim i Veljka Milatovića, on je zaista bio vidovit čovjek. Tada nam je kazao da je lako razvijati elitni turizam na pjenu od mora. Kazao nam je da zaštitimo pojas uz more, da ga ozelenimo, a da gradimo uz brda “, ispričao je Rađenović.
Bonus video:
