Radnici Željezare Tosčelik strahuju da bi turski vlasnik uskoro mogao da napusti nikšićku fabriku, iako je počela najavljena proizvodnja visokokvalitetnih čelika.
“Ne znamo koliko je to istina, ali sve su intenzivnije priče da Turci nakon isteka pet godina odlaze, da Vlada ponovo preuzima Željezaru. Pominje se i dolazak Slovenaca, a za direktora se pominju Miraš Đurović, direktor Instituta crne metalurgije i Miodrag Muratović, direktor Komunalnog preduzeća, a nekadašnji izvršni direktor Željezare”, kazali su “Vijestima” radnici.
Iz Sindikata su nezvanično kazali “Vijestima” da pomenute priče nemaju veze sa istinom, da se trenutno u fabrici proizvode specijalni čelici i da se umjesto kvantitetu prednost daje kvalitetu.
Turski Tosčelik je 30. aprila 2012. godine na javnoj licitaciji kupio imovinu nikšićke Željezare u stečaju za 15,1 milion eura.
Stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić je četiri dana kasnije formalno pravno proglasio Tosčelik vlasnikom Željezare, a ugovor je potpisan 2. juna. Na svečanosti povodom preuzimanja kompanije 12. juna Fuat Tosjali, vlasnik Tosjali holdinga, kompanije u okviru koje posluje Tosčelik, kazao je da će “u naredne tri godine uložiti u fabriku 35 miliona eura, povećati zaposlenost radnika sa 308 na 550, godišnju proizvodnju sa 120.000 tona na 400.000 i dostići promet od 500 miliona eura”.
U Željezari pet godina kasnije radi oko 350 radnika, akumulirani gubici su 26 miliona eura, a što se proizvodnje i ulaganja tiče vlasnik je u decembru prošle godine, kada je obilježeno šest decenija nikšićkog čelika, kazao da ne želi da otkriva pojedinosti, ali da sve što proizvedu prodaju i da planiraju proizvodnju visokokvalitetnih čelika.
“Tosčelik ide zacrtanom putanjom, a to je put uspjeha, prepoznatljivosti na tržištu čelika”, rekao je tada Tosjali na svečanosti kojoj je prisustvovala ministarka ekonomije Dragica Sekulić i predsjednik nikšićke Opštine Veselin Grbović.
Izvršni direktor prodaje i marketinga u Tosčeliku, Primož Babnik, kazao je „Vijestima“ da dugoročni planovi kompanije, investicije i novi proizvodi, kao i „predanost i posvećenost menadžmenta i svih članova tima koji učestvuju u osvajanju novih kvaliteta, opovrgavaju spekulacije o odlasku“, koje oštro demantuju.
Prema riječima Babnika, jedan od primarnih ciljeva, koji je kompanija postavila prilikom preuzimanja Željezare, je da postane konkurentna na međunarodnom tržištu, uz prepoznatljivost po kvalitetu.
„Kvalitet je poslovni imperativ u našoj kompaniji te kontinuirano unapređujemo tehnologiju zasnovanu na poštovanju propisa, standarda, zahtjeva i potreba kupaca. U tom smislu, Tosčelik Nikšić postaje prepoznatljiv po proizvodnji alatnih, legiranih i visoko legiranih, specijalnih čelika, koji su zapravo naš put u postizanju rezultata kao i naša strategija. Naši timovi vrijedno i predano rade svakodnevno u osvajanju novih kvaliteta pomjerajući granice i pišući nove stranice istorije proizvodnje čelika u Crnoj Gori“, naveo je Babnik.
Iako je vrijednost investicija i dalje nepoznanica za javnost, Babnik tvrdi da će Tosčelik nastaviti sa investicijama kojima će transformisati tehnologiju i opremu koja će biti prvenstveno namijenjena proizvodnji specijalnih čelika.
„Naši napori i stremljenja ka jedinstvenosti na tržištu predstavljaju dugoročan plan i srž su strategije zasnovane na specijalnim čelicima, koja će doprinijeti mnogo boljim rezultatima ne samo našoj kompaniji već i Nikšiću, ljudima koji rade u Tosčeliku i porodicama zaposlenih i na kraju svakako ekonomiji Crne Gore“, poručio je Babnik.
Izvori “Vijesti” iz Vlade kazali su da priče o odlasku Turaka nijesu tačne i da ih vjerovatno plasiraju neki bivši direktori koji bi željeli da se vrate u fabriku.
Željezara je prvi put privatizovana 2002, kada je većinski udio kupio ruski Rusmontstil, koja je nakon kratkog zadržavanja ostavili fabriku u dugovima, a Vlada, preuzimajući dug, dovela novog strateškog partnera, firmu Midlend risorsis holding.
I oni su krajem 2006. godine napustili Željezaru. Nakon njih došla je holandska kompanija Montenegro spešelti stils (MNSS), koja je ostala do aprila 2011, kada je u fabrici na zahtjev većine od 1.412 radnika, koliko ih je tada bilo, uveden stečaj.
Vlada: Zašto bi ostavili svoju imovinu?
Iz Vlade demantuju spekulacije i kažu da bi odlazak Turaka bio suprotan svakoj ekonomskoj logici, jer je Tosjali grupa kupila imovinu u stečaju za 15 miliona eura i ulagala u fabriku u Nikšiću. Navode da dosadašnje ponašanje vlasnika, kada su u pitanju njegove obaveze, ne ukazuj na tako nešto. Podsjećaju i da je novi vlasnik isplatio otpremnine radnicima Željezare iako nije bio obavezan da to uradi. Navode i da turski vlasnik redovno izmiruje obaveze prema radnicima, kao i poreze državi, Željezara prvi put funkcioniše bez državne pomoći i sama plaća račune za struju.
Gubitak u 2016. oko šest miliona
Željezara je u 2016. godini, prema izvještaju o poslovanju u koji “Vijesti” imaju uvid, imala gubitak od 6.120.571 euro, što je 13 odsto manje nego u prethodnoj godini. Akumulirani gubitak dostigao je 26.229.440 eura.
Dugoročna rezervisanja i obaveze kompanije iznose 31.650.356 eura, a kratkoročna 14.382.509 eura.
Poslovni prihodi kompanije smanjeni su u odnosu na 2015. godinu 38 odsto na 13.560.787 eura, a rashodi 34 odsto na 17.561.973 eura.
Prethodni vlasnik Željezare, Montenegro spešelti stils preduzeće je ostavilo u dugovima od oko 193 miliona, a država je ostala bez 33 miliona kojim je platila garancije date MNSS-u. Osim toga, Poreska uprava je ostala bez oko osam miliona eura neplaćenih dažbina.
Bonus video:
