Atlas banka je, koristeći depozite građana, servisirala poslovanje i funkcionisanje nerentabilnih firmi, članica Atlas grupe i njenih poslovnih partnera, a na šta su operativni timovi kontrolora odavno upućivali pažnju nadređenih, kazala je u intervjuu za “Vijesti” i CIN ekonomska analitičarka Mila Kasalica.
Za raliku od CBCG, tvrdite da je koeficijent solventnosti Atlasa banke višestruko negativan, što znači da je u toj banci trebalo uvesti stečaj?
Kratko, koeficijent je pokazatelj zdravlja banke, propisan u skladu sa strogim pravilima CBCG, koji prati bazelske principe održivosti i stabilnosti banaka. Prema mom proračunu, po najgorem scenariju koeficijent solventnosti za 2017. u Atlas banci je negativan i iznosi -22, 53 odsto. Prema blažem scenariju, ako se neke štete ne kalkulišu, on je -3,16, a ako bi se računala samo šteta od izgubljenog spora sa Kaspijom, iznosio bi 5,64 odsto. Ako bi se to prenijelo na konkretne cifre, banci je u najgorem scenariju potrebna dokapitalizacija od 75 miliona eura da bi bila solventna. Da podsjetimo da je zakonski minimum za koeficijent solventnosti 10 odsto.
U tabeli su jasno prikazani koeficijenti, koji su izračunati za tri priložena scenarija. Šta sve ovo znači: banka je bila značajno potkapitalizovana već na kraju 2017. Uz napomenu, da je to bila, po raspoloživim nezvaničnim podacima, i 2015, a kada je urađena posljednja ciljana kontrola banke (prije ove iz 2018). Tada je navodno raniji viceguverner 10. 11. 2015. godine, “nakon dužeg razmišljanja”, a na osnovu preliminarnih podataka tima kontrolora, predložio uvođenje prinudne uprave, koja je navodno odbijena, mada za sada nejasno iz koje fotelje moći.
Što potvrđuje da je koeficijent solventnosti banke, a da se primjenjivala regulativa, negativan. Najviše javno zabrinjava da navodno među 50 najvećih deponenata nijedno lice nije povezano sa Atlas bankom i Atlas grupom (u pitanju su CG opštine i velike kompanije u CG), ali su loši plasmani “skoro svim transakcijama” izvršeni sa licima koja su povezana sa bankom. Na ovaj način banka je, koristeći depozite građana, servisirala poslovanje i funkcionisanje nerentabilnih firmi, članica Atlas grupe i njenih poslovnih partnera, a na šta su operativni timovi kontrolora odavno upućivali pažnju nadređenih.
Ovo bi trebalo da predstavlja ključni zaključak, za koji javno, skupštinski i zakonski, mora da odgovara guverner CBCG dr Žugić, bez obzira u kojoj je stolici moći sjedio u kojem trenutku svojeg političkog angažmana, a što se navodno tekuće koristi da se vrši neprincipijelni pritisak na operativne timove unutar CBCG prilikom izračuna koeficijenta solventnosti.
Kako čitate revizorske izvještaje od 2011. do 2017. u vezi sa Atlas bankom?
Kratko: Mišljenja eksternih revizora su svake godine palila sve moguće crvene lampice da nešto nije u redu.
Šta znači kvalifikovano mišljenje revizora i šta je CBCG trebalo da uradi?
Kada eksterni revizor stavi kvalifikaciju na finansijske izvještaje, znači da revizor upućuje pažnju na određene pozicije bilansa stanja ili bilansa uspjeha, koje nisu u saglasju sa utvrđenim pravilima, a nakon sprovedene metodološke provjere. Jednostavnije, to znači da izvještaji ne sadrže potreban nivo objektivnosti i istinitosti, pa samim tim akcionari i povjerioci banke moraju ozbiljno da razmotre ovlašćenja svojih pozicija i primijene sva raspoloživa zakonita sredstva da se stanje stabilnosti i povjerenja u banku sprovede na zakonit način, od strane Odbora direktora i tima izvršnih direktora, koji po zakonu dobijaju CBCG saglasnost da pokrivaju predmetne odgovorne pozicije.
Zato je supervizija banaka javan, važan i visoko osjetljiv posao, pošto je plaća bankarska industrija da objektivno, van konteksta različitih interesa, garantuje za kvalitet, stabilnost i povjerenje bankarskog sektora. U slučaju naše bankocentričnosti, CBCG je to skoro pa za ukupan finansijski sistem, koji funkcioniše na komercijalnoj osnovi. Samo kad postoji povjerenje, sredstva malih deponenata su na sigurnom.
Bonus video:
