Sa SDP-om je zatvoren čitav, prazan, politički krug, i stavljena tačka na zabludu da opozicija sa njima može smijeniti DPS. Pravi opozicioni subjekti, još uvijek imaju šansu da se revitalizuju, i nađu model međusobnog povezivanja i partnerstva
- Monitor: SDP nije prihvatio ponudu opozicije da uđe u prelaznu Vladu. Jeste li iznenađeni, imajući u vidu da se s pravom sumnjalo u ,,razvod” SDP-a i DPS-a nakon skoro dvije decenije zajedničke vladavine, a posebno poslije podgoričkih izbora?
Bulatović: DPS i SDP su 18 godina u koaliciji i to je period totalnog sloma Crne Gore u svim ključnim društvenim oblastima, a značajan dio odgovornosti za to snosi upravo SDP. SDP u ovih 18 godina nije nijednom pokušao stvarno da napusti DPS. Uprkos tome dogodio se politički fenomen, uvjerenje javnosti, da će SDP napustiti DPS, kao i očekivanje da će u Podgorici, i još jednom broju gradova ova partija formirati vlast sa opozicijom.
Nakon toga se stvarao i ambijent da je SDP spremna prihvatiti čak i prelaznu vladu. Najsnažniji uticaj da se stvori ovakav neodrživi fenomen izvršili su dežurni analitičari, mediji i pojedini političari van SDP – a koji su iz različitih pobuda vjerovali rukovodstvu ove partije.
Sa SDP-om je zatvoren čitav, ali prazan politički krug, i uvjeren sam, stavljena tačka na zabludu da opozicija sa njima može smijeniti DPS.
Demokratski front sada, kao najjači subjekt u opoziciji, i jedini koji nije politički fragmentiran, ima obavezu da osmisli političku akciju za promjene stanja u Crnoj Gori, a kojih nema bez smjene sa vlasti Đukanovićevog DPS-a i Krivokapićevog SDP-a.
- Monitor: Šta dalje?
Bulatović: Predsjedništvo DF- a je još u decembru 2014. donijelo odluku o organizaciji brojnih sastanaka i tribina po Crnoj Gori u funkciji organizovanja protesta. Konstituenti našeg političkog saveza će u narednih nekoliko dana otpočeti sa realizacijom ove aktivnosti, kao prioritetne i dominantne u našem daljem djelovanju. Nakon obilaska crnogorskih gradova, i donošenja načelne odluke o organizovanju protesta, DF će na Predsjedništvu razmotriti kome iz opozicije i civilnog sektora treba uputiti poziv za razgovor na temu zajedničkog organizovanja protesta.
Organizovanje protesta ne isključuje i ostale vidove demokratske borbe, kao što su razne vrste bojkota, čak i bojkot državnog i svih lokalnih parlamenata, uključujući i one opštine gdje opozicija vrši vlast, ali sigurno ne na način kao što je to dosad bio slučaj.
Ovakav vid bojkota, koji mi u Demokratskoj narodnoj partiji smatramo legitimnim, može imati puni smisao jedino ako je sveobuhvatan i beskompromisan, a to podrazumijeva velika odricanja kroz lični primjer i pojedinaca i političkih subjekata.
- Monitor: SNP je doživjela raskol. Dio, predvođen Aleksom Bečićem, napustio je partiju uz javne sumnje u opozicioni karakter najužeg rukovodstva SNP-a. Neki smatraju da je rascjep krenuo još kad ste vi napustili SNP zbog neslaganja sa odlukom Srđana Milića da nastupi samostalno na izborima 2012. a ne kao dio ujedinjene opozicije?
Bulatović: Imajući u vidu da sam stvarao SNP i bio njen Predsjednik, kao i da sam 2012. isključen iz te partije, nemam poseban komentar. Ipak, pažljivi i nepristrasni poznavaoci političke scene u Crnoj Gori i značajan dio javnosti, dobro znaju koje su sve političke i programske razlike tada bile između naše grupacije, koju je predvodio Milan Knežević, i tadašnjeg vrha SNP-a.
Stavove rukovodstva SNP-a je podržala većina u GO. Epilog našeg razlaza najbolje su ocijenili birači koji su 2012. godine spustili SNP sa 16 na 9 poslaničkih mandata. Zato smatram da bi odnos između sadašnjeg SNP-a i onih koji su sada napustili SNP, upravo trebalo da ocijene birači na nekim narednim izborima, tako što će svako od njih izmjeriti svoju političku težinu.
Mi iz DNP-a ćemo pažljivo pratiti zalaganje svih njih, ne samo kada je u pitanju odnos prema DPS-u, već i prema onome što će biti njihovo političko i programsko djelovanje iz ugla naših temeljnih programskih opredeljenja. Na osnovu toga ćemo mjeriti oblike i čvrstinu eventualne ili moguće političke saradnje.
- Monitor: U javnosti se pominjalo da ste vi 2006. godine doveli Milića za Predsjednika SNP-a.
Bulatović: To nije tačno. Prepoznajem političku pozadinu tih stavova. Samo zluradi ne žele prihvatiti činjenicu da sam 2006. bez ikakvih pritisaka podnio ostavku na funkciju predsjednika SNP – a, preuzimajući na sebe, koliko vidim, svu odgovornost i za druge. Tačno je da sam nakon Milićevog izbora za Predsjednika podigao njegovu ruku u znak podrške jedinstvu i jačanju SNP-a, što bih uradio i da je neko drugi bio izabran, i zbog toga se ne kajem. Kao što je i izlišno je podsjećati na javna neslaganja koja sam imao sa rukovodstvom SNP – a od 2007. godine, i koja su u konačnom kulminirala mojim pristupanjem DF – u 2012. godine...
Opširnije čitajte u štampanom izdanju Monitora...
Bonus video:
