„Pozitivni efekti su jasno primjetni kada se igricekoristi za smanjenje stresa ili unapređenje mentalnog zdravlja“, kaže Moric Bergman.
Neuropsiholog i njegove kolege u Univerzitetskoj bolnici u Bonu već nekoliko godina istražuju kognitivne performanse kod osoba sa psihičkim oboljenjima.
Bergman je nedeljama koristio video-igru na pacijentima sa depresijom i to „Super Mario Odiseja“. Tu se poznati vodoinstalater vodi kroz živopisni 3D svijet.
„Uspjeli smo da pokažemo da trening na video-igrama kao dodatak bolničkom liječenju ljudi koji pate od depresije može da dovede do poboljšanja njihovih kliničkih simptoma i vizuelno-prostorne memorije“, objašnjava Bergman.
Igranje za blagostanje
Zajedničko igranje je takođe veoma važno za društveni osjećaj blagostanja, posebno za mlade, kaže Zilke Luks. Ona je viša psihološkinja u Univerzitetskoj klinici u Bonu.
„Mladi igraju sa svojim vršnjacima, razgovaraju o igrama kao o zajedničkom interesu i proširuju svoje interakcije i odnose“, kaže Luks. „Igre tako promovišu interakcije u stvarnom svijetu.“
Pokazalo se da igre za više igrača poboljšavaju kvalitet odnosa, socijalnu podršku i psihosocijalnu dobrobit.
Ali, studije takođe pokazuju da ljudi koji se već osjećaju usamljeno mogu postati još usamljeniji igrajući video-igre. „Uticaj video igara u velikoj meri zavisi od individualnih okolnosti i konteksta igara“, naglašava Luks.
Protiv svakodnevnog stresa
Video-igre nude priliku da se odvrati pažnja od svakodnevnog stresa i uđu u stanje „toka“ (flow), objašnjava neuropsiholog Bergman.
Ovo je vrsta fokusirane svjesnosti u kojoj je osoba potpuno uključena u aktivnost, osjeća se snažno fokusiranom i može doživjeti intenzivan osjećaj radosti i ispunjenosti.
„U stanju flowa ljudi su često posebno produktivni i kreativni. Negativne misaone spirale se prekidaju i stimuliše se pronalaženje inovativnih rješenja“, kaže Bergman.
Studije pokazuju da video-igrice mogu smanjiti nivo stresa i povećati samopoštovanje.
Igranje u bihejvioralnoj terapiji
Psiholog Benjamin Štrobel istražuje igre više od deset godina i govori o svojim nalazima u psihološkom podkastu „Iza ekrana“ (Behind the Screen).
„Postoji nekoliko igara koje su posebno razvijene za upotrebu tokom psihoterapijskih sesija“, kaže on. Igrice „Potraga za blagom“ i „Riki i pauk“ sa Univerziteta u Cirihu koriste se kao dio bihejvioralne terapije za djecu i mlade sa raznim oboljenjima.
Depresivni mladi ljudi na Novom Zelandu takođe imaju mogućnost da besplatno igraju onlajn „igru uloga“ SPARKS, za koju su studije pokazale da ima sličan uspjeh kao i konvencionalna psihoterapija za liječenje depresije.
U prošlosti su se video-igre često posmatrale vrlo kritički, kaže Štrobel. U fokusu kritike su bile potencijalne opasnosti kao što su dugo vrijeme ispred ekrana, izloženost nasilju i rizik od zavisnosti.
Nove studije pokazuju da video-igre, ako se koriste svjesno i umjereno, mogu imati pozitivne efekte.
Bonus video:
