Monitor: Napisali ste na svom FB profilu da su napad na Stevana Milivojevića, izvršnog direktora LGBT Forum Progres i inicijativa da se komunistički simboli izjednače sa nacističkim dva povoda za kolumne. Šta biste u njima napisali?
Batrićević: Napad na Milivojevića nije običan fenomen, to je posljedica procesa negativne kampanje koju prema LGBT osobama raspiruju pojedine institucije i pojedinci, a koji pod plaštom „vjere i tradicije“ nose nataloženu homofobiju. Uoči svakog prajda, organizacije koje ne podržavaju gej prava, organizuju kontraparade gdje ističu „značaj porodičnih vrijednosti“ i šalju neprimjerene poruke, koje neznaveni građani usvajaju bez razmišljanja. Sve jača putinofilija i isticanje „Putinove gvozdene ruke“, kao recepta za Crnu Goru, samo približava našu državu sistemu vrijednosti gdje LGBT osobe nemaju nikakva prava. Mentalni sklop natopljen takvim predrasudama, nosi majicu sa natpisom „Donjecka republika“ i vrijeđa Milivojevića. Nego, sreća u nesreći bila je ta, da je jedna poslanica evropskog parlamenta imala priliku da „iz prve ruke“ sazna kakvo je stanje sa ljudskim pravima ovdje.
Što se tiče inicijative pokrenute u Evropskom parlamentu oko izjednačavanja simbola komunizma i nacizma, mislim da je to nemoguća misija. Koliko god savremene neoliberalne demokrate forsirale tezu o totalitarnom komunizmu kao takvom, prave polaznu grešku – ne obaziru se na pozitivne tekovine marksističkih ideja, koje su one prave, izvorne komunističke, iznijete u Komunističkom manifestu 1848. godine; Oni problematiku komunizma isključivo posmatraju kroz prizmu vulgarnog staljinizma. Jer nije komunizam sam po sebi bio totalitaran, njega su totalitarnim učinili ljudi koji su sebe nazivali komunistima, a koji su usljed boljševičkog praksisa, od plemenitih ideja jednakosti i pravde, napravili orgiju morbidnog jednoumlja i gulagizma. Zamislite zabranu najživopisnije fotografije antihitlerizma, na kojoj sovjetski vojnik kači crvenu zastavu na Rajhstagu.
Monitor: Ocijenili ste nedavno da je crnogorsko društvo izuzetno klasno podijeljeno i da se sa ustezanjem govori o siromaštvu velikog dijela stanovništva. Zašto se ćuti o očiglednom ?
Batrićević: Ćuti se o siromaštvu, ali ono govori samo za sebe. Javno mnjenje je (a što je mnjenje do prividno znanje ili doksa) preopterećeno kakofonijom informacija koje mediji u krizi tiraža, targetiraju kao najvažnije vijesti. Mada i publika usljed siromaštva u svakodnevici, rađe čita što radi Stanija, nego rubrike o kolapsu naše ekonomije. Bjekstvo u iracionalnost štit je od mirenja sa sudbinom. Građanska, demokratska, evroatlantska i državotvorna retorika, popunile su onu prazninu koja je nastala istiskivanjem klasnog pitanja iz kolektivne debate. Posljedice takvih procesa, uz minorne dobitke, dovele su do toga da najširi slojevi građanstva ,,gube” svoje mjesto u javnom mnjenju. Tako su, nažalost, NATO i identitetska pitanja, mnogo zastupljenija tema u dijalogu, nego društveni standard i uslovi života naših građana. A i ko će pričati o siromaštvu u zemlji u kojoj premijer nosi sat od 120.000 eura; u kojoj džip i ,,snaša’ se” predstavljaju osnovne principe etike.
Monitor: Kako se po Vama naziva klasa koja mora da zamijeni donirani auto marke dacia, za opela; predsjednici ili..?
Batrićević: Upotrebiću naslov Viktora Igoa. To su ,,jadnici”. A ne predsjednici. Neiživljena, umišljena elita, koja je kao i svi mi, do prije dva koljena išla u opancima, a danas, usljed političkih sinekura zaboravila radničke žuljeve i sebi stvorila imaginaciju društvene stratifikacije, u kojoj su oni faraoni – polubožanstva, kojima je neophodan postament. U ovom slučaju to je opel insignia, koja je dovoljno reprezentativna za njihovu cijenjenu pozadinu, kako bi se ona mogla udobno smjestiti. Tako će prolazeći kroz naše varoši, u miljeu malograđanske filozofije, predsjednici doživjeti posljednji stadijum totemizma i obožavanja od strane sirotinje.
Slušajući javne nastupe mladog Petnjičanina, stekao sam utisak da on bolje poznaje performanse automobila, nego gramatiku svog jezika. Zbog njega bih volio iznijeti par sudbina poznatih naučnika, koji nijesu bili u prilici da nevaspitano odbijaju poklon iliti da gledaju u zube darovnome konju. Makijaveli se na početku Vladaoca žali svom prijatelju kako je radio sa drvima. Baruh Spinoza je preživljavao tako što je brusio staklo. Njegoš je do izgradnje Biljarde živio pored koza. Marks je živio poluprosjačkim životom. Vitgenštajn je svoje Traktate napisao u rovu Prvog svjetskog rata. A njemu smrdi dacia! Bijeda...
Monitor: Kuda nas vodi ova vlast?
Batrićević: Crnogorska vlast je interesni skup oligarhije i mafije, ogrezao u korupciji i pljački. Oni nas vode tamo gdje i zaslužujemo – na smetlište istorije, na kojem ćemo izdahnuti u atmosferi poltronstva i samodovoljnosti. Naša nespremnost da se organizujemo i smijenimo takav pakt, pokazuje sve devijacije nas samih. Kada jedan Numanović može ono da radi i govori; kada svi državni predstavnici, kao pripadnici otuđene ,,nadklase” javno prikazuju svoje bogatstvo u milionima stečeno za samo dvije decenije; kada možemo imati najmanje plate, a najskuplje gorivo, telefoniju i ishranu i ne buniti se; onda zbilja zaslužujemo još gori sistem. Pozivam sve političare da još više nastave da nas pljačkaju i omalovažavaju, da nas još više izrabljuju, jer ne postoji mogućnost da ih smijenimo. Sve dok su dojč kafa i predivno proljećnje sunce važniji od protesta protiv ovakvog socijalnog stanja, Crna Gora neće konzumirati demokratiju...
Čitajte opširnije u novom broju "Monitora"
Bonus video:
