Naša vrsta pojavila se u Africi prije više od 300.000 godina, s migracijom s kontinenta prije 60.000 do 70.000 godina, najavljujući time početak globalnog širenja Homo sapiensa. Ali gdje su ti pioniri otišli nakon što su napustili Afriku?
Nakon godina rasprava, nova studija nudi odgovor.
Čini se da su se te grupe lovaca-sakupljača zadržale hiljadama godina kao homogena populacija u području koje se protezalo između Irana, jugoistočnog Iraka i sjeveroistočne Saudijske Arabije prije nego što su naselile cijelu Aziju i Evropu prije otprilike 45.000 godina, objavili su naučnici, prenosi N1.
Njihovi se zaključci temelje na genomskim skupovima podataka izvučenim iz drevne DNK i modernih genskih skupova, u kombinaciji s paleoekološkim dokazima koji su pokazali da bi taj region predstavljao idealno stanište.
Naučnici su taj region, dio onoga što se naziva Iranska visoravan, nazvali "centrom" za te ljude - kojih je bilo možda samo u hiljadama - prije nego što su hiljadama godina kasnije nastavili dalje da se kreću prema udaljenijim područjima.
"Naši rezultati daju prvu cjelovitu sliku o tome gdje su se nalazili preci svih današnjih neafrikanaca u ranim fazama kolonizacije Evroazije", rekao je molekularni antropolog Luka Pagani sa Univerziteta u Padovi, u Italiji, voditelj studije objavljene u časopisu Nature Communications.
Antropolog i koautor studije Mihael Petralja, direktor Australijskog istraživačkog centra za ljudsku evoluciju na Univerzitetu Grifit, rekao je da je studija "priča o nama i našoj istoriji - naš je cilj bio da razotkrijemo neke od misterija naše evolucije i našeg širenja svijetom".
"Kombinacija genetskih i paleoekoloških modela omogućila nam je da predvidimo mjesto na kojem su prve ljudske populacije obitavale čim su izašle iz Afrike“, dodao je Petralja.
Ti su ljudi živjeli u malim pokretnim grupama lovaca-sakupljača, rekli su naučnici.
Lokacija je nudila različite uslove, od šuma do travnjaka i savana, mijenjajući se tokom vremena zavisno od sušnih i vlažnih razdoblja.
Bilo je dovoljno dostupnih resursa, a dokazi pokazuju da je postojao lov na divlje gazele, ovce i koze, rekao je Petralja.
"Njihova se ishrana sastojala od jestivih biljaka i male do velike divljači. Čini se da su grupe lovaca i sakupljača praktikovale sezonski način života, živeći u nizinama u hladnijim mjesecima i u planinskim regionima u toplijim mjesecima“, rekao je Petralja.
Ljudi koji su u to vrijeme živjeli u tom području očito su imali tamnu kožu i tamnu kosu, možda nalik ljudima koji sada žive u djelovima istočne Afrike, rekao je Pagani.
"Pećinska umjetnost se pojavila čim su ljudi napustili to područje. Tako da su ta kulturna dostignuća možda nastala dok su bili u tom području", rekao je Pagani.
Njihovo konačno širenje u različitim smjerovima izvan tog područja postavilo je osnovu za genetsku divergenciju između današnjih Istočnih Azijata i Evropljana, rekli su naučnici.
Studija je obuhvatila moderne i stare genomske podatke za Evropljane i Azijate.
"Utvrdili smo da su posebno korisni najstariji genomi koji datiraju od prije 45.000 do 35.000 godina“, rekao je molekularni antropolog i glavni autor studije Leonardo Valini sa Univerziteta u Padovi i Univerziteta u Majncu u Njemačkoj.
Naučnici su osmislili način kako raspetljati opsežno genetsko miješanje populacija koje se dogodilo od raspršivanja iz tog područja kako bi tačno odredili gdje je područje na koje je iz Afrike prvo stigao Homo sapiens.
Bilo je ranijih manjih izleta Homo sapiensa iz Afrike prije ključne migracije prije 60.000 do 70.000 godina, ali čini se da se radilo o "slijepim ulicama".
Homo sapiens nije prva ljudska vrsta koja je živjela izvan Afrike - uključujući područje koje obuhvata područje istraživano ovom studijom.
Drevno miješanje naše vrste ostavilo je mali neandertalski doprinos DNK-u modernih neafrikanaca.
"Potvrđeno je da su neandertalci bili na tom području prije dolaska Homo sapiensa, tako da je to područje možda bilo mjesto gdje se ta interakcija dogodila", rekao je Valini.
Bonus video:
