- MONITOR: Kako se, prema Vašim shvatanjima, Evropa nosi sa velikom izbjegličkom krizom, koja traje već mjesecima?
PAK: Ne kako bi trebalo da je bila pripremljena. Dugo traje rat u Siriji, a odavno su i drugi problemi u Maloj Aziji i Africi, pa se rijeka izbjeglica mogla predvidjeti. Sada se, nažalost, samo neke zemlje EU ozbiljno bave različitim problemima koji rastu zbog masovnog pokreta migranata.
- MONITOR: Stiče se dojam da je teret izbjegličke krize pao u Evropskoj uniji na nekoliko zemalja, posebno na Njemačku, gdje je i najveći pritisak migranata. Kako se Njemačka nosi sa tim pitanjem i zašto se teret krize ne dijeli i na ostale zemlje u EU?
PAK: Da, teret još nije podijeljen ravnomjerno na sve članice EU. To u mojim očima izgleda kao da ideja na kojoj počiva Evropa – solidarnost – nije zajednička za sve. Imam osjećaj da su se neke zemlje priključile EU samo zbog ekonomskih razloga, a neke zbog sopstvene strategije i bezbjednosnih pitanja. Ispada da zajedničke evropske vrijednosti nijesu više temelj Unije.
Izbjeglice moraju biti dobrodošle kod svih ako bježe od rata i straha za sopstvene živote. Njemačka nastoji da pruži sve od sebe. I ubuduće mi ćemo raditi više od drugih, ali očekujemo i da ostalih 27 članica podijele teret sa nama.
Trebalo bi da ubrzamo administrativne procedure registracije izbjeglica koje ulaze u naše zemlje. Mi direktno upisujemo u škole djecu, forsiramo učenje jezika za mlade i starije. Nastojimo da osposobimo ljude da se, što je moguće prije, stabilizuju i nađu zaposlenje.
- MONITOR: Neke zemlje, kao recimo Mađarska, na izazove migrantske krize reagovale su podizanjem ograda i bodljikavih žica. Kako to tumačite?
PAK: Ograde su veoma egoistične i ne zaustavljaju poplavu – migranti pronalaze put, kao što vidimo.
- MONITOR: Zemlje Balkana su takođe pogođene migrantskom krizom. Kako Vam se čini da se one nose sa tom krizom?
PAK: Ni balkanske zemlje nijesu bile pripremeljene. Vidjeli smo da je situacija bila strašna u nekim kampovima. Ali na samitu prošle nedjelje došlo se do zajedničkog plana u 17 tačaka koji bi trebalo da osigura bolju organizuju, finansije i tako dalje. Kao prvo Grčkoj se mora pomoći da se nosi sa migrantima koji naviru, a i Turska bi trebalo da djeluje u skladu sa potrebama.
- MONITOR: Dugo godina ste se kao poslanica Evropskog parlamenta bavili Balkanom koji, nakon ratova, još pritiskaju teški problemi - ekonomski i politički. U Bosni još se ne može govoriti o funkcionalnoj državi, a i u Makedoniji je velika politička kriza. Kako Vam se čine prilike u te dvije zemlje i da li Evropa ima neke odgovore na izazove u Bosni i Makedoniji?
PAK: Bosna je u goroj situaciji nego prije deset godina. Dejtonski ustav je ostavio previše mjesta za nacionalističko ponašanje. Neki politički lideri nemaju namjeru da od BiH naprave normalnu zemlju sa svim onim institucijama koje su neophodne na nacionalnom nivou. Aktuelni predsjednik srpskog entiteta radi sve da bi omeo stvaranje normalne države. On vjeruje da je Republika Srpska država, a ne jedan od dva entiteta koji čine državu BiH. A na drugoj strani, Federacija BiH je nažalost napravljena tako da teško može funkcionisati - previše je nivoa - opština, deset kantona, a vlada ima skupa oko 160 ministara.
Stalni partijsko-politički problemi i nacionalistički motivisani sukobi sprječavaju stvaranje novih radnih mjesta i razvoj ekonomije, zdravstvenog sistema, obrazovanja... EU pomaže na više polja, predstavljena je preko Delegacije i Specijalnog predstavnika EU. Nažalost, Ured visokog predstavnika sa vlašću u Bonu je još uvijek na snazi, iako je to nezamislivo za normalnu demokratiju.
Makedonija je mogla već biti članica EU – postala je kandidat 2005, čak prije Hrvatske, i veoma se dobro predstavljala tada. Nažalost, i tada je i još uvijek je ometana od susjeda - Grčke. Veto Grčke vezan za ime, izazvao je i u Makedoniji takođe nacionalističke reakcije.
Situacija se pogoršava, politička klima je u sjenci puta ka EU. U stvari, meni izgleda kao da niko ne želi da zemlja izađe iz krize. Evropski komesar Han i poslanici Evropskog parlamenta su uradili sve što su mogli u posredovanju, ali na kraju sve je bilo uzaludno.
- MONITOR: Crna Gora je, prema ocjenama koje su dugo stizale iz Evrope, bila primjer, kako se govorilo u Briselu, stabilnosti na evropskom putu. Međutim, događaji posljednjih sedmica, pa i mjeseci, govore da zemlja upada u duboku političku krizu. Šta mislite da je u suštini te krize?
PAK: Crna Gora nema probleme kao ostali u regionu. Zato je ona cijelo vrijeme u ovim okolnostima u kojima se region nalazi bila obožavana od svih i posmatrana kao stabilan faktor. Nacionalni, religijski i manjinski problemi bili su bolje riješeni nego u susjednim državama.
Crna Gora je djelovala stabilno. I dobro - svi su zbog toga izgledali srećni, jer se činilo da funkcioniše. Mislim da smo nekako i nekada zatvarali naše oči, nadajući se da će se sve na kraju poboljšati. Možda sam i ja nekad tako radila. A pravosuđe je bilo, a i sada je, veliki problem, kao i korupcija i nepotizam. Država prava izgleda drugačije.
- MONITOR: Komentarisali ste demonstracije protiv Đukanovića. Kritikovali ste upotrebu sile. Rekli ste da demonstracije nijesu anti-NATO, već anti - Đukanović. Zašto mnoge Vaše kolege na Zapadu ne vide tu dimenziju protesta, nego u prvi plan ističu da je opozicija protiv NATO-a?
PAK: Tačno, komentarisala sam demonstracije na način kako ste rekli. Neki drugi nijesu. Ponekad je komfornije poricati, zanemariti stvarnost. U protivnom, morate zauzeti stav i reagovati.
Kao i u svim zemljama Jugoistočne Evrope, pažljivo pratim prilike u Crnoj Gori. Slušam i prijatelje koji su tamo, u koje imam dugogodišnje povjerenje. Ove demonstracije u Crnoj Gori su bile protiv premijera i njegove Vlade. Ljudima je dodijao njihov život u siromaštvu, korupcija, nepotizam... Jasno je – izbori nikada nijesu bili korektni. Parlament je donio novo izborno zakonodavstvo, da bi se spriječile izborne prevare. Ali, premijer ne želi da to implementira, jer „previše je skupo“. Eto, to je jedan od razloga za demonstracije.
Manji broj ljudi zloupotrebljava demonstracije za druge stvari – kao što je anti-NATO – to se ne može spriječiti. Ali pokretač ovog bunta je - da se završi sa Đukanovićem i njegovim metodama. Brutalna reakcija njegove policije bila je neprimjerena. Ta sila mijenja imidž Crne Gore, ne mirne demonstracije.
- MONITOR: Crna Gora je utonula u duboku političku krizu. Oponenti Đukanovića ne vjeruju da su sa njim mogući slobodni izbori, neki traže i aktivno učešće Evropske unije u pregovorima vlasti i opozicije oko organizovanja prvih slobodnih izbora u zemlji. Smatrate li da Evropska unija treba da se uključi u rješavanje krize i pomogne oko organizacije slobodnih izbora, koji bi trebalo da se organizuju sljedeće godine?
PAK: Evropska unija bi trebalo da interveniše i pomogne Crnoj Gori – zemlji kandidatu i u pocesu pregovora – u najmanju ruku oko organizovanja slobodnih i fer izbora. To znači nametanje i implementaciju novog izbornog zakonodavstva, koje će spriječiti oko 70.000 mrtvih duša da izađu iz grobova i glasaju za Đukanovića. To je ono zbog čega su ustali demonstranti.
I Milošević je bio faktor stabilnosti
- MONITOR: Za Đukanovića se često govorilo da je faktor stabilnosti. Međutim, može li neko ko vlada tako dugo zahvaljujući monopolima, korupciji i sili, biti faktor stabilnosti i partner Zapada?
PAK: Sjećate li se koliko dugo je Zapad posmatrao Miloševića kao faktor stabilnosti. Zapad ima mnogo problema sa kojima se nosi, pa neki političari vide realnost – i u Crnoj Gori – jedino kada se probudi narod.
Bonus video:
