Predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Ranko Krivokapić ima šansu da uzme učešće u široj pobjedi građanske demokratije, a ostanak u savezu sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) više ne može pravdati čekanjem pozivnice za NATO, izjavio je lider Demosa Miodrag Lekić. On je u razgovoru za “Vijesti” kazao da nakon kongresa SDP-a Krivokapić treba da se priključi većini u Crnoj Gori.
“Krivokapić i njegovi sljedbenici nakon reizbora imaju šansu da se uključe u izgrađivanje novog pokreta “većine za većinu”, koji neumitno dolazi. Izbor je, dakle, između učešća u široj pobjedi građanske demokratije i pravne države ili služenje interesima ekstremne manjine, odnosno korumpiranim, klijentilističkim krugovima.
Ovaj objektivni i suštinski izbor Crne Gore se ne može relativizovati, još manje zatamniti nečim, pa ni ritualima egzaltiranog čekanja pozivnice vojno-političko saveza, koji uzgred, nikako da stigne”, kazao je Lekić.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg kazao je da Crna Gora treba da učini ono što je preostalo i pokaže da je spremna da postane članica NATO-a, te da je vladavina prava ključna za dobijanje pozivnice. Kako komentarišete tu poruku?
Ta izjava o vladavini prava može da uozbilji nastalu situaciju. Ovdje su reforme zamijenjene orkestriranim medijskim kampanjama, ipak provincijskim i sterilnim, često kontraproduktivnim kao onaj performans, zapravo renovirani militarni kič - susret oružja i djece na centralnom podgoričkom trgu.
S obzirom na to da se uoči kongresa, ali i prije našao na udaru krugova i medija bliskih ili pod kontrolom vlasti, očekujete li promjenu Krivokapićeve politike?
Utisak je da je kongres protekao u borbi za bolju prošlost, dok su aktuelna pitanja i otvoreni izazovi izbjegnuti. A izbjegnut je direktan osvrt na višemjesečno, ogoljeno, sistematsko medijsko denunciranje i blaćenje predsjednika SDP-a i njemu lojalnih saradnika od strane sistema specijalnih medijskih službi i punktova vlasti iza kojih, kao što to cijela Crna Gora zna, politički i finansijski stoji glavni gost na istom kongresu.
Ako ostavim po strani tu grotesknu igru licemjerstva bez presedana u crnogorskoj istoriji, što vjerovatno predstavlja i doprinos izgrađivanju novog crnogorskog identiteta čiji je sastavni dio javno-interesni kukavičluk, dakle strah sa obije strane da ne izgube vlast, očekujem da se Krivokapić odluči.
Svojevremeno ste kazali da Demos neće imati nikakvu saradnju sa SDP-om. Da li ste promijenili mišljenje?
Nakon kongresa još nije došlo do nikakvog zvaničnog zaokreta u politici SDP-a. U ovom trenutku ta stranka podržava vladu, koju istina povremeno optužuje za korupcuju i konkretne pronevjere, recimo u KAP-u.
Demos ne optužuje nikoga u opoziciji, neće ni nasijedati na eventualne provokacije koje govore same o sebi
Demos se zalaže za pad vlade, kao pretpostavke za početak procesa ekonomskog oporavka, dekriminalizacije crnogorskog društva i priprema za fer izobore. Dok se nalazimo na ovako različitim pozicijama, naravno da nema nikakve saradnje.
Nedavno ste izjavili da je pokušaj objedinjavanja antirežimskih snaga dužnost svih opozicionih subjekata. Koliko je takav projekat realan, zbog brojnih optužbi unutar opozicije?
Mislim da je objedinjavanje antirežimskih snaga naša dužnost, primarno prema građanima koji traže snažnu i kredibilnu opoziciju.
Ostajem pri izrečenom stavu makar znao da to u postojećim uslovima nije lak zadatak. Činjenica da je ishod takvog projekta neizvjestan, ne znači da ga treba sasvim odbaciti. Ne slučajno, politiku mnogi zovu “umjetnošću mogućeg”.
Demos ne optužuje nikoga u opoziciji, neće ni nasijedati na eventualne provokacije koje same o sebi govore. Gradićemo povjerenje u bloku antirežimskih snaga u mogućoj mjeri.
Vidite li mogućnost konkretnije predizborne saradnje sa pokretom URA i Demokratama?
Naše pozicioniranje će biti podređeno projektovanom modelu koji ima najviše šansi da obori aktuelnu nekontrolisana vlast koja je pod sjenkama nekompetentnosti, kriminala i korupcije. Time bi se otvorila nova stranica zasnovana na pravu, demokratiji, održivoj ekonomiji i međuetničkoj koheziji. Dakle sa novom vlašću koja bi bila stručna, kontrolisana i demokratski promjenljiva.
Na tim principima smo otvoreni za saradnju sa drugima u opoziciji, uz uslov da se radi o subjektima koji su izvjesno i dokazano opozicioni.
Drugi uslov je da su u pitanju političke snage koje imaju stepen kredibiliteta za ozbiljan javni dijalog i sporazum. U tom kontekstu treba sagledavati sve potencijalne predizborne saradnje, uključujući URU i Demokrate.
Kako ste doživjeli poziv i sastanak zamjenika pomoćnika državnog sekretara američkog Stejt departmenta Hojt Brajana Jia sa Vama, liderom Građanskog pokreta URA Žarkom Rakčevićem i predsjednikom Demokratske Crne Gore Aleksom Bečićem? Visoki zvaničnih SAD, koliko je poznato, nije imao sastanke sa ostalim opozicionim subjektima i njihovim liderima.
To je bio zanimljiv i kulturan susret, zapravo razmjena mišljenja iz poštovanje autonomnosti svih učesnika sastanka. Takvoj atmosferi je znatno doprinio i visoki diplomata Hojt Brajan Ji kao kulturna osoba i odličan poznavalac prilika u Crnoj Gori i region.
Nakon Vašeg napuštanja Demokratskog fronta, u tom političkom savezu sve je izraženije otvoreno zalaganje za jaču saradnju sa Rusijom. Kako to tumačite?
Ne mislim da meni pripada da komentarišem programska opredjeljenja drugih opozicionih subjekata.
Imate li komunikacijui sa funkcionerima DF-a nakon napuštanja tog saveza?
Postoji komunikacija u skupštini sa poslanicima iz stranaka koje su u Frontu. Ne vidim da bi ona, u uslovima javne korektnosti i ozbiljnosti, trebalo da nestane.
Kako se prema Vašem mišljenju može tumačiti odluka lidera DPS-a Mila Đukanovića da skloni dva od tri svoja potpredsjednika i da vladajuća partija umjesto potpredsjednika ima zamjenika? Kako tumačite odluku Đukanovića da prvi do njega bude aktuelni potpredsjednik vlade Duško Marković?
Po svemu sudeći, lojalnost u toj stranci autoritarnom vrhovnom šefu i njegovim porodično-klijentilističkim krugovima ostaje neupitna, tako da nominalna promjena figura u vrhu stranke ne stvara, bar ne zasada, utisak o nekoj novini.
U nedemokratskim partijama čiji se vrh dobrim dijelom nalazi u vrtlozima kriminalno-korupcionaških afera strah i metode internih ucjena imaju veliki, pa i predominantan uticaj na tok stvari. Zato se sve završava ćutanjem, čak i kada bi neko smogao snage, makar na kratko, da traži istinu i pravdu.
I afera “Listing”, dokazano djelo partijsko-obavještajnih kuhinja upravo iz te stranke, završena je bez ishoda.
Kako komentarišete inicijative za dodjeljivanje statusa počasnih građana zvaničnicima drugih država? Nedavno su albanski premijer Edi Rama i kosovski šef diplomatije Hašim Tači postali počasni građani Ulcinja, dok se sada takva titula nudi predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću.
Korišćenje specifičnih etničko istorijskih momenata sa crnogorskog prostora kao mosta za bliže veze sa drugim državama potencijalno može imati i pozitivne aspekte. Naravno, ako se to radi osmišljeno, sa mjerom i u saradni sa onima koji su na državnom nivou odogvorni za spoljnu politiku.
U navedenim slučajevima, to je pretenzija autonomnih odluka, etnocentrične motivacije, sada već takmičenja u kojem niko neće da izostane.
Uočljivo je statiranje i indolentan odnos državnih organa, pa i klijentelističkih krugova iz kulture koji sebe nazivaju državotovrnim.
Smatrate li da to vodi ka stvaranju novih podjela?
Radi se o pitanju koje je dio nešto šire i mnogo ozbiljne teme. Crna Gora nema, niti se na tome radi, vrijednosno jedinstvo. Da ne govorimo o izgradnji osnova duhovnog jedinstva. Na tom planu stvari idu suprotnim smjerom.
Sastavni dio istog procesa jeste množenje istorije i bitno različite etnocentrične interpretacije istih istorijskih događaja. U krajnjem, sve ovo, umjesto neophodnoj koheziji i zajedničkom životu vodi životu jednih pored drugih, a sa etničko selektivnim počasnim građanima iz inostranstva.
Potpuno je zanemarena, da ne kažem izgubljena svijest, o zajedničkom imenitelju džavnog, kulturnog i duhovnog jedinstva i identiteta ove zemlje.
Znam da se radi o materiji jako dalekoj profilu većine političara koji vode državu, pogotovu onima švercerske vokacije i prakse, ali radi se o suštinskom pitanju za budućnost ove zemlje. Neophodno je makar u građanskom ambijentu crnogorskog društva javno otvoriti ovo temu.
Bonus video:
