Hektari i hektari zelenila, maslina, breskvi, vinove loze, ispresijecani nervnom mrežom asfaltnih puteva, plimni talas žege nalik avgustovskoj, muzika i iritacija raznovrsnih insekata, tačkasto prošarani hlad pod stablima, dani koji počinju u svitanje i pošteno zarađene kaplje znoja, samo su dio svakodnevice berača na poljima državnih “Plantaža”.
Za prolaznike na lokalnom bulevaru, pogled kroz prozor automobila ni izbliza ne daje perspektivu o industriji i potencijalu koji se krije iza desetinama kilometara žicom ograđene oaze na Ćemovskom polju. Tu muškarci i žene, kombajni i traktori, od proljeća do jeseni, rade najveći dio posla i zajednički prikupljaju milione kilograma voća i nadaju se, prije svega, povoljnom vremenu.
Samo posjetom bogatog prostranstva se vidi koliko rad ove “fabrike pod otvorenim nebom” zavisi od radnika, klime, neočekivanih promjena, kiše i grada i koliko se strepi od tih nepredviđenih faktora. Uloženi trud tokom zime i u predsezoni, padavine mogu da pojedu za čas, što se desilo prošle godine, kada je izuzetno kišno proljeće donijelo manji rod i povećalo bolesti vinove loze i voćnjaka.
Priroda “Plantaže” nije poštedjela ni godinu prije toga, kada je 2022. jak grad nanio štetu vinogradima i voćnjacima, koju su vještaci procijenili na osam miliona eura...
Koliko gajbi, toliko para
Breskve, nektarine i kajsije koje državna kompanija izvozi za Srbiju, Hrvatsku, region i domaće tržište, ove godine, kako kaže rukovodilac za voćarsko-vinogradarsku proizvodnju u ovoj firmi Željko Brnović, rano su sazrele. Pojasnio je da je izuzetno topla zima pokrenula sve biljne faze prije vremena, zbog čega je berba počela gotovo 18 dana ranije nego prethodnih godina. “Plantaže” trenutno imaju 53 hektara (1 hektar je 10.000 kvadrata) breskvi, 19 hektara nektarina i oko 1,6 hektara kajsije, uz mali dio za nar, koji beru krajem septembra.
Reporteri “Vijesti” su se jutrarnjom posjetom uvjerili da berba breskvi nije laka, dok su prve kaplje znoja niz čela krenule nakon nekoliko sekundi pod suncem. Za one koji razmišljaju da ovo ljeto potpomognu domaću proizvodnju i sezonski se zaposle, dnevnice, kako tvrdi Brnović, zavise od učinjenog posla, a nekada su i veće od 50 eura.
“Plaćamo po učinku, tj. po količini ubranog. Gajba teži oko osam kilograma, berba je probirna i ne ide u drvene gajbe u koje ide na tržište, nego u plastične. Onda prolazi sortirnicu i plasira se na tržište. Cijena gajbe je 55 centi, a radnici zarade po 20 do 50 eura. Ima ih koji zarade i više, ali je neki prosjek dnevnica od 20 do 30 eura. Turistička sezona još nije počela tako da bi moglo biti problema sa plasmanom breskvi, ali za sada ga nema. Planirani prinos je oko 800.000 kilograma breskvi i nektarina, a sada smo na pola berbe, odnosno na 400.000 kilograma. Dnevna berba je od 10.000 do 15.000 kilograma, dok trenutno raspolažemo sa četrdesetak radnika. Prije nedjelju dana smo ih imali 60, ali je dio morao da se vrati na dogovorene poslove u Srbiju. Remete nas malo i visoke temperature, počinjemo u svitanje i beremo do 11 sati. Berba mora da se prekine, tj. radnici jednostavno ne mogu da izdrže više, a to utiče i na fiziološke procese biljke, pa smo morali da uključimo vještačku kišu pored sistema koje imamo, da bi ublažili stres po biljku”, naveo je on.
Kvalitet je, kako tvrdi Brnović, izuzetno dobar, kao i rodni potencijal, ali je berbu prije 20 dana usporila i otežala velika kiša. Naveo je da očekuju da će uspjeti da urade planirano, nakon čega će nastaviti sa berbom stonog grožđa koja slijedi. Stono grožđe je ono koje se jede svježe.
Brnović je pojasnio da njega imaju na površini od 132 hektara, od čega više od 100 hektara čini sorta kardinal, a oko 20 hektara ribijer. Naveo je da im je plan da uberu oko 1.500.000 kilograma stonog grožđa, ali da će i to, kao i sve ostalo, zavisiti od vremenskih uslova i radne snage. Samo za berbu kardinala “Plantažama” je potrebno oko 150 radnika, kako bi imali optimalan broj i u roku uradili berbu.
Trenutno na ovoj sorti, navodi Brnović, imaju 20 zaposlenih koji rade druge tehnološke operacije, jer berba još nije počela. Očekuju i da će kao i breskve, ove godine stono grožđe poraniti oko desetak dana, oko 5. jula, dok i kardinal plasiraju u region i za ljetnje domaće tržište. Berbe, navodi, počinju u cik zore oko pet i po časova, i traju do 11 ili 12 časova, zavisno od dana. Taj posao se ne nastavlja popodne zbog priprema, organizacije i hladnjača, već se radnici ako su raspoloženi preusmjeravaju na druge poslove.
Rade lokalci, Balkanci, Indijci...
Radna snaga ove godine stiže im iz Srbije, Sjeverne Makedonije i regiona, ali imaju, tvrdi Brnović, i nešto bolji odziv domaćih radnika, nego ranijih godina.
“Potencijal za vinsko grožđe je dobar, a pored šest kombajna koje kompanija ima, tu nam je potrebno 400 radnika. Upitno je da li ćemo naći baš toliki broj ali to je za optimalnu berbu potrebno, za površine koje moramo ručno da beremo. Moramo da zadovoljimo potrebe Starog podruma koje su oko 60 - 70 vagona, koje se beru ručno, a to su naša premijum, najbolja i najskuplja vina. Ostatak se bere ručno zbog starosti zasada u koje ne može da uđe kombajn, nadamo se da ćemo ih naći i da će nas vremenski uslovi poslužiti do kraja septembra, da rodni potencijal sačuvamo i pokupimo u naše podrume. Imamo sezonaca iz Crne Gore i regiona, na ostalim objektima mimo breskve imamo 175 radnika, od toga je 65 domaćih a 110 radnika iz regiona, iz Makedonije, Srbije, Kosova... Pokušavamo da prevaziđemo manjak radne snage, a novitet u berbi breskve ove godine su Indijci. Ima tu problema, to je druga kultura... Dok se priviknu na hranu, dok se mi priviknemo na spremanje njihove kuhinje... Nije neki učinak, nije kvalitet isti kao kod radnika iz regiona, ali svakako bolje išta nego ništa. Trenutno imamo oko 50 ovih radnika, 25 na breskvi i 25 na stonom grožđu. U toku je taj probni rad od desetak dana, pretpostavljam da će biti radnika koji neće zadovoljiti potrebe koji će biti vraćeni, koji neće biti zadovoljni zaradom, načinom rada i ostalim, a dio radnika će ostati i dobro nam pomoći da privedemo ovu berbu kraju”, pojasnio je Brnović i dodao da radnicima nude smještaj i tri obroka, od čega jedan kuvani i dva suva, dok oni koji putuju iz Podgorice imaju pravo na doručak.
Smještaj su, kako kaže, obnovili u posljednjih nekoliko godina, cirkulacija radnika je velika, a trenutno mogu da smjeste više od 400 zaposlenih. Kapacitete, ističe Brnović, nikad ne ispune, jer je riječ o kolektivnom smještaju, pa često grupe koje zajedno dolaze ne prihvataju jedna drugu, zbog čega sobe nisu do kraja zauzete.
U kompaniji ne očekuju ni veća odstupanja u količini ubranog voća, jer se radi o istim vrstama na istim površinama. Ranije su ih tištili problemi sa zdravljem stabala, kišom, plamenjačom, što je, navodi Brnović, desetkovalo rod. Ističe da je rodni potencijal dobar, ali i da je dug period do kraja berbe grožđa, što očekuju krajem septembra. Tako da su u u narednih tri i po mjeseca na milost i nemilost suši, kiši, gradu, manjku radnika, jer kako tvrdi, rade u “fabrici pod otvorenim nebom”. Navodi da neće biti sigurni dok ne utovare posljednji kamion, ali da očekuju da uberu oko 15.000.000 kilograma vinskog grožđa.
“Nadamo se da će nas vremenski uslovi poslužiti do kraja septembra, da rodni potencijal sačuvamo i pokupimo u naše podrume. Berbe idu uporedo i dijelimo radnike, sada jedna grupa bere breskvu selektivno, određeni kalibar i zrele plodove. Poslije prolaska radnika uključuje se navodnjavanje, vještačka kiša, plodovi napreduju, mi idemo dalje i ponovo se za dva, tri dana vraćamo u te redove, i time dobijamo bolji kvalitet i veću količinu. Jedna grupa bere nektarinu kako je prispjela, a druga breskvu, kad nestane jedne do dolaska nove, svi se vrtimo na drugoj. Blaga zima je izvukla biljku koja nije ni ušla u fazu mirovanja, tako da je sve stiglo ranije. Naravno da nije dobro ni za biljku a ove visoke temperature, sada su stres i za nas”, naglasio je Brnović.
Rade, ne haju za Celzijuse
Nepodnošljive vrućine koje posljednjih dana dave Podgoricu i otežavaju svaki dah, jasno je da još teže padaju onima koji rade u “voćnim rovovima”. Njiha prosječni dan prođe uz po koju riječ, hvatanje hlada i predaha, brisanju znoja sa čela ispod krošnji, malo istezanja radi bola u mišićima...
To je suština rada na ovim žestokim ljetnjim temperaturama, kazali su oni “Vijestima”.
Radomir Milić, porijeklom iz Republike Srpske, prvi put se našao na plantažama ove godine. Kao neko ko se više godina bavi branjem voća, prilagođavanje za berbu breskvi mu je, kaže, bilo u potpunosti minimalno.
“Slični su to poslovi. Traži se određena veličina, zrelost i to je to. Količina se plaća po normi. Što se tiče rukovodstva, ono je u potpunosti u redu. Ovo vrijeme je loše, pa se i mi prilagođavamo. Radno vrijeme je, inače, od šest do 14 sati, a mi dolazimo negdje oko pet. Odlazimo oko podneva, tako da to i nije neki problem”, kazao je Milić.
Žali se na vrućine koje, kako kaže, smetaju svima i “sile radnike da na posao dođu ranije”.
“Dolazimo ranije da bi se ispunila neka forma. Odlazimo malo ranije i tako. Zadovoljan sam hranom. Smještaj je, iskren da budem, standardan za ovakve tipove firmi. Ništa nema loše. Ništa ni posebno dobro, a ni posebno loše. Da neko ne pomisli da je to hotel, ali i da ne misli da je to neka rupa”, objasnio je Milić, dodajući da je sve u skladu sa njihovim potrebama.
Napomenuo je da su sobe klimatizovane i uredne, i istakao da su sve potrebne namirnice obezbijeđene.
“Ovdje sam počeo da radim prije mjesec dana. Planiram još mjesec da radim, dok traje berba breskve. Vidjećemo za dalje. Imam u iskustva u rezidbi kruške i jabuke. Moguće da ću doći ovdje u rezidbu, vidjećemo”, rekao je Milić.
U kraćem predahu od napornog posla, mještanin Tuzi Nikaj Đokić kazao je da je redovni radnik na plantažama pune četiri i po godine, i da “planira još da radi sve dok ga ne izda snaga”. Berba se, prema njegovim riječima i iskustvu, razlikovala iz godine u godinu, a nije uvijek bila ni baš uspješna.
Zadovoljstvo nije krio, a, kako kaže, u skladu sa godinama zaradi i više nego dovoljno.
“Ne zarade svi isto. Kako ko. Sve zavisi od radnika. Dnevnica mi je 25 eura, i više sam nego zadovoljan. Nijesu loši radni uslovi, obroci su, takođe, lijepi”, kazao je Đokić.
Umor ga, ističe on, sustiže tek na kraju vremena što je, tvrdi, “normalno za nekog ko radi od pet sati ujutru”.
“Kad se obavljaju fizički radovi ima umora. Završavam svoj dio posla do 12 i po, nekad jedan, sve zavisi”, kazao je Đokić.
Pribojčanin Hilmija Mehinagić više od deceniju radi na podgoričkim plantažama gdje je sa prijateljima brao više vrsta voća. Uspjeh berbi se, tvrdi on, nije pretjerano promijenio i sve je ostalo “manje više isto”.
“Prije je bilo više breskvi. Valjda ih je suša ubila, ali nije loše. Veoma smo umorni. Velika je toplota. Treba izdržati preko 40 stepeni. Baš je naporno”, kazao je Mehinagić.
Objasnio je da se ne bi “vraćao radu na plantažama, da ne zna šta ga čeka”.
“Nije loše. Svugdje je to. Zadovoljan sam dnevnicom. Radim koliko mi godine dozvoljavaju. Ja kad uradim toliko, polako uzmem torbu i pravo na barake”, zaključuje Mehinagić.
Spori povratak na noge
“Plantaže” su lani ostvarile gubitak u poslovanju od 5,9 miliona eura, što je značajno bolji rezultat nego godinu ranije kada je minus iznosio 12,9 miliona eura. Akumulirani gubitak je tako narastao na 46 miliona eura.
To pokazuju finansijski bilansi kompanije za 2023. godinu.
U posljednje tri godine Opština Tuzi je, kako je kasnije dokazano, nezakonitim rješenjima o porezu na nekretnine kompaniji skinula sa računa više od dva i po miliona eura.
Dolaskom nove uprave prije tri godine, izvršena je revizija finansijskih iskaza, kada je otkriveno da su oni bili namještani i da su sakrivali gubitke koje sada moraju da knjiže i otpisuju neka sporna potraživanja. Prethodno je i bivše rukovodstvo na sporan način sebi i radnicima knjižilo ili smanjivalo zarade, zbog čega je kompanija opterećena sa stotinak sporova.
Kompanija sada izmiruje plate i obaveze, ali ne plaća redovno obaveze za poreze i doprinose državi koje su narasle na 14 miliona eura. Poreska uprava je zbog toga raskinula ugovor o reprogramu. Plan firme je da višak zemljišta, naročito u Lješkopolju, pretvori u građevinsko i proda, kako bi se riješio najveći dio duga i kredita.
Bonus video:
