Novac u ruci dio je svakodnevice, ali većina ljudi rijetko razmišlja o kompleksnosti novčanica i kovanica.
Svaki od apoena pažljivo je dizajniran, kompleksan i ukazuje na pedantnost njihovih tvoraca. Dok nadležni pokušavaju da trgovinu olakšaju i dizajnima uljepšaju novac, ima i onih koji idu u suprotnom smjeru - novčane mozaike krivotvore.
Iako tržište Crne Gore Gore nije veliko, pa falsifikati ulaze iz raznih zemalja, ono ipak postoji i posebno tokom turističke sezone može da ponudi veliki broj lažnih novčanica i kovanica.
Za tehničke analize sumnjivog novca, detaljne provjere, magnetne, provodničke i druge testove kovanica, zumiranje najsitnijih oštećenja, bombardovanje novčanica raznim vrstama svjetlosti, zadužena je Centralna banka, odnosno Nacionalni centri za analizu novčanica, kovanica i borbu protiv falsifikovanja u njenom Trezoru.
Iako smješten u staroj zgradi u centru Podgorice, svaki korak unutar nje motre brojne kamere, vrata su sa elektronskim sistemom zaključavanja, treba proći kontrole i posjedovati tiket sa odbrenjima za ulaz i izlaz.
Tu pedantno rade opušteni i pristupačni eksperti, kojima se na licima vidi da su ponosni na svoj posao. Ovaj vidljivo zahtjevan posao obavljaju, kako su “Vijestima” kazali iz Centralne banke, čine visokoobučeni, visokoškolovani stručnjaci sa decenijskim iskustvom, koji su prošli specijalističke obuke evropskih institucija.
Na oko se odmah vidi da je riječ o deficitarnom i dragocjenom kadru...
Na eurima zgrade ili boginja
Da postoje dvije serije evropskih novčanica, prve kojima je na vodenom žigu (lijevi dio novčanice, vidljiv pod svjetlošću) neki motiv iz arhitekture i druge na kojima se nalazi boginja Evropa, pojasnio je šef Centra za analizu novčanica Dejan Levičar. Osim očiju i ruku, glavno oruđe za provjeru papirnog novca je veliki crni aparat, kojim lažnjake i autentične novčanice tumači, stavlja pod UV i druge zrake, skenira...
Levičar je naglasio da je papir od kojeg se novčanice prave specifičan, da se ne može naći u slobodnoj prodaji, a da je u slučaju eura - riječ o stoprocentnom pamuku. Pojasnio je da se osim kvaliteta papira, papirni euro može prepoznati po reljefnim ivicama i arhitekturi, da ne reflektuje bijelu boju pod UV svjetlom, da zaštitna nit (inija koja dijeli novčanicu na dvije polovine) mora da se nazire, a ne bude vidljiva, ali da je najbolja zaštita poznavanje originala.
“Ako imate oštećenu, pohabanu novčanicu, građani treba da je donesu na provjeru i zamjenu. Ništa na njoj ne smije da se mijenja, a imamo i slučajeve da se na originalne novčanice lijepio falsifikovani dio, a svako namjerno prepravljanje novca je falsifikat. U okruženju daljem i širem prave se ogromne količine i stvara se veliki lanac, pa korisnik, kupac ili distributer falsifikata, ne zna ko ih je napravio. Kod nas ulaze manje ili veće organizovane grupe i trguju na pozicijama na kojima nema kamera, pa za 50 eura kupe što manje robe, da bi veću količinu novca izvukli kroz kusur. Zato je najvažnije da se pri sumnji obavijesti Uprava policije, odnosno da se ta grupa stavi pod nadzor i eventualno ode korak unazad. Jako je važno ići unazad u tom lancu”, naveo je Levičar i dodao da posebne probleme donosi turistička sezona, ali da se građani o krivotvorenom novcu mogu detaljno informisati na sajtu Centralne banke.
Posebno je teško, kako je naveo, falsifikovati smaragdni broj. Taj broj se na novoj novčanici od 10 eura nalazi u donjem lijevom uglu prednje strane, a pri pomjeranju mijenja boju - od smaragdno-zelene do tamno-plave. Smaragdni broj za zaštitu “krasi”, kako je istakao Levičar, samo drugu seriju novčanica od 5 do 200 eura, pa ga nema na onoj 500 eura, koja se i ne izdaje još od 2019. Osim ovih, mastilo koje mijenja boju imaju i veće novčanice prve serije, koje pri pomjeranju mijenjaju boje - iz roze u maslinasto zelenu.
Iz Centralne banke su kazali da je novčanice lakše provjeriti dok svjetlost prolazi kroz njih, pri čemu se vide sigurnosni žig, zaštitna nit i poklapajući detalj. Istakli su da je vodeni žig vidljiv kao prozirni dio sa specifičnim slikama ili oznakama, dok je zaštitna nit umetnuta u papir kao traka na kojoj postoje oznake valute i nominalne vrijednosti. Poklapajući detalj je, kako ističu, specifičan element dizajna koji se savršeno usklađuje.
Navode da bi novac mogao biti falsifikat ako bilo koji od ovih elemenata fali, ili djeluje neispravno.
“Originalni papir koji se koristi za proizvodnju novčanica ima specifičnu teksturu i sastav. Obično ima poseban osjećaj i čvrstoću koju je teško imitirati, ako novčanica ima previše glatku ili neobičnu teksturu, tako da je papir previše mekan ili previše tvrd, to može ukazivati na falsifikat. Reljefna štampa se nalazi na inicijalima Evropske centralne banke (ECB), arhitektonskom motivu, nominalnoj vrijednosti, što omogućava lakše prepoznavanje dodirom. Pomjeranjem mogu se uočiti hologrami i hologramske trake, mastilo koje mijenja boju, smaragdni broj... Hologrami i hologramske trake sadrže motive koji se pomjeraju i mijenjaju boje prilikom pomjeranja novčanice pod različitim uglovima”, naveli su.
Lako do lažnjaka
U današnje vrijeme tržištem plaćanja sve više dominiraju kartice, pa je i upotreba velikih apoena sve rjeđa, zbog čega se sve više među falsifikatima vide novčanice manje vrijednosti i kovani novac.
Iz Centralne banke su pojasnili da se krivotvorene kovanice najlakše prepoznaju po vanjskim znacima, nepreciznosti u izradi (reljef, recke, brojevi i slova na obodu), odstupanju u dimenzijama, boji, sjaju, magnetizmu (prečnik, visina ivice oboda), zvuku pri padu...
Originali od 2 eura, kako tvrde, imaju preciznu izradu oboda, brojeva i slova, što lažnjacima nedostaje. Provjerom kovanog novca lupama, pincetama, uređajima za provjeru provodljivosti i magnetizma, poređenjima sa evropskom bazom podataka, iz omanje kancelarije bavi se šef centra za analizu kovanica Danilo Tomčić.
Iako tačnu leguru od koje je izrađena kovanica od 2 eura nije mogao da otkrije, već je samo kazao da se pravi od dva metala, Tomčić je istakao da se kovanice od 50 centi prave od nordijskog zlata, ali da ono svakako ne može nigdje da se kupi.
Pojasnio je da falsifikatori u potrazi za imitativnom legurom, angažuju i dobro plaćaju hemičare i naučnike.
“Svaka kovanica se sastoji iz zajedničke strane (glava novčića) koja je ista u svim zemljama, zbog čega je i svaka kovanica od 2 eura ista. Postoje 24 zemlje koje kuju kovane eure (20 iz EU zone, San Marino, Andora, Vatikan i Monako), svaka od tih zemalja svake godine može da napravi komemorativne kovanice (pismo), pa nacionalnih strana ima preko 1.000. Falsifikatori su razmišljali šta će da kuju, vidjeli su nešto komemorativno što nije često u prometu, pa prave takav falsifikat”, naveo je Tomčić i dodao da se materijali za izradu nelegalnih kovanica mogu naći i na internetu.
Tehnička analiza je, kako kaže, izuzetno zahtjevna, a ključno je da se motri na sitnice i prepoznaju oštećenja. Među anegdotama, Tomčić je istakao da se dešava da klijenti donesu kovanice koje su u kafematu provele po nekoliko mjeseci zbog čega su im karakteristike potpuno izmijenjene.
Svaki od tih novčića mora se provjeriti, u poslu ne smije da bude grešaka, pa novac uvijek provjerava makar još jedna osoba, a završni izvještaj ima dva potpisa.
Tomčić je dodao da mogu da kontrolišu poslovne banke, provjere procedure za rad sa novcem, mašine, i vide kako je novac složen.
Iz Centralne banke su istakli da sprovode obuke za sve koji rukuju gotovim novcem i za službenike kreditnih i finansijskih institucija, te da su do sada imali 2.200 polaznika.
Oprezno sa 50 eura
Istakli su da u Crnu Goru najčešće ulaze falsifikati koji su proizvedeni van njenih granica, te da su prošle godine analizirali 21.591 komad sumnjivog novca. Od toga su 524 bile falsifikovane euro novčanice, a krivotvorene su 19.602 kovanice, uz manji broj lažnih dolara, britanskih funti i njemačkih marki. Kovanica od 2 eura je, kako tvrde, najčešći falsifikat.
Od provjernih, originalne euro novčanice su bile u gotovo 500 slučajeva i 933 komada kovanog novca, ali i devet dolarskih novčanica.
“Strukturu ukupno obrađenog falsifikovanog novca u 2023. čini: euro sa 20.126 komada, kojima je imitirana nominalna vrijednost od 91.159 eura. Strukturu falsifikovanih eura čine svi apoeni novčanica. Najčešće falsifikovane novčanice su u apoenu od 50 i 100 eura (prednjači od 50 eura, 309 komada ili 59 odsto). Strukturu falsifikovanog kovanog novca čine apoeni od 2, 1 i 0,50 eura (prednjači apoen od 2 eura u ukupnom broju od 19.363 komada ili 98,78 odsto)”, kazali su iz Centralne banke.
Kada građani novac za koji sumnjaju da je krivotvoren donesu na šalter Centralne banke, on se analizira i ako je ispravan - vraća, dok se oduzima ako se utvrdi suprotno.
Sumnjivi novac se zavodi u centar za borbu protiv falsifikovanja, kojim rukovodi Mila Kontić, koja je istakla da se novac evidentira, razvrstava i analizira, upisuje u baze podataka, između ostalog gdje je oduzet, iz koje banke dolazi, uz sve podatke o falsifikatu. Dodala je da se podaci na mjesečnom nivou šalju Upravi policije i Vrhovnom državnom tužilaštvu, na osnovu sklopljenog protokola o saradnji.
“Ovaj protokol omogućava efikasnu razmjenu informacija, koordinaciju akcija, te brzo reagovanje na pojavu sumnjivih aktivnosti vezanih za falsifikovanje. Zajednički napori ovih institucija osiguravaju sveobuhvatan pristup u borbi protiv falsifikovanja, što doprinosi jačanju finansijskog sistema i očuvanju povjerenja u monetarni sistem. Pravovremeno prijavljivanje sumnjivog novca ne samo da pomaže u zaštiti pojedinaca i preduzeća od potencijalnih gubitaka, već i doprinosi očuvanju integriteta finansijskog sistema zemlje. Važno je da građani budu svjesni ove obaveze i da aktivno učestvuju u suzbijanju krivičnih djela koja štete društvu u cjelini”, istakli su iz Centralne banke
Naglasili su da je ključno da se svaki sumnjivi novac prijavi Upravi policije, kako bi se pokrenula istraga i spriječilo dalje širenje falsifikata.
Zamjena njemačke marke još moguća
U Crnoj Gori se na šalteru Centralne banke još može zamijeniti i nekadašnja valuta - njemačka marka.
Tomčić je pojasnio da je zamjena u Evropi moguća samo u Njemačkoj i Crnoj Gori, jer se u njoj koristio taj novac.
“Osim Njemačke, jedino u Crnoj Gori marke mogu da se donesu i zamijene za euro. Obračuna se vrijednost kolika je nekad bila i zamijeni se”, naveo je on i dodao da je u svijetu u opticaju ostalo još milijardu maraka.
Tomčić je naveo da mogu da daju tehničku analizu i drugog novca, ali da mogu mijenjati samo eure i marke.
Crna Gora je krajem 20. vijeka, radi zaštite ekonomije, odučila da napusti dinar i preuzme sva ovlašćenja nad monetarnom politikom. Tako je krajem 1999. odlučeno da se uvede dvovalutni sistem, koji su činili dinar i njemačka marka.
Marka je postala jedini način plaćanja tek početkom 2001. nakon što se utvrdilo da je u opticaju dovoljna količina tog novca. Nju je već početkom 2002. naslijedio euro - valuta u kojoj se i danas vrši plaćanje u Crnoj Gori.
Ove godine otkriveno 12.609 lažnih kovanica
Centralna banka je u prvih sedam mjeseci ove godine obradila 14.668 komada sumnjivog novca, od čega su 358 komada činile falsifikovane euro novčanice, ukupne vrijednosti 30.565 eura.
Krivotvorenih kovanica je bilo 12.609, odnosno 25.154 eura, dok je zabilježeno 395 originalnih, čija je vrijednost bila oko 780 eura.
Od originalnih novčanica, njih je bilo 1.302, a ukupno su bile vrijedne oko 100 hiljada eura.
“Strukturu falsifikovanih eura u tekućoj godini čine apoeni: 500, 200, 100, 50, 20, 5, 2 i 1 euražo. Najčešće falsifikovana novčanica je u apoenu od 50 eura - 166 komada, a najčešće falsifikovana kovanica je u apoenu od 2 eura - 12.545. Obrađeni falsifikati novčanica i kovanica čuvaju se u Trezoru Centralne banke i ne uništavaju se”, istakli su.
Pojasnili su i da je u poređenju sa istim periodom prošle godine, porastao broj obrađenih falsifikata novca - 40,95 odsto u slučaju novčanica i 34,77 odsto kovanog eura.
Bonus video:
