Proces privatizacije privremenog objekta i zemljišta na Ploči u Ulcinju nije bio dovoljno transparentan da otkloni sumnju da su Opština i državne strukture bili na visini zadatka kada su pravosnažno otuđili društvenu svojinu vrijednu million eura a plaćenu nekoliko puta manje.
To se može zaključiti i iz istorijata o vlasništvu nepokretnosti koju su “Vijesti” putem slobodnog pristupa informacijama dobile od ulcinjskog katastra i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa u kome pored ostalog nema krucijalnog dokumenta - ugovora o zakupu tog zemljišta na 90 godina, zaključenog 1964. između Opštine Ulcinj i beogradskog Vračara, na osnovu koga su učesnik u sporu Veselin Mirović i njegov opunomoćenik, advokat Darko Hajduković, uglavnom temeljili tezu o nezakonitom postupanju u tom slučaju. Mirović je bio učesnik u sporu jer se njegovo imanje graniči sa ovom lokacijom.
Zemljište na Ploči, upisano je danas kao svojina Ćemala Taganovića iz Zoganja kod Ulcinja, koji je kupoprodajni ugovor sa Primorkom iz Bara kao korisnikom zemljišta, vrijedan 155 hiljada eura, zaključio 18. 12. 2002. godine. U tom ugovoru piše da je prodavac vlasnik poslovnog prostora na parceli po kulturi poslovni objekat i dvorište u ukupnoj površini od 858 kvadrata.
Mirović smatra da specijalni tužilac i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa treba da pokrenu postupak poništenja ugovora o prodaji opštinske i državne imovine i utvrde odgovornost čelnika Primorke.
Podsjetio je da je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nedavno upozorila da se pojedini advokati bogate na štetu budžeta vođenjem sporova čija je vrijednost 10 ili 15 eura uz visoke troškove postupka.
“Onda nije jasno kako se niko ne zapita ili pokrene postupak za ovih skoro milion eura imovine koja je nesporno državna ili svojina Opštine, a koju očito niko ne štiti dok se za par stotina eura u javnosti plasiraju izjave o pustošenju državnog budzeta”, kazao je Mirović.
Beogradski Vračar je 1964. zaključio ugovor sa Opštinom o korišćenju zemljišta na Ploči na 90 godina na osnovu odluke SO iz 1960. Hajduković tvrdi da ni njegovi pravni sljedbenici, Centrojadran, TP Crna Gora i Primorka nijesu mogli steći drugo pravo.
"U spisima predmeta i arhivi Uprave za nekretnine očigledno je neko ili sklonio ili su nestali pravni osnovi upisa iz 1964, na osnovu čega je tadašnji Vračar Beograd upisan na sada spornoj parceli. Tu odluku koju su potpisli tadašnji predsjednik Opštine Andrija Petričević i Ahmet Hodžić, imao sam i ja i Hajduković ali smo je predali MUP-u u vrijeme kada je sektor za privredni kriminal postupao po našoj krivičnoj prijavi”, kazao je Mirović “Vijestima”.
U aneksu ugovora zaključenom 03. 02. 2005. godine, koriguje se član 1 ugovora pa Primorka Taganoviću prodaje poslovni prostor na parceli po kulturi dvorište u površini od 190 kvadrata i poslovna zgrada u privredi od 530m2, vlasništvo prodavca. U potvrdi koju je Primorka izdala 2003, piše da je kupac izmirio sve obaveze prema prodavcu tako da, iako je u aneksu dopisano i zemljište, Taganović nije doplatio nijedan cent.
Uprkos očiglednim nejasnoćama i kontradiktornostima, Uprava za nekretnine, Ministarstvo finansija i Upravni i Vrhovni sud odluke su donosili oslanjajući se upravo i na ta dva akta.
Takođe, ostaje nejasno da li je ugovor o zakupu još važeći jer “Vijestima” nije dostavljena dokumentacija da je on bilo kada raskinut. Te akte ne posjeduju ni u državnom arhivu, odnosno arhivskom odsjeku u Ulcinju. Koliko je cijeli postupak vođen profesionalno možda najbolje svjedoči i službena zabilješka iz Uprave za nekretnine od 24. 03. ove godine u kojoj piše da je u listu nepokretnosti upisan teret, odnosno zabiljžba prava nasljedstva u korist Mirovića te da je spor pred sudom.
"Niti imam pravo nasljedstva niti se spor više vodi jer je pravosnažno okončan”, prokomentarisao je Mirović.
Izvor blizak istrazi koja se tada vodila povodom ovog slučaja, kazao je da je indikativno da tužilaštvo nije angažovalo vještake pravne i finansijske struke koji bi utvrdili stvarno činjenično stanje.
"Falilo je i dokumentacije što upućuje na zaključak da je u pitanju bila velika igra”, kazao je on.
Postupajući po žalbi Mirovića, tadašnji ministar finansija Milorad Katnić ustvrdio je da je ona pored ostalog i neosnovana “jer je odredbom člana 419 stav 1 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, propisano da pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini postaje, stupanjem na snagu ovog zakona, pravo svojine dotadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno ili zainteresovano lice dokaže da je prije stupanja na snagu ovog zakona steklo pravo svojine na određenom zemljištu”.
"Vijesti" ni od katastra ni od zaštitnika imovinsko pravnih interesa nijesu dobile nijedan dokument koji bi potvrdio Katnićevu tezu da je Primorka prije prodaje stekla pravo trajnog korišćenja.
Hajduković tvrdi da malverzacija po kojoj je prvo prodato pravo korišćenja, a koje je bilo ograničeno na 90 godina i to bez saglasnosti Savjeta za privatizaciju i bez zakonom predviđenog postpuka, predstavlja privatizaciju državne imovine koja je nezakonita i suprotna odredbama Zakona o svojinsko pravnim odnosima koji je tada važio.
"Tako da je ugovor pravno ništavan baš kao i konfuzni aneks ugovora koji ne proizvodi pravno dejstvo. Na sporni odnos se nijesu mogle primijeniti odredbe sada važećeg Zakona o svojinsko pravnim odnosima jer je ugovor zaključen ranije i prenijeto ograničeno pravo korišćenja na kupca”, ocijenio je Hajduković.
Naveo je da su Uprava za nekretnine i Upravni sud prilikom odlučivanja cijenili kao da je ugovor zaključen poslije 2008.
Dodaje da bi to značilo da je kupac uspio da se upiše kao vlasnik bez zakonskih uslova i zemljište koje vrijedi milion eura, upiše na sebe iako ugovorom nije mogao steći pravo korišćenja duže nego je to Vračar imao po odluci Opštine Ulcinj.
“Pravilo je da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego sto sam ima ali u ovom slučaju to nije važilo baš kao ni tada važeci propisi”, kazao je Hajduković.
Na ročištu 08. 11. 2011. godine u Upravi za nekretnine u Ulcinju punomoćnik Primorke, advokat Marija Živković potvrdila je da je kupoprodajni ugovor zaključen slobodnom pogodbom, a ne nakon javne licitacije.
"Na dvije javne licitacije nije bilo zainteresovanih pa je prodavac imovinu prodao po ugovoru", kazala je ona.
Mirović tvrdi da je u cijelom slučaju prvo bilo važno da se putem stvaranja privida o ispunjenosti uslova za privatizaciju bez saglasnosti Savjeta za privatizaciju i predviđenog postupka, zaključi ugovor i proda Taganoviću vremenski ograničeno pravo korišćenja sa privremenim objektom. Potom da se, kako je kazao, putem konfuzije u aneksu ugovora i svjesno stvorene sadržine, stvori privid u valjanosti prava korišćenja i svojine na privremenom objektu kako bi se kupcu omogućilo da po ekzluzivnoj cijeni pribavi milionsku vrijednost zemljista. Na kraju se, kako tvrdi, nezakonitim primjenama propisa i zakona, uspjelo u namjeri da se ograničeno pravo klorišćenja na 90 godina prenese u svojinu bez dokaza o plaćenoj tržišnoj cijeni i bez uslova koji su predviđeni zakonom za tako nešto.
“Sve ovo zasada nije dovoljno ni Specijalnom tužiocu a ni Zaštitniku imovinsko pravnih interesa da pokrenu postupak poništenja ugovora o prodaji opštinske i državne imovine i utvrde odgovornost čelnika Primorke. U ovom slučaju, takođe ni opštinski zaštitnici imovine nijesu pokrenuli postupak poništenja ugovora i vraćanja imovine opštini i državi”, kazao je Mirović.
Istragu proširiti i na ovaj slučaj, dokumenta nestala
Mirović je u više navrata podnosio i krivične prijave protiv NN lica u ulcinjskom katastru, Primorci i Opštini zbog zloupotrebe položaja. On je istakao da niko u državi nije povodom toga preuzeo nijednu radnju osim specijalnog tužioca.
Specijalno tužilaštvo ranije je u odgovoru na pitanja "Vijesti", saopštilo da je riječ o predmetu koji je okončan prije formiranja tog tijela.
"Uvidom u dokumentaciju koju je Specijalno državno tužilaštvo preuzelo od Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina utvrđeno je da je predmet završen službenom zabilješkom, jer tužilaštvo nije našlo da postoji osnovana sumnja da je bilo koje lice izvršilo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”, pisalo je u odgovoru.
Mirović tvrdi da stvari stoje drugačije.
"Kako to da nikog ne zaintrigira to kada Andro Drecun iz Primorke aneksom ugovora kupcu pokloni 190 kvadrata dvorišta i 530 kvadrata zemljišta na kome se nalazi objekat”, kazao je Mirović.
On tvrdi da je dio važne dokumentacije koji se tiče prodaje imovine na Ploči uništen ili namjerno sklonjen.
"Postoje svi uslovi da se istraga oko nezakonitog postupanja čelnika Primorke oko sporng kredita Vlade sada proširi i na ovaj slučaj”, kazao je Mirović.
Bonus video:
