Podgorički mediji bez posebne pompe prenijeli su informaciju kako je Igor Lukšić odustao od dalje trke za čelno mjesto u Ujedinjenim nacijama. Čini se da ta vijest nikog nije posebno iznenadila, pošto su od početka postojale procjene kako je mala vjerovatnoća da nekadašnji šef crnogorski diplomatije postane najmlađi generalni sekretar u istoriji ove svjetske organizacije.
U pismu visokim predstavnicima Ujedinjenih nacija, u kome ih obavještava da se povlači iz utrke za generalnog sekretara UN-a, Igor Lukšić je istakao kako mu je bilo veliko zadovoljstvo da učestvuje u procesu u kome je imao priliku da ponudi konkretne mjere i inovacije za unaprijeđenje operativnosti Svjetske organizacije.
A da će se Lukšić povući bilo je očekivano nakon što je na posljednjem glasanju zauzeo deveto mjesto. Imao je samo dva pozitivna glasa, šest obeshrabrujućih i sedam bez mišljenja.
Na takav ishod upućivale su još na samom početku i relevantne britanske kladionice, na kojima je Igor Lukšić nisko kotirao.
I kad se nakon svega podvuče crta, otvara se pitanje koliko je njegovo kandidovanje bilo isplativo za Crnu Goru? Da finansijski izdaci nijesu bili astronomski, potvrdio je sam Lukšić, koji je na svom Tviter profilu napisao kako su ukupni troškovi iznosili 59.000 eura.
Thank you all for support! It has been a great pleasure. Good luck to the #NextSG who I hope will come from EEG. pic.twitter.com/xslMzyVTiX
— Igor Luksic (@I_Luksic) August 23, 2016
Da je odluka da se kandiduje za čelnu poziciju u UN bila dobra i za Crnu Goru i za Lukšića lično, smatra politički analitičar Zlatko Vujović.
"Iz kojeg razloga? Zbog toga što je to bila prilika da se u jednom, uslovno rečeno, globalnom forumu kakve su Ujedinjene nacije, više skrene pažnja na Crnu Goru. Druga dimenzija te jedne priče jeste da isticanje i promovisanje jednoga čovjeka koji je bio i premijer Crne Gore u jednom periodu otvara prostor možda za neku drugu njegovu poziciju unutar UN-a, a ako ne u sistemu UN-a, onda unutar neke druge međunarodne institucije", komentariše Vujović.
Ipak, Lukšićevo kandovanje, osim formalne priče o prilici za dodatnu međunarodnu afirmaciju Crne Gore, prate i spekulacije, kako su stvarne namjere bile posve drugačije i da je to samo bio elegantan način da Lukšić siđe sa političkog podijuma i pređe u parter.
Navodno, to je bio scenario političke vrhuške vladajuće Demokratske partije socijalista i premijera Mila Đukanovića lično, kako bi se Lukšić marginalizovao, jer je slovio kao neko ko bi mogao biti oprečna struja u DPS-u kojoj je naklonjen Zapad. Šta o takvoj tezi kaže Zlatko Vujović?
"Ako jeste bio neki unutar DPS-ovski plan, onda je za to bilo i saglasja samog Lukšića. Mi smo bili, uslovno rečeno, kao građani i kao javnost, upućeni na to da gospodin Lukšić gubi podršku od lidera DPS-a i da je njegova karijera na unutarpolitičkoj sceni, makar unutar sistema vladajuće strukture, bila u silaznoj putanji. Tako da to možda jeste bilo elegantno rješenje, možda je to rješenje koje je predlagao sam Lukšić, a možda je to bio i scenario koji apsloutno nema veze sa tim, već sa procjenom gospodina Lukšića da ne treba više da bude dio strukture DPS-a", smatra Vujović.
Da kandidatura Igora Lukšića za prvog čovjeka Svjetske organizacije nema unutarpolitičku pozadinu misli i nekadašnji šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac. To je izjavio za Radio Slobodna Evropa još u aprilu ove godine kada se aktuelizovalo pitanje Lukšićeve kandidature.
"Sumnjam da se ovdje radi o kandidaturi koja praktično oslobađa Vladu od prisustva Igora Lukšića na tom mjestu. Mislim da se o tome ne radi, nego se radi o zaista jednoj želji da se Crna Gora preko te kandidature afirmiše. Tako da mislim da je to i svojevrsna investicija u dobrog kadra", ocjenjuje Lukovac.
Podsjetimo, zbog kandidature za šefa UN-a Lukšić je napustio vladajuću partiju i mjesto šefa crnogorske diplomatije.
Prethodno je postigao munjevit uspon, pošto je u samo deset godina prošao put od savjetnika u Đukanovićevoj stranci, preko ministra finansija, do mjesta premijera.
No, osim kao za sinonim briljantne političke karijere, za Lukšića se vežu i određene kontroverze. Tako je njegov premijerski mandat obilježilo, između ostalog, nekoliko spornih privatizacija koje su predmet istrage Specijalnog tužilaštva.
Njegov mandat predsjednika Vlade obilježila je i afera u kojoj se, falsifikovanim telefonskim listinzima, Lukšić pokušao dovesti u vezu sa kriminalnim klanovima, što je on odlučno demantovao i što nikada nije dokazano.
Bonus video:
