Dugo se vjerovalo da su uvale, kanali i delte koji se vide na površini Marsa na snimcima iz svemira nastale vodenom erozijom, ali je posljednje otkriće rovera Kjuriositi američke svemirske agencije NASA potvrdila tačnost te pretpostavke.
Naučnici u tekstu u časopisu "Nauka" (Science) navode da su u dnu 150 kilometara dugačkog kratera Gejl opaženi glatki kameni oblutci, koji se po izgledu ne razlikuju od onih u rijekama na Zemlji. To otkriće pokazuje da je voda imala ulogu u oblikovanju Marsove površine, ne samo ogromnog ekvatorijalnog korita već i mnogih drugih geoloških formacija te planete.
"Decenijama smo spekulisali i pretpostavljali da je površinu Marsa izbrazdala voda, ali je ovo prvi put da se mogu vidjeti ostaci riječnog toka s očiglednim znacima i tragovima vodene erozije", rekla je za BBC Rebeka Vilijams sa Instituta za planetologiju.
Američka svemirska agencija prvi put je objavila da je otkrila šljunak u septembru 2012, sedam nedjelja po spuštanju Kjuriositija u krater Gejl.
Od tada su istraživači detaljnije ispitivali snimke koje je napravilo to robotsko vozilo, o čemu su napisali tekst za časopis "Science", što je prvi naučni rad o misiji Kjuriositija.
Obluci su veličine od dva do 40 milimetara u prečniku – suviše veliki da bi ih mogao nositi i tako oblikovati vjetar i povezeni su u klastične sedimentne stijene, poznate kao konglomerati.
Precizno datiranje geoloških formacija Marsa nije moguće, ali su stijene koje je snimio rover skoro sigruno starije od tri milijarde godina. Istraživački tim, međutim, može da na osnovu slika dođe do nekih zaključaka o brzini toka i dubini vode koja je nekad tekla dnom kratera.
Naučnici su dali grubu procjenu najnižih vrijednosti, po kojima je voda u krateru tekla brzinom ljudskog hoda, a voda dopirala ili do koljena ili do struka.
Obluci su različitih tamnih i svijetlih nijansi, što dalje ukazuje da su nastali erozijom različitih vrsta stijena i da potiču s različitih lokacija.
Kjuriositi je hemijskom analizom utvrdio da je u svjetlijim prisutan feldspat - mineral uobičajen na Zemlji koji se brzo rastvara u vodi. To ukazuje da nekadašnji uslovi na Marsu nisu bili naročito vlažni i da šljunak nije nošen na veliku daljinu - vjerovatno 10-15 kilometara.
Galerija
Bonus video:
