Fragmentiranje opozicije dovodi u relaksiranu poziciju Demokratsku partiju socijalista (DPS), posebno ako ona ostaje ekskluzivni izborni partner manjinskim strankama i Socijaldemokratskoj partiji (SDP), ocijenio je profesor Zoran Stojiljković. Kako je kazao, biračko tijelo u Crnoj Gori, prije svega ono opoziciono i apstinentsko, već je zamoreno tradicionalnim podjelama i iderima koji ih zagovaraju. „Ritmom od otprilike na dva izborna ciklusa, koji korespondira i sa krupnim i kriznim promjenama, ono se otvori za, bar relativno, nove formule i nova lica koja, nakon relativnog neuspjeha, troši u sve bržem tempu“, rekao je Stojiljković agenciji MINA. Prema njegovim riječima, apstinentsko biračko tijelo, nove mlade birače, pa i, sve dok su na vlasti, mali dio glasača DPS, može privući samo nova reformska i proevropska ponuda i alternativa, uvjerljivija i, kako je rekao, manje korumpirana od dosadašnjih upravljača i sa bar pristojnim upravljačkim kapacitetom. „Pritom, ona mora da pokaže i veliku samokritičnost i spremnost na koaliranje sa programski bliskim akterima. Da li će to, recimo, pokazati DEMOS i URA, ostaje da se vidi“, naveo je Stojiljković. Kako je rekao, fragmentiranje opozicije DPS zaista dovodi u relaksiranu poziciju, „posebno ako on ostaje ekskluzivni (post)izborni partner strankama manjina i SDP-u“. „Efekat gubitništva opozicije biće samo dalje pojačan ako podjele rezultiraju nespremnošću da se razmišlja o saradnji i izlasku na izbore u onoliko kolona koliko optimalizuje izborni rezultat i sprječava propadanje kroz izborno sito. Samo u tom slučaju DPS profitira izvjesno od podjela u opoziciji“, naveo je Stojiljković.
Kako je rekao, logika i dinamika spajanja i podjela na opozicionoj sceni uslovljena je izbornom dinamikom i rezultatima. „Stagniranje i još prije pad uticaja proizvode, posebno u opoziciji, nove pretende na partijski presto, što se najlakše obavi formiranjem nove stranke“. „Logično je da nakon izbora dođe i do rastakanja koalicija koje nisu imale dovoljnog programskod identiteta i nastale su dominantno kao taktičko udruživanje da bi se poboljšao izborni rezultat“, kazao je Stojiljković. Prema njegovim riječima, raslojavanje opozicije vodi i u raslojavanje opozicionog biračkog tijela. „No, pitanje je da li će dio opozicionog biračkog tijela krenuti za „novim“ opozicionim strankama i liderima ili će se, što je manje izgledna varijanta, smoreni okrenuti od politike i izbora“, kazao je on. Stojiljković je ocijenio da podatak o prosjeku od jedne formirane partije na približno deset hiljada birača govori o velikoj „gustini“ partijskog organizovanja u Crnoj Gori. „U prvom, formativnom, političko-kulturnom sloju radi se o već pomalo tradicionalnoj sklonosti građana Crne Gore ka politici i političarima koju dijele, istina, u nešto manjoj mjeri, i drugi u regionu“, smatra on. Politika je, kako je kazao, predugo određivala naše sudbine. „I čini to još uvijek, da bi mogli da joj jednostavno okrenemo leđa. Osim toga, u siromašnim i tek od skora urbanizovanim i školarizovanim društvima politika je način da se dođe do posla, pozicija i nama Balkancima tako drage prepoznatljivosti i prisustva u javnosti“. „Samo još možda afirmacija u sportu i na estradi može tako da prija gojenju sopstvenog ego-tripa. Pored toga i složena regionalna i političko-administrativna i društvena struktura Crne Gore proizvodi veliki broj političkih aktera“, kazao je Stojiljković. „Najzad i četvrt veka već duga istorija partijskih ujedinjavanja i razjedinjavanja za rezultat ima veliki broj političkih igrača pri čemu, zbog nedemokratskih unutrašnjiih odnosa i odsustva klime tolerancije za interne stranačke razlike i liderskih sujeta, nove stranke najčešće nastaju partogenezom – podjelama unutar postojećih“, naveo je on.
Stojiljković smatra da ono što zaista boji specifičnim valerom političku scenu Crne Gore je činjenica da velika brojnost partija ne govori o istovremenoj približnoj tolikoj fragmentaciji birača
Stojiljković smatra da ono što zaista boji specifičnim valerom političku scenu Crne Gore je činjenica da velika brojnost partija ne govori o istovremenoj približnoj tolikoj fragmentaciji birača. „Samo jedna partija (DPS) decenijama već zadobija, na ovaj ili onaj način, podršku gotovo polovine birača i opstaje na vlasti. U tom smislu, mogla bi se formulisati i pretpostavka da je jedan od razloga nastajanja novih partija i već formirani gubitnički sindrom i frustracija na opozicionoj sceni“, rekao je on. Upitan da li je trenutno stanje na političkoj sceni u Crnoj Gori, naročito opozicionoj, način za svrgavanje DPS-a sa vlasti, Stojiljković je kazao da sve zavisi od toga da li će se pregrupisavanje opozicije završiti međusobnim konfrontiranjem ili pronalaženjem dobitne izborne formule i udruživanjem u onoliko kolona koliko ima opozicionih profila koji omogućuju preskakanje izbornog cenzusa i ulazak u parlament. „Naravno, teško da će do promjene doći ako u međuvremenu ne dođe i do prudubljavanja pukotina unutar DPS i njegovih veza sa dosadašnjim partnerima u vlasti“, dodao je Stojiljković. On je kazao da rezultatati istraživanja Ipsos Strategic Marketinga odlično ilustruju činjenicu da do značajnih dubinskih promjena u podršci izbornim blokovima nije još došlo. „Da se radi tek o preraspodjeli opozicionog kolača i da će (ne)zrelost opozicionih elita igrati u periodu do narednih izbora ključnu ulogu“.
Bonus video:
