Medovska tragedija predstavlja vrhunac rodoljublja, poručio je ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, Igor Lukšić, i ocijenio da Crna Gora dosta duguje svom iseljeništvu.
U Rektoratu Univerziteta Crne Gore danas je održana Svečana akademija povodom obilježavanja stogodišnjice stradanja crnogorskih ratnih dobrovoljaca kod albanske luke Medova.
Otvorena je i izložba fotografija „Od Medove do Lovćenske vile“ i promovisana monografija „Vijek sjećanja, Medova 1916-2016“, u izdanju Matice crnogorske, Uprave za dijasporu i dva iseljenička udruženja Sjedinjenih Američkih Država i Kanade.
Lukšić je ocijenio da medovska tragedija predstavlja vrhunac patriotizma, rodoljublja i dobrovoljnosti da se ode i u smrt za svoj narod i državu.
„Priznajem, Crna Gora u ukupnom bilansu dosta duguje svom iseljeništvu, jer ga se po pravilu najviše sjeti tek u značajnim i kritičnim trenucima svoje istorije. U tom smislu nijesmo se, a i ne možemo, dovoljno odužiti stradalim iseljenicima sa broda Brindizi“, kazao je on.
Prema riječima Lukšića, crnogorski narod je prvo svoje jače sjećanje na taj događaj iskazao 1940. godine, postavivši spomenik Lovćenska vila na Cetinju.
„Danas, a pogotovo nakon što je Crna Gora povratila svoju nezavisnost, ovaj događaj nam polako postaje ono što je trebalo oduvijek da bude – uzor i vodilja u moralnom, ljudskom i patriotskom smislu“, dodao je on.
Lukšić je kazao da je Crna Gora danas, zahvaljujući i crnogorskim iseljenicima, suverena, stabilna i prosperitetna.
On je rekao da je tog kobnog januara 1916. godine crnogorska sloboda postala daleki san, crnogorska kraljevska vlast ponižena kapitulacijom, crnogorska vojska desektovana, demoralisana, masovno izginula na Mojkovcu, a dobrovoljci pod Medovom.
Kako je dodao, do kraja Velikog rata, postepeno je nestajalo državotvorno crnogorsko ime, i sve je vodilo zaboravu imena viteškog, podlovćenskog naroda, kao i dinastije Petrović Njegoš.
„Nada se ponovo rodila tridesetak godina kasnije, u veličanstvenoj narodnooslobodilačkoj borbi, koja je značajno povratila ono što je u državnom smislu pripadalo našoj staroj balkanskoj državi“, dodao je Lukšić.
Kako je naveo, 21. maja 2006. godine, Crna Gora, nakon demokratskog referenduma, opet gordo uzdiže svoj barjak u porodici evropskih i svjetskih država.
„Ono što nijesu dočekali dobrovoljci sa Medove, dočekale su današnje generacije njihovih potomaka. Za sve to velika je zasluga svih rodoljuba i junaka crnogorske istorije, velika je zasluga i naših junaka sa Medove“, poručio je Lukšić.
On je, sa nadom da se medovski događaj više nikad ne ponovi, još jednom izrazio, kako je rekao, vječnu zahvalnost i slavu našim precima, dobrovoljcima i stradalnicima.
Direktor Uprave za dijasporu, Predrag Mitrović, kazao je da brodolom crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike najveća masovna tragedija u istoriji našeg iseljeništva i jedan od najsvjetlijih primjera patriotizma u istoriji Crne Gore.
Kako je rekao, Uprava i Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih itnegracija, u saradnji sa nadležnim organima,nastaviće u ovoj godini da rade na osvjetljavanju te tragedije, kao i postavljanju memorijalne spomen ploče u luci Medova.
„Medovsku tragediju nećemo zaboraviti ni mi, niti građani Crna Gore, kako u zemlji, tako i u iseljeništvu. Zajedno ćemo čuvati sjećanje na žrtvu medovskih stradalnika i sa pijetetom se odnositi prema svakom imenu. Kompletan program stogodišnjice je sjećanje na njih i njihova imena. Nek im je vječna slava i hvala“, kazao je Mitrović.
Urednik monografije koja je danas promovisana, Marko Špadijer, ukazao je na potrebu njegovanja kulture sjećanja.
„Ovih dana se osvježava nacionalna memorija na posljednje dane slave, ali i nestanka kraljevine Crne Gore, kao suverene države, u vrtlozima Velikog rata, koja svoje vaskrsnuće duguje nepobijeđenom duhu slobode i državne samosvijesti, koji su u prošlom vijeku bili na velikim iskušenjima“, rekao je on.
Špadijer je poručio da nove generacije ne treba zatrpavati sviješću minulih vremena, posebno ne, kako je kazao, istorijom prepariranom za ideološku i nacionalističku upotrebu, već ih osposobljavati za sopstvenu kritičku valorizaciju.
„Da bi pamtili naše podvige i pogibije civilizovano i trajno, valja izgraditi institucije koje će održavati svijest o poštovanju prošlosti“, kazao je on.
Galerija
Bonus video:
