Tim naučnika, na čijem čelu je bio Jukijasu Kamitani iz ATR kompjuterske laboratorije za istraživanje procesa u mozgu iz Kjota u Japanu, skenirali su mozak troje ljudi dok su spavali i snimali njihove moždane talase.
Naučnici su budili volontere svaki put kad bi se moždani talasi podudarali sa početkom sna i pitali ih šta su u tom trenutku sanjali, a nakon toga bi se oni vraćali na spavanje. Proces je trajao po tri sata, a ponavljan je sedam do deset puta u nekoliko dana za svakog volontera.
Tokom svakog perioda testiranja, volonteri su se budili u prosjeku po deset puta svakog sata. Svaki od volontera je sanjao nešto šest ili sedam puta svakog sata pa su naučnici imali oko 200 snova sa kojima su mogli raditi.
Većina snova je oslikavala svakodnevne aktivnosti. Međutim, neki od njih su bili neobični, kao što je razgovor sa nekom poznatom ličnošću. Naučnici su izvukli ključne riječi iz njihovih izvještaja, kao što su automobil, muško, žensko ili kompjuter, te su napravili 20 kategorija koje su se najčešće pojavljivale u snovima.
Naučnici su potom izabrali fotografiju koja predstavlja svaku kategoriju, skenirali mozak volontera dok su posmatrali tu fotografiju, a onda su uporedili aktivnost mozga sa onim zabilježenim tokom spavanja.
"Izgradili smo model koji može predvidjeti da li se neka od kategorija pojavljivala u snovima. Analiziranjem moždane aktivnosti tokom devet sekundi prije buđenja volontera mi smo mogli predvidjeti da li su oni sanjali ili ne sa preciznošću od 75 do 80 posto", rekao je Kamitani.
Kamitani i njegove kolege sada pokušavaju sakupiti iste informacije iz REM faze spavanja.
"Ovo je mnogo teže uraditi, jer moramo čekati najmanje sat vremena prije nego što subjekt dođe do te faze", dodao je Kamitani.
Galerija
Bonus video:
