Ženka mamuta, pronađena u sibirskom ledu, imala je oko 50 godina u trenutku smrti, a u ledu je provela desetine hiljada godina. Radi se o do sada najočuvanijem pronađenom primjerku mamuta, a očuvana je dlaka, mišićno tkivo, pa čak i ostaci krvi. Uzorci krvi su poslani u Južnu Koreju, gdje naučnici vjeruju da će iz njih uspjeti da izdvoje DNK i kloniraju ovu životinju. To je dovelo do brojnih reakcija.
"Lov na ostatke mamuta prilično se promijenio posljednjih godina. U posljednjih pet godina pronašli smo više mamuta nego u prethodnih 50, što je rezultat globalnog zagrijavanja i topljenja leda u oblastima koje su hiljadama godina bile nedostupne.
Takođe, lokalno stanovništvo u Sibiru u tome je pronašlo unosan biznis. Mamutove kljove se smatraju legalnom i etički prihvatljivom zamjenom za slonovaču kojom je već duži niz godina skoro nemoguće trgovati. Jedini problem je što svaki put, kada se otkrije dobro očuvani primjerak mamuta, ljudi počnu sa tvrdnjama kako ćemo uskoro uspjeti da ih kloniramo, a ja čisto sumnjam da ćemo uspjeti", kaže profesor Adrian Lister, iz londonskog prirodnjačkog muzeja.
Mamuti su živjeli u Sjevernoj Americi, čitavoj Evropi, pa sve do istočne Azije, sve dok nisu izumrli prije nekih 10 hiljada godina. Nedavno je otkriveno kako je manja populacija preživjela sve do prije četiri hiljade godina na ruskom ostrvu Vrangel. Lov i klimatske promjene smatraju se razlozima njihovog nestanka.
Sada naučnici otvoreno razgovaraju o "oživljavanju" ove izumrle vrste. Južnokorejski stručnjak za kloniranje, Huang Vu-suk, u svojoj privatnoj laboratoriji sarađuje sa ruskim naučnicima na njihovom "oživljavanju". Takođe, Semjon Grigorjev, koji je predvodio istraživački tim koji je pronašao pomenutog mamuta, navodi da su pronađeni uzorci krvi koji možda sadrže netaknute ćelije koje bi mogle da budu iskorištene za kloniranje.
Ideja nije naišla na veliku podršku svjetskih naučnika. Kloniranje jeste moguće, ali samo ukoliko se pronađe barem jedna ćelija sa netaknutim jezgrom i sačuvanim i održivim genomom u njemu. Najveći problem predstavlja činjenica da su mamuti izumrli prije više hiljada godina pa su šanse za takav pronalazak gotovo ravne nuli.
Postoji i drugi pristup. Naučnici pokušavaju da sakupe djelove DNK, pronađene u očuvanim tijelima, kako bi napravili mapu genoma mamuta. Zatim bi, dio po dio, ubacivali DNK mamuta u embrion azijskog slona, mamutovog najbližeg živog rođaka, sve dok ga potpuno ne bi rekonstruisali.
Međutim, tu su i drugi problemi oko kloniranja mamuta. Konkretno, pitanje etike. "Mamuti su veoma nalik slonovima, barem tako mislimo. Drugim riječima, oni su veoma društvena, inteligentna stvorenja. Odakle nam pravo da stvorimo jednog ili dva i zadržimo ih u samoći zoo vrta ili neke istraživačke ustanove?", kaže Lister.
Brojni resursi su potrebni kako bi se usporila brzina kojom nestaju postojeće ugrožene životinjske i biljne vrste. Ulaganje ogromne količine novca u oživljavanje nekih vrsta, dok ostatak životinjskog svijeta izumire, a ljudska populacija neprekidno raste, prlično zabrinjava naučnike.
"Ne bi trebalo da ulžemo novac u projekte koji oživljavaju već izumrle velike sisare, trebali bi da pomognemo onima koju su danas na ivici izumiranja. To bi bio najbolji način za ulaganje novca u očuvanje vrsta", objašnjava Lister.
Galerija
Bonus video:
