Za Leonarda da Vinčija su umjetnost i nauka bili tijesno povezani.
Zapravo, kada se bolje pogleda, za njega je sve sa svime bilo povezano. Bio je radoznao, želio je da razume svijet i spoznaje do kojih je došao kao naučnik često je koristio u umjetnosti.
Kao dijete je često sjedio na kućnom pragu i crtao oblake. Kao odrastao čovjek je u tajnosti secirao mrtvace da bi naučio građu čovjeka, mišića, zglobova, kako bi proučavao proporcije ljudskog tijela.
Leonardo je rođen 15. aprila 1452. u Ančianu, jednom dijelu opštine Vinči u Toskani. Njegovi roditelji, bilježnik i 16-godišnja služavka, nisu bili vjenčani. Zbog toga je Leonardo odrastao kod djede, gdje je počeo i da crta. Kao šegrt kasnije je došao u radionicu poznatog vajara iz Firence Andree del Verokja, koji je često dobijao narudžbe od familije Mediči. Oni su bili trgovci i bankari, i stoljećima su kontrolisali autonomnu Firencu zahvaljujući moći i novcu.
Zahvaljujući tim kontaktima, Leonardo je dobio pristup višim društvenim slojevima Firence i postao je član Lukasove gilde, udruženja umjetnika iz Firence. Počeo je da slika portrete i madone. Neke od tih slika je držao godinama u svojoj radionici i stalno ih je nadopunjavao. Najpoznatija je svakako Mona Liza, koja se danas nalazi u Luvru, a koja je tada isto tako godinama putovala zajedno sa Leonardom.
Bez obzira da li sa sanjarskim pogledom ili samouvjerene – žene su bile čest motiv njegovih slika. Drugačije je bilo u realnom životu. Tu je Leonardo puno više pažnje posvećivao muškarcima. To je naravno bilo suprotno tadašnjim društvenim konvencijama. Ali Leonardo se na konvencije nije obazirao ni u slikarstvu: umjesto da, kao što je bilo uobičajeno, žene portretiše u profilu, sa njegovih slika one direktno gledaju u posmatrača.
Spoznaja u ogledalu
Ali ne bismo prema Leonardu bili korektni kada bismo ga redukovali samo na njegove slike. Danas na svijetu postoji samo desetak slika koje mu se sa sigurnošću mogu pripisati.
Sa druge strane on je ostavio daleko više anatomskih studija i skica, kao i tekstova koje je pisao tajnim rukopisom uz pomoć ogledala. Tu su i brojni nacrti koji nemaju nikakve veze sa umjetnošću: planovi za izradu tenkova, aviona ili ronilačke opreme. On je konstruisao mostove i napravio nacrt za cio jedan grad. Međutim, većina njegovih ideja nikada nije realizovana.
Firenca, Milano, Rim – glavni gradovi renesanse su bili i mjesta gdje je živio i radio Leonardo da Vinči. Tamo je nalazio naručioce i mecene, družio se sa moćnim i bogatim familijama, između ostalih i sa Papom.
Onda ga je 1515. na svoj dvor pozvao francuski kralj Fransoa I, dobro ga je platio i dao mu sve slobode da se bavi svojim projektima. Jedan od zadataka je međutim bio i organizovanje velikih i bogato ukrašenih proslava na dvoru.
Ovaj univerzalni genije je umro 2. maja 1519. u Šatou los Luce – legenda kaže da je umro na rukama francuskog kralja.
Bonus video:
