Imovina cetinjske Košute, nekadašnjeg crnogorskog privrednog giganta, nakon stečaja uvedenog 2013, prodata je za svega 340.000 eura, iako je procijenjena na 2.269.560 eura, prema nalazu sudskog vještaka Andrije Pavlićevića.
Ostatke nekadašnjeg giganta, praktično u bescjenje preuzele su tri cetinjske privatne firme i Prijestonica. Oni su tako došli do desetine hiljada kvadrata zemlje i objekata u srcu Cetinja.
Brzo po kupovini, dvije privatne firme su preprodajom samo dijela imovine, praktično vratile novac koji su uložile.
Košutu je prije ove prodaje bila preuzela kompanija Montenegro modern shoes (MMSH), koja je otišla u stečaj u junu 2013, pošto je rasprodala dio atraktivnih nekretnina (vidi boks). Ali, ostalo je bilo još dosta: desetine hiljada kvadrata poslovnih prostora, magacina, fabričkih hala...
Po uvođenju stečaja, u martu 2014. stečajni upravnik Zdravko Cicmil raspisuje prvi javni oglas za prodaju imovine MMSH. Određena je početna cijena od 2.231.190 eura za upravnu zgradu od 1.300 m2, više proizvodnih pogona, magacina, restoran... U oglasu je navedeno da je zemljište pod objektima i okolo objekata 21.973 kvadrata, da se prodaju objekti, dok za zemljište važi pravo korišćenja.
Drugi oglas o javnom nadmetanju za prodaju imovine objavljen je u septembru 2014, a posljednji, treći, u martu 2015. Cijena je u međuvremenu pala na milion i po eura.
Javni oglasi su propali - niko se nije javljao.
Na kraju, neposrednom pogodbom, imovinu nekadašnje Košute preuzele su tri privatne cetinjske firme: Montell, Eurogum i Zrnožit, kao i Prijestonica Cetinje. Zanimljivo je da se Prijestonica uključila u cijeli proces pošto su prvo tri firme ponudile 340.000 eura za svu imovinu.
Prijestonica je donijela u oktobru 2015. odluku da kupi imovinu bivše Košute, ako ne bude prelazila cijenu od 70 eura po kvadratnom metru. U odluci decidno stoji: "Ukoliko se postigne kupoprodajna cijena po povoljnim uslovima, ne veća od 70 €/m2, ovlašćuje se gradonačelnik Prijestonice Cetinje da potpiše Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti".
Prijestonica je kupila upravnu zgradu od 1.300 kvadrata za 81.600 eura, a privatnici su ostatak nekretnina platili 258.400. Dakle ispada da je kvadrat cjelokupne imovine u prosjeku prodat znatno ispod tržišne cijene, manje od 15 eura.
Kako je moguća bila ovakva rasprodaja? Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić odobrio je transakciju, navodeći kasnije, u dokumentu koji je potpisao 15. februara 2016, da je kupoprodajnim aranžmanom postignuta tržišna cijena!
A koliko se zaista na tržištu kvadrat u srcu Cetinja kreće? CIN-CG je od Uprave za nekretnine Cetinja dobio mišljenje po kojem se prosječna cijena zemljišta po kvadratu u tom dijelu grada kreće od 30 do 50 eura. Cijena poslovnih prostora, magacina i zgrada višestruko iznad.
"Problem je što je sve bilo ruinirano i niko nije bio zainteresovan da kupi tu imovinu. Postoji više krivičnih prijava jer se imovina fabrike raznosila. Ostali su samo zidovi. Iz nekadašnje fabrike krali su i kablove za struju. Sve bi propalo da se nijesu javile ove tri firme", kaže za CIN-CG stečajni upravnik Cicmil. On navodi da su se povjerioci složili sa prodajom i da je nakon nje izmiren najveći dio potraživanja.
U novembru 2015, mjesec dana prije potpisivanja ugovora, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović potpisao je protokol o saradnji sa direktorima četiri cetinjske firme: Zrnožit - Jovanom Kaluđerovićem, Eurogum - Milenkom Markovićem, Montell - Dejanom Jovićevićem i Silex promet - Vladimirom Vujovićem, kojim je predviđena rekonstrukcija hala. Najavljeno je otvaranje biznis zone na prostoru nekadašnje Košute i zapošljavanje oko 250 radnika. Za privatne kompanije koje učestvuju u projektu obećan je stimulans od strane Prijestonice.
Od četiri preduzeća, čiji su vlasnici potpisali protokol o gradnji biznis zone sa gradonačelnikom Bogdanovićem, jedino firma Silex promet nije učestvovala u direktnoj nagodbi oko imovine MMSH u stečaju. To je ubrzo ispravljeno.
U avgustu prošle godine u cetinjskoj Upravi za nekretnine Silex promet upisuje se kao vlasnik dviju zgrada na prostoru bivše Košute - od 2.460 i 85 kvadrata, koje su nakon kupovine s kraja 2015. bile uknjižene na firme Eurogum i Montell.
Vlasnik Silex prometa, Vladimir Vujović, za CIN-CG kaže da njegova firma uz pomoć kredita radi na rekonstrukciji tih objekata. Potvrdio je da je od Euroguma i Montella kupio navedene nekretnine. I to za cijenu od - ,,sto i nešto hiljada eura''.
Tako su Montell i Eurogum koji su za ukupno 136.000, kupili najveći dio imovine bivše Košute, osam mjeseci kasnije, skoro za iste pare prodali, ali ne cijelu, već dio imovine do koje su došli. Kupili su za manje od 15 eura po kvadratu, a prodali za više od 40.
Iz Kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje, CIN-CG je dobio potvrdu da će baš ovih dana na lokaciji koju su oni kupili početi rekonstrukciju i gradnju objekta u kojem će se nalaziti biznis-inkubatori i srodni sadržaji: "Zahvaljujući tome, u novoj poslovnoj zoni besplatan prostor i prateću infrastrukturu dobiće i mladi iz našeg grada, zainteresovani za pokretanje sopstvene djelatnosti", navodi se u izjavi.
I dok građevinski radovi traju, predmeti u vezi sa bivšom Košutom, stečajem i prodajom imovine odavno se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu.
Iz stečaja u MMSH, pa opet u stečaj
Industriji modne obuće Košuta, bila je jedna od prvih velikih socijalističkih fabrika u koju je uveden stečaj, u martu 1996. Oko 1.200 radnika poslato je na biro rada.
Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Godišnje se proizvodilo preko milion pari obuće, a izvozilo se najviše u Rusiju i Italiju. Nakon uvođenja stečaja na lageru i u brojnim prodavnicama je ostalo preko pola miliona pari cipela.
Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka.
Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH) preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i objekti na prestižnim adresama u Beogradu, Budvi, Tivtu, Podgorici, Cetinju, Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a ta kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.
Bivši radnici Košute godinama protestuju zbog neizmirenja obaveza prema njima.
I pored zabrane prodato i zemljište Martinovića koje je pod restitucijom
Novim vlasnicima prodata je čak i zemlja koja je bila pod sporom i to još od 2005. godine, kada je zbog restitucije sud na Cetinju donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja zemljišta na dijelu katastarskih parcela bivše Košute. Radi se o 4.129 kvadrata koje potražuje porodica Martinović. I pored ove zabrane, sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić 20. januara prošle godine donosi rješenje kojim nalaže brisanje svih tereta, pa i na imovinu koja je bila predmet restitucije.
"Mi smo za prodaju naše imovine saznali nekoliko mjeseci pošto je posao zaključen“, kaže za CIN-CG Petar Martinović, čija porodica potražuje parcelu.
"Zahtjev porodice Martinović primili smo tek kada je sve završeno. I u ugovoru koji smo sačinili piše o restituciji. Sada se čeka pravno tumačenje. Ta zemlja je privedena namjeni, a ako dokažu svoja potraživanja, Martinovići će biti namireni od države", kaže stečajni upravnik Cicmil.
Martinović sa druge strane ističe da su ih morali obavijestiti o prodaji imovine i tvrdi da njihove parcele nikada nijesu privedene namjeni.
Predali su prije par mjeseci zahtjev Komisiji za povraćaj i obeštećenje kojim traže poništavanje ugovora. Još čekaju odgovor. Ukoliko bude negativan, pripremaju krivične prijave protiv stečajnog upravnika Cicmila i sudije Privrednog suda Anđelića.
Ovaj tekst je dio projekta "Misli lokalno - djeluj lokalno! Borba protiv korupcije na lokalnom nivou" koji realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO), u saradnji sa NVO "Bonum" iz Pljevalja, NVO Inkubator - Prostor za nezavisne kulturne inicijative iz Kotora i NVO Centar za istraživačko novinarstvo - CIN iz Podgorice, a finansira ga Evropska unija. Mišljenja iznijeta u tekstu predstavljaju stavove autora iz CIN-a i ni na koji način se ne mogu smatrati zvaničnim stavom EU, kao ni CGO-a, Bonuma i Inkubatora.
Bonus video:
