Dogovor koji je postignut u Trebinju o isplati novca za naknadu za potopljeno zemljište za Bilećko jezero potpisaće preduzeće “Hidroelektrane na Trebišnjici” i Opština Nikšić, dok će ostala neriješena pitanja o vodnom potencijalu, te udjelu proizvodnje struje u akumulacijama biti rješavana između Vlada Crne Gore, Bosne i Hercegovine (BiH) i Hrvatske.
Ovo je zvanično juče rečeno “Vijestima” u Ministarstvu energetike i rudarstva kojim rukovodi ministar Saša Mujović.
“Pitanje naknade za potopljeno zemljište za Opštinu Nikšić se rješavalo sa onim koji su za to zaduženi - preduzeće ‘Hidroelektrane na Trebišnjici’ koje je u vlasništvu Elektroprivrede Republike Srpske (ERS), koja je državno preduzeće Republike Srpske. Dakle, oni su bili konkretna adresa za razgovor o naknadi za potpoljeno zemljište. Što se tiče uključivanja vlada Federacije BiH i Republike Hrvatske, država Crna Gora će razgovarati sa svima u okviru nadležnosti koje te Vlade imaju u ovom procesu. Podsjećamo da pitanje Bilećkog jezera nije samo naknada za potpoljeno zemljište. Imamo neriješena pitanja vodnog potencijala, pitanje udjela proizvedne električne energije u akumulacijama, postojećim i potencijalno budućim”, kazali su iz Ministarstva energetike.
Mujović je ove sedmice sa svojim kolegom iz Republike Srpske Petrom Đokićem, kao i predstavnicima EPCG i ERS Milutinom Đukanović i Lukom Petrovićem imao sastanak nakon kojeg je saopšteno da će budžet Opštine Nikšić od ove godine biti bogatiji za 600.000 eura, na ime naknade za Bilećko jezero, koje će se isplatiti retroaktivno od početka ove godine.
Pola vijeka bez rješenja
Iz Ministarstva energetike su poručili da je pitanje Bilećkog jezera izuzetno komplikovan proces koji se, nažalost, nije riješio više od pola vijeka zbog čega se mora ići u više pravaca koji su međusobno povezani i zahtijevaju uključivanje triju država (Crna Gora, BiH i Hrvatska), više institucija, različitih resora, uprava, državnih preduzeća... Oni su podsjetil i da su tri države koje dijele ovaj vodotok dužne da razgovaraju kao potpisnice UN Konvencije o vodama iz 1992. koja precizira da su države “dužne sarađivati putem bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili drugih aranžmana i povezanih zajedničkih tijela sa državama koje dijele prekogranične vode”.
“Što se tiče dogovora koji je postignut u Trebinju, tu je riječ o energetskim objektima i naknadi za potopljeno zemljište, koje se odnosi na resor energetike i Opštine Nikšić. Što se tiče drugih pitanja koja su otvorena na sastanku u Trebinju, u pregovore će biti uključena sva nadležna ministarstva i institucije, i to nije pitanje nečije volje, već zakonske regulative. Vodni potencijal je u nadležnosti Ministarstva poljoprivede i Uprave za vode i njihov doprinos ovom pitanju će biti od neprocjenjivog značaja, posebno u dijelu određivanja potencijala koji pripada Crnoj Gori. Ministarstvo energetike je krenulo u rješavanje niza pitanja koja su vezana za Bilećko jezero, a koja nijesu riješena više decenija. U prvoj fazi je postignut dogovor oko naknade za potopljeno zemljište, što pokazuje dobru volju i predstavlja osnovu za optimizam da se ovoga puta može doći do konkretnih pomaka i u ostalim pitanjima vezanim za Bilećko jezero, što zahtijeva vrijeme i angažovanje svih u čijoj je nadležnosti ovo pitanje kao i nezavisnih eskperata”, navode u ovom resoru, dodajući da je to proces koji nije jednostavan, ni brz.
Kako je pojašnjeno da bi se pokrenulo pitanja koncesione naknade za vodu, mora biti utvrđeno koliko kojoj državi pripada od potencijala Bilećkog jezera što je osnova za dalje razgovore. Podsjetili su da prema Ugovoru o korišćenju voda iz Bilećkog jezera koji obuhvata raspodjelu hidroenergetskog potencijala HES Trebišnjica, a koji je potpisan između BiH, Hrvatske i Crne Gore 1971. godine, Crna Gora se pominje samo u dijelu naknade za potopljeno zemljište, dok su ostale dvije republike potencijal podijelile u odnosu 78%: 22% u korist BiH.
“Značajan debalans u podjeli potencijala je dijelom uzrokovan i činjenicom da se Bilećko jezero najvećim dijelom nalazi na teritoriji BiH. Bilećko jezero je potopilo značajan dio teritorije Crne Gore kojoj pripada i značajan dio njegovog slivnog područja. Pitanje razgraničenja međugraničnih rijeka, podjele njihovog potencijala i rješavanja nastalih spornih odnosa uređeno je odredbama više međunarodnih konvencija, pravila, deklaracija i povelja koje se sve zasnivaju na principu “razumnog i pravičnog korišćenja voda”. U našem slučaju relevantna su samo dva dokumenta: Helsinška pravila o korišćenju voda međunarodnih rijeka – Komitet za vode Svjetskog udruženja za međunarodno pravo (1966-1996), član IV i V, te Konvencija o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka - Komisija UN-a za međunarodno pravo (1997), član 5 i 6”, kazali su u Ministarstvu energetike.
Šta kažu analize
Pojašnjeno je da u raznim studijskim analizama, o učešću sliva Crne Gore figurišu različite površine, od 30% do 45%, a u zavisnosti od višekriterijumskih analiza egzistiraju dva kriterijuma: topografskog i hidrogeološkog sliva.
“Prema poslednjoj studiji, na površinu Bilećkog jezera od 440 km2 (hidrogeološki sliv), koji se nalazi na teritoriji Crne Gore, prosječno otekne u sliv Trebišnjice 20,55 m3/s. Od te količine vode, 14,22 m3/s se pojavljuje na vrelima Trebišnjice i na te količine Crna Gora ne može polagati pravo korišćenja jer su to domicilne vode Republike Srpske. Ostatak od 6,33 m3/s otiče u pravcu Bilećkog jezera i u pravcu Sušice. S obzirom da ne postoje podaci o količinama koje podzemno otiču u ovim pravcima, u Studiji je usvojen odnos 70%:30%. Na osnovu toga je određena količina vode koja sa teritorije Crne Gore otiče u bilećku akumulaciju, na dijelu međudržavne granice. S druge strane sračunata je podjela hidroenergetskog potencijal Bilećkog jezera na dvije susjedne države - Crnu Goru i BiH. Po tom osnovu Crna Gora ima pravo korišćenja 20,21% potencijala, odnosno 13,60 m3/s pa je ova vrijednost usvojena kao učešće Crne Gore u potencijalu Bilećkog jezera, kazali su iz Ministarstva energetike.
Prema orijentacionim podacima Studije Elektroprojekta Ljubljana 1973. godine, Crna Gora je izgubila 5 milijardi KWh, a po podacima Energoprojekt-Hidroinženjeringa iz 2000. godine izgubljeno je 3 milijarde kWh.
“Međutim, ovdje je važno napomenuti da Crna Gora nije učestvovala u finansiranju izgradnje brana i drugih objekata sistema HET-a, i da se konačno rješenje mora tražiti u odgovorajućem pregovaračkom procesu Prethodne Vlade su pokušavale da riješe ovo pitanje različitim inicijativama. Posljednja od njih je iz u marta 2022. godine kada je Vlada donijela zaključak kojim je zaduženo tadašnje Ministarstvo kapitalnih investicija da formira ekspertski tim. Rezultati po ovom osnovu nijesu ostvareni budući da nije zaživio rad ovog tima. Stav ove Vlade je da se pitanje mora aktuelizovati kako bi se strateški značajno pitanje valorizacije voda sa aspekta razvoja energetskog potencijala riješilo na najefikasniji i najefektivniji mogući način, u skladu sa međunarodnim pravom i praksom u ovim slučajevima”, istakli su u Ministarstvu energetike, dodajući da su konkretni rezultati već ostvareni i da je Crna Gora dokazala da želi partnerski i dogovorom da rješava ova pitanja, ali da je vrijeme da se preciziraju pozicije svih u ovom procesu, kako bi definisali red budućih poteza.
Mijović: Vlada oslabila pregovaračku poziciju
Ekonomski analitičar Dejan Mijović ocijenio je za “Vijesti” da je prepuštanjem ministru energetike Saši Mujoviću da veliki spor koji imamo sa državom BiH, oba njena entiteta i Hrvatskom oko dugogodišnjeg neplaćenog korišćenja našeg dijela površinskih i podzemnih voda sliva Trebišnjice i Bilećkog jezera naprečac svede na prioritetno ugovaranje finansijski manje važne buduće naknade za potopljeno zemljište u odnosu na naša ukupna potraživanja, Vlada Crne Gore bitno oslabila svoju pregovaračku poziciju.
“Postignutim dogovorom su jedino zadovoljeni interesi Republike Srpske koja je oduvijek tvrdila da Crna Gora ima pravo samo na tu manju naknadu i ni na šta više. Zato je iluzorno očekivati da će taj entitet nakon zaključenog sporazuma promijeniti svoj stav i biti spremniji da razgovara o kompenzaciji za ranije utrošenu i neplaćenu vodu, kao i njeno buduće višenamjensko korišćenje. Ovakvim aranžmanom su svakako prezadovoljni i drugi entitet BiH i Hrvatska, jer će oni sigurno držati stranu Republici Srpskoj u stavu da su postignutim rješenjem integralno zadovoljena sva potraživanja Crne Gore prema susjedima”, stav je Mijovića.
On je dodao da smo od gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića, Mujovića i njihovih partijskih vođa, već čuli da su jako zadovoljni postignutim: “Jedni jer su na brzinu popunili svoje budžete, a drugi što su naivno pomislili da su time odložili najavljeno rušenje vlasti”.
“Prezadovoljan je i nadležni ministar poljoprivrede i vodoprivrede Vladimir Joković koji se za tri godine svog mandata nije bavio ovim predmetom svog resora, već je prepustio da ovaj, po državu, štetni međupartijski dil, a koristan po daljem opstanku njegove funkcije, zaključi nenadležni ministar energetike”, kazao je Mijović.
Prema njegovim riječima zaobilaženjem Vijeća ministara BiH, Vlada Crne Gore je prihvatila argumentaciju Republike Srpske da se država BiH ne pita o svojim granicama i prekograničnim vodama te da ne postoji, kao što je to već učinila Vučićeva vlada Srbije potpisivanjem ugovora o gradnji HE Buk Bijela bez prethodne saglasnosti Vijeća ministara BiH.
“Ipak, najveći gubitnici ovog dogovora su, kako smo već navikli od naših vlastodržaca, država i građani Crne Gore koji zbog ovog štetnog i koruptivnog političkog aranžmana zadugo neće moći ostvariti pravičnu naknadu za rabljenje njihovih resursa na koju imaju pravo po međunarodnim konvencijama”, ocijenio je Mujović.
Bonus video:
