Pomalo je ironično: Javni servis, na zadatku da krije istine o crnogorskom režimu i njihovima, ogolio je nehotice lidera opozicione Socijalističke narodne partije - Srđana Milića. Nakon što su hiljade konzumenata elektronskih medija odslušale sirovi materijal greškom postavljen na sajt RTCG, na kom se čuje razgovor uzdanice RTCG Ivane Šebek i Milića, koji je u stvari priprema novinarke i Milića za intervju državnoj televiziji, teško će lideru SNP-a biti da i dalje prodaje pozu ozbiljnog, pomalo konzervativnog, istinskog opozicionara. Ako mu to uopšte odavno i prolazi.
Ogroman je jaz i između načina na koji Milić govori u parlamentu i u opuštenoj atmosferi sa Šebekovom dok ga ova podučava šta da kaže i kako da politički misli na državnoj televiziji. Pouke specijalke RTCG o tome šta treba da izjavi o protestima i opoziciji u kamere RTCG, Milić zdušno dočekuje, diveći se pri tom političkoj misli Šebekove, poznatoj i regionalnoj publici po statusu na FB-u: ,,Srbi, selite se iz Crne Gore“.
Iako je mučno slušati šefa jedne od značajnijih opozicionih partija koji je znao da poruči svojim partijskim saborcima da budu ,,vitezovi po riječima iza kojih ćemo stajati”, kako se ,,skida” pred režimskim kamerama i javno izgovorene riječi baca na pod studija državne TV, teško da neko može reći da je baš skroz iznenađen Milićevim razotkrivanjem.
Lidera SNP godinama iz opozicije, pa i iz sopstvene partije, prozivaju zbog manjka opozicionog kapaciteta.
Nakon nedavnog raskola u SNP-u, bivši član te partije Velizar Kaluđerović javno je saopštio da je ,,Miliću prestao da vjeruje od trenutka kada je od poslanika SNP 2013. godine tražio da glasaju za anekse ugovora o zakupu Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže”, štetne projekte DPS-a za koje su da bi ih progurali depeesovci morali naći partnera u opoziciji.
Njegovi dojučerašnji saborci, Milića su tokom raskola u toj partiji optuživali i da se ne libi da koristi čak ni Informer da bi obnovio svoj mandat, te da je spreman ,,da neograničeno sa svim i svačim trguje”. Budvanski SNP teretio ga je da ignoriše organizovani kriminal u tom gradu.
Milić je bio tema opozicije i kada je dio njegovog SNP potpomogao izbor državnog tužioca Ivice Stankovića. Milić se pravdajući taj potez SNP nije uzdržavao ni da iskoristi tuđu patnju: ,,Postoje ljudi koji su izgubili ono što je najvrednije, članove porodice... Gospođa Slava Šćekić, sestra ubijenog policijskog inspektora Šćekića, dala je izjavu u odnosu na gospodina Stankovića da misli da bi on trebao časno da obavlja svoj posao…”, objašnjavao je.
Slavica Šćekić, kazala je tada za Monitor da su i ona i njena porodica u šoku zbog ,,smjelosti i hrabrosti Milića da koristi njihovu tragediju’’. Ona je za naš nedjeljnik potvrdila da lidera SNP nije vidjela od 2006. godine, kada je napustila SNP. „Pitam se ko ima pravo bez moje dozvole da mi dodjeljuje riječi koje nisam izgovorila. To je bilo drsko, a ako je htio da se 'opere' zbog podrške, nije trebao mene da pominje, već da pronađe drugi način, ako može", kazala je.
Milićeve rastuće tendencije približavanja vladajućoj partiji, primijetili su i analitičari. ,,Nakon nekoliko partijskih razlaza i slabljenja SNP-a, Milić saveznike traži među partijama koje su bliske vladajućoj strukturi.Tu se može prepoznati i tendencija laganog građenja pregovaračke pozicije koja bi uključivala i pregovore sa DPS-om o vršenju vlasti nakon izbora”, ocijenila je u maju ove godine Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO-a
O približavanju Milića DPS-u ne govori se tek od februara ove godine, kada se posljednji put pocijepala SNP.
U opozicioni kapacitet Milića sumnjalo se javno i 2012, kada su Milan Knežević i Predrag Bulatović napustili SNP i prešli u Front.
,,Primijetio sam neku vrstu paktiranja, vrstu koketiranja sa DPS-om kada je donesen Program SNP-a i jednostavno nisam želio da participiram u tome”, objašnjavao je Knežević, sada lider Demokratske narodne partije.
Raskol se dogodio pred parlamentarne izbore. Milić je želio samostalan nastup na izborima, dok su suprotstavljeni funkcioneri bili za zajednički nastup svih opozicionih partija. Oni su tražili od Milića da počne komunikaciju sa antirežimskim snagama i ,,jasno pokaže da je SNP ostao na poziciji nepokolebljivog borca za rušenje režima demokratskim sredstvima”.
Knežević je ove sedmice prokomentarisao necenzurisani materijal RTCG: „Srđan Milić je u svom nemontiranom ali jedinom istinitom intervjuu u svojoj političkoj karijeri, još jednom, potvrdio da smo bili u pravu što smo 2012. godine napustili SNP. Iako ne odobravam način na koji je nemontirani materijal dospio u javnost, moram primijetiti da je crnogorska javnost vidjela samo mali dio iz repertoara političke prevrtljivosti lidera SNP-a“ .
Za glavnog krivca neujedinjene opozciije lider SNP označen je i godinu ranije, u januaru 2011. ,,Milić je glavni krivac što aktuelni režim nije dobio pravu alternativu u opoziciji“, izjavio je tada Branko Radulović, potpredsjednik Pokreta za promjene. ,,On je i uoči parlamentarnih i posljednjih lokalnih izbora vodio budvansku piljarsku kombinatoriku”. Radulović je to saopštio nakon što je Milić izašao iz Koalicije Bolja Crna Gora koju je vodio skupa sa Nebojšom Medojevićem i Andrijom Mandićem. Oni su ga tada optužili i za tajne sastanke sa Đukanovićem. ,,Tražio sam da kažu kad, gdje i otkuda znaju da sam se sastajao sa Đukanovićem. Ćutali su! Naravno, nijesam imao tajne susrete, ali spreman sam sjutra da se sa liderom DPS prvi put sretnem u četiri oka, naravno javno, ako hoće da razgovara o temama na kojim insistira SNP - i ako ne bude tražio prevodioca za moj srpski jezik”. Sa režimskim jezikom Šebekove, nije imao problema.
Miliću se prigovarao i zavisan odnos od Svetozara Marovića, zbog čega je zaslužio nadimak - Mali Sveto.
Monitor je već pisao da među članovima njegove partije vlada uvjerenje da je izbor Milića za šefa SNP-a 2006, nakon ostavke Predraga Bulatovića, poguran i od budvanskih moćnika kojima on zato duguje. On je to demantovao.
I dok se njegova partija od 2006, kada ju je preuzeo topila, kao i podrška njemu u toj partiji, Milićeva imovina rasla je. Upisao se i kao divlji graditelj. U centru Budve Milić je bespravno dogradio porodičnu stambenu zgradu, bez obzira na nalog za rušenje Republičke građevinska inspekcije, o čemu je Monitor više puta pisao.
Početak Milićevog poslovnog uspona vezuje se za kupovinu 56 odsto akcija budvanskog Zavoda za izgradnju, u vrijeme kada je SNP vladao u Budvi skupa sa Liberalnim savezom i prosrpskim strankama. Zavod je otkupljen preko njegovog kuma, a akcije ubrzo preprodate po trostruko većoj cijeni , tvrdili su istaknuti članovi njegove stranke. Akcije su navodno prodate beogradskoj firmi Luss Investments, koja se u medijima dovodila u vezu sa Stankom Subotićem.
Milić je demantovao tvrdnje da je milioner i da se njegov kapital krije i iza nekih drugih investicija, hotela i restorana, u Budvi.
Necenzurisanim razgovorom na RTCG sada je demantovao javnoga sebe.
Bonus video:
