Smatra se da su prvi ljudi sa neandertalskim karakteristikama postojali u Evropi već prije 600.000-350.000 godina, a da su izumrli prije oko 30.000 godina, piše “Ancient Orignis”, a prenosi Nacionalna geografija Srbija.
Kada je u pitanju njihovo ponašanje, neandertalce, posmatrano iz ugla 21. vijeka, prati veoma “loš glas”. Međutim, veliki broj novih istraživanja čiji su rezultati objavljeni u posljednjih nekoliko godina, ruše mnoge mitove koji se vezuju za neandertalce.
Često su bili prikazivani kao varvarski i narod koji se sporazumijeva mumlanjem, međutim, nova istraživanja su pokazala da su neandertalci imali isti ili sličan nivo inteligencije kao savremeni ljudi. A ovo su neki o najčešćih mitova o neandertalcima:
Mit 1: Alat im nije bio dobar kao alat homo sapiensa
Prije jedne decenije, među arheolozima je vladalo mišljenje da su neandertalci koristili vrlo jednostavne alate, poput naoštrenog kamenja. Međutim, istraživanje sprovedeno tokom posljednjih 10 godina revidiralo je ovu perspektivu na osnovu novih arheoloških dokaza.
Na primjer, istraživanje sprovedeno u Francuskoj analiziralo je artefakte pronađene na arheološkom nalazištu poznatom pod nazivom Abri du Maras, u dolini Srednje Rone. Istraživači su na tom lokalitetu pronašli tragove korišćenja lavaluazijenske tehnike, tragove upletenih vlakana, što sugeriše na proizvodnju užadi ili struna, i dokaze o korišćenju litičke tehnologije koje je povezane sa složenom tehnologijom izrade projektila, što je ranije obično povezivano sa pojavom homosapiensa.
Drugo istraživanje sugerisalo je da su neandertalci čak prenijeli neke od svojih vještina pravljena alata sapiensima.
Mit 2: Nisu imali razvijen govor, koristili su se mumlanjem, stenjanjem i podražavanjem zvukova životinja
Dugo se vjerovalo da neandertalci nisu imali kognitivni kapacitet i govorni aparat razvijen tako da bi bili sposobni da govore i da osmisle svoj jezik. Smatrano je da nisu bili sposobni ni za šta drugo, osim za gunđanje. Međutim, nedavna istraživanja otkrila su da su neandertalci najvjerovatnije imali sofisticirani oblik govora i jezika koji se nije razlikovao od načina govora homosapiensa.
Istraživači su koristili najnoviju 3D tehniku rendgenskih snimaka da bi pregledali 60-godišnju neandertalsku podjezičnu kost otkrivenu u pećini Kebara u Izraelu 1989. Hioidna kost je smještena u centralnom dijelu gornjeg dijela vrata, ispod donje vilice, a iznad grkljana i temelj je govora. Do sada je otkriveno da postoji samo kod homosapiensa i neandertalaca. Rezultati su pokazali da se neandertalska podjezična kost u pogledu mehaničkog ponašanja u osnovi ne razlikuje od naše. To snažno sugeriše da se ovaj ključni deo govornog trakta koristio na potpuno isti način.
Mit 3: Nisu sahranjivali svoje mrtve
Ne tako davno neandertalci su smatrani primitivnim pećinskim ljudima, nisu smatrani dovoljno osviješćenim da bi sahranjivali svoje mrtve. Ali to vjerovanje je oboreno otkrićem brojnih grobova neandertalaca. Otkriće neandertalskog skeleta starog 50.000 godina u pećini u La Šapel o Sen, u Francuskoj pokazalo je da je ovaj pojedinac pažljivo položen u grob, a da je njegovo tijelo skriveno od predatora.
Jedan od najpoznatijih grobova neandertalca otkriven je 1961. godine u pećini na Rok de Maršalu. Grob je bio u izvanrednom stanju, s obzirom na starost od 70.000 godina. U pitanju je bilo tijelo djeteta, koje je bilo staro oko tri godine. Očigledno je bilo postavljeno u obliku luka, sa rukom prema glavi i nogama savijenim na 90 stepeni, a potom prekriveno zemljom.
Mit 4: Nisu imali organizovane domove
Postojalo je verovanje da neandertalci nisu imali organizovanu upotrebu prostora, nešto što se pripisuje sapijensima. Ali su arheolozi u Italiji pronašli srušeno kameno sklonište koje je otkrilo da su neandertalci držali organizovan i uredan dom sa odvojenim prostorima za pripremu hrane, spavanje, pravljenje alata i druženje.
Čini se da se gornji nivo pećine koristio za pripremanje mesa životinja za ishranu jer je u njemu bila velika koncentracija životinjskih ostataka. Malo dublji, srednji nivo sadrži najviše tragova ljudskog boravka i čini se da je to područje služilo za spavanje. Artefakti su raspoređeni tako da se izbjegne nered oko ognjišta. Najzad, donji nivo bio je mjesto za kraći boravak.
Životinjske kosti i kameni alati koncentrisali su se u prednjem dijelu, a ne u zadnjem dijelu skloništa, što sugeriše da se proizvodnja alata odvijala tamo kako bi radili po sunčevoj svjetlosti.
Mit 5: Neandertalci su bili mesojedi koji su jeli samo sirovo meso
Neandertalci su nekad bili prikazani kao hominidi, odnosno veliki čovjekoliki majmuni koji jedu sirovo meso svježe lovine. Međutim, nedavno istraživanje koje je sproveo Katalonski institut za istraživanje i napredne studije u Barseloni, otkrilo je kalcifikovanu ploču na fosilima neandertalskih zuba pronađenih u pećini Sidron u Španiji, koja sugeriše da je ova izumrla ljudska vrsta kuvala povrće i jela ljekovite biljke gorkog ukusa, poput kamilice i hajdučke trave.
Nažalost, pogled pun predrasuda na neandertalsku inferiornost i dalje postoji, što se ogleda u izjavi Laure Bak iz londonskog Prirodnjačkog muzeja, koja je imala suprotno mišljenje u odnosu na rezultate studije.
"Greška je misliti da su neandertalci jeli biljke. Nađeni fragmenti biljaka su se mogli naći među zubima mesojeda - u ovom slučaju neandertalaca - i zbog toga što su pojeli nešto iz sadržaja želuca ulovljene životinje”, tvrdi ona.
Prema mišljenju Bakove, neandertalci jednostavno nisu bili dovoljno inteligentni da bi sebi obezbijedili izbalansiranu ishranu ili se liječili ljekovima. Međutim, Bakova nije predstavila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje. Novija istraživanja pokazuju da su neandertalci jeli meso, ali da su i biljke bile uključene u njihovu ishranu.
Mit 6: Bili su loši roditelji
Donedavno su neandertalci doživljavani kao grubi i opasni. Ta perspektiva zasnivala se na predrasudama o neandertalskoj inferiornosti. Iz tih predrasuda proisteklo je i mišljenje da su bili nezainteresovani ili nesposobni da zaštite svoju djecu. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da to nije bio slučaj.
U studiji objavljenoj 2014. godine, tim arheologa iz Centra za ljudsku paleoekologiju i evolucijsko porijeklo sa Univerziteta u Jorku osporio je tradicionalno gledište. Oni kažu da su neandertalska djeca imala snažnu emocionalnu povezanost sa svojom grupom. Neandertalci su se brinuli o bolesnoj djeci. Djeca su deca igrala ključnu ulogu u društvu, posebno u simboličkom izražavanju. Istraživački tim bavio se kulturnim i društvenim dokazima kako bi istražio iskustva neandertalske dece. Otkrili su, na primjer, da su djeca sahranjivana uz mnogo složenije rituale od odraslih, što sugeriše snažne emocionalne veze i važnu ulogu koju su djeca imala.
Mit 7: Neandertalci nisu imali kulturu i umjetnost
U akademskoj literaturi se često navodi da se kulturni izraz pojavio u eri paleolita, prije oko 30.000 godina, što isključuje neandertalske zanatlije, jer su oni tada već bili izumrli. Međutim, dokazi govore da je kultura cvjetala mnogo ranije, u vrijeme kada su i neandertalci šetali planetom. Na primjer, kamena umjetnost u pećini El Kastiljo u Španiji datirana je oko 40.800 godine, što povećava mogućnost da su neke predstave mogli naslikati neandertalci.
Takođe, dokazi govore da su neandertalci imali svoju muziku. Smatra se da je najstariji muzički instrument ikad otkriven flauta pronađena u kraškoj pećini Divje babe u Sloveniji, 1995. godine, mada je to sporno. Predmet je napravljen od komada butne kosti pećinskog medveda, i izbušen je rupama koje stoje na jednakom razmaku. Ovaj predmet datiran je u period od 60.000 do 43.000 godina. Naučnici koji nisu mogli da prihvate mogućnost da su neandertalci svirali, odbacili su tvrdnju i rekli su da su savršeno raspoređene i uredno izrezbarene rupe rezultat ugriza neke životinje. Međutim, opšti stav da je flauta iz pećine Divje babe zapravo muzički instrument, sve više jača.
Mit 8: Nisu bili sposobni da pokažu brigu ili empatiju
Daleko je od toga da su bili egocentrični pojedinci nesposobni da brinu o bilo kome osim o sebi, zapravo postoji mnogo dokaza koji pokazuju da su neandertalci u svojim zajednicama brinuli o bolesnima i starima. “Stari čovek iz La Šapel o Sena” naziv je ostataka neandertalca koji su pronađeni zakopani u pećini u bilizini La Šapel o Sena, u Francuskoj 1908. godine.
Živio je pre 56.000 godina i bio je prvi skoro kompletan kostur neandertalca ikada pronađen. Naučnici procjenjuju da je bio relativno star kada je umro. Kostur starca ukazuje da je imao niz preloma i bolesti, uključujući artritis, što znači da se veoma teško kretao bez pomoći. Dakle, ostali članovi grupe morali su da se brinu o njemu neko vrijeme prije nego što je umro. I drugi ostaci neandertalaca pokazali su da su neke povrede opasne po život, u potpunosti bile izliječene. To sugeriše da je osobi koja je zadobila povrede, zdravlje vratila druga osoba iz grupe.
Mit 9: Neandertalci i sapiensi se nisu miješali
Nekada se vjerovalo da su neandertalci izumrli prije nego što su se pojavili homosapiensi. Međutim, ova tvrdnja je pobijena kada su arheološki dokazi otkrili da su se ove dvije vrste ljudskih bića preklapale, odnosno dijelile Zemlju, hiljadu godina, ako ne i duže. Međutim, ideja o miješanju DNK između dvije vrste dugo se smatrala gotovo bogohulnom, a mnogi naučnici nisu vjerovali da je to biološki moguće.
Međutim, posljednjih godina, razvojem tehnika za analizu drevne DNK, brojna istraživanja su otkrila da su se neandertalci i sapiensi miješali i da do 20 procenata neandertalske DNK živi u homosapiensima.
Mit 10: Neandertalci su naši direktni preci
Postoji česta zabluda, da su neandertalci direktni preci homosapiensa. U stvari, neandertalci i razumni ljudi živjeli rame uz rame, kao dvije odvojene grupe. DNK studije su otkrile da su neandertalci proizašli iz druge evolutivne linije, pa ih često nazivaju ‘dalekim rođacima’ sapiensa.
www.nationalgeographic.rs
Bonus video:
