Poslanici su danas završili raspravu o Predlogu zakona o štrajku, koji, između ostalog, poslodavcima daje mogućnost za kontraštrajk.
Prema riječima ministra rada i socijalnog staranja, Predraga Boškovića, zakon bi trebalo da pomogne stvaranju boljeg ambijenta u toj oblasti.
Zakon, osim poboljšanja u pravno-tehničkom smislu, predviđa i nove vrste štrajka prema načinu organizovanja, kao što su rotirajući, selektivni i štrajk solidarnosti.
Promjene se odnose i na uslove i način organizovanja štrajka, isključenja sa rada zaposlenih koji ne učestvuju u štrajku, prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i poslodavaca u vezi sa štrajkom.
Sužena je lista djelatnosti za koje je neophodno utvrđivanje minimuma procesa rada, a utvrđena obaveza strana u sporu da sarađuju, uz poštovanje tripartitnog socijalnog dijaloga, radi obezbjeđivanja minimuma procesa rada.
Poslanik Demokratskog fronta (DF), Emilo Labudović, rekao je da ovaj zakon za radnike, a takvih nema u Crnoj Gori.
"Ono što radi i moglo bi se zvati radnikom, a pod tim mislim onog industrijskog radnika, danas u Crnoj Gori postoji u promilima“, rekao je Labudović.
Prema njegovim riječima, najveći broj današnjih radnika ne radi i uticaj njihovog štrajka na poslodavca je gotovo nikakav.
„Oni štrajkuju ovdje pred zgradom Vlade, a to koliko ima efekta na njihov status znamo najbolje sami“, dodao je Labudović.
On je kazao da postoji kompanija gdje je pravo na štrajk ispod svakog zakonodavnog i civilizacijskog nivoa.
„Stanje je do te mjere alarmantno da je Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje inicirao kontrolno saslušanje da bi upozorio na robovlasničke uslove koji tamo vladaju“, naveo je Labudović.
On je pitao kolika je mogućnost da, u situaciji kada na jedno radno mjesto konkuriše radnik sačuva svoje radno mjesto u situaciji kada za njega konkuriše 50 ljudi.
„U momentu kada digne glavu on ide kući, a ko će da ga zaštiti? Ovaj zakon lijepo izgleda, na hljeb bi ga čovjek namazao, ali ne vrijedi kada nema hljeba“, poručio je Labudović.
Poslanik Pozitivne, Srđan Perić, rekao je da je u pitanju prilično liberalan zakon, ali da je njegova osnovna svrha da zaživi u praksi.
„Jeste li sigurni da smiju da štrajkuju radnici Telekoma po ovom zakonu ili oni u Elektroprivredi (EPCG)?“, pitao je Perić.
On je naveo da su ranije postojale firme koje su zapošljavale nekoliko hiljada radnika, počev od „Radoja Dakića“.
„Koja fabrika danas u Crnoj Gori ima više hiljada radnika? Ako ste ovo napravili od crnogorske privrede, a vi ste vlada u kontinuitetu, gdje se može akumulirati to nezadovoljstvo tih radnika? U firmi od pet, šest radnika?“, pitao je Perić.
On je rekao da zakon kao zakon nije sporan, ali da treba raditi nešto da se poboljša poslovni ambijent.
„Ova Vlada ne može riješiti socijalni problem jer ne zna da uradi ono što predstavlja rješenje ovog problema. Premijer je obećao 40 hiljada radnih mjesta, a njih nema“, kazao je Perić.
Bošković je rekao da sam zakon predstavlja poboljšanje pravnog ambijenta kada je u pitanju tretiranje te teme, kako se organizuje štrajk i gdje, koje su odgovornosti poslodavca i štrajkačkog odbora.
U zakonu je, kako je dodao, inkorporirano i ono što je intencija u međunarodnoj zajednici, a to su i prava poslodavca da se zaštiti od štrajka.
„Imamo privatne firme koje zapošljavaju nekoliko hiljada radnika. To je kao i živa bića, one se gase. Možda neke nijesu ni mogle opstati jer su imale nekoliko hiljada radnika, ali to je bilo u jednom sistemu“, naveo je Bošković.
On je rekao da su štrajk i javna okupljanja dvije različite kategorije i nemaju veze jedna sa drugom.
Perić je rekao da je jasno da štrajk i okupljanja građana nijesu isto.
„Onaj ko nema posao ne može da štrajkuje, osim glađu. Oni koji su ostali bez posla mogu samo da se okupljaju, a ne mogu da štrajkuju u centru", naveo je Perić.
Nezavisni poslanik, Velizar Kaluđerović pitao je koliko zaposlenih radi na crno, kakav je odnos poslodavaca prema zaposlenima, posebno prema mladim ženama i da li im je rizično da idu na porodiljsko.
„Mogu li da se izbore da imaju slobodan dan u sedmici ili praznik? To u velikom broju slučajeva izostaje i uskraćeno im je pravo na odmor“, rekao je Kaluđerović.
Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS), Zoran Jelić kazao je da je zakon došao u skupštinsku proceduru u 2013. godini, a pitanje je zašto je tek sada došao na dnevni red.
„Neko očito u parlamentu je ovaj zakon stavio u neku od ladica. Ovo nije jedini zakon koji čeka na red iz ove djelatnosti. Imali smo godinu i nešto čekanja Zakon o zaštiti na radu“, rekao je Jelić.
To su, kako je naveo, bitni zakoni, a u parlamentu očigledno nema dovoljno senzibiliteta da oni dođu na raspravu.
„Zakonom su propisani uslovi, način štrajka i prava i obaveze zaposlenih i poslodavaca povodom štrajka. Obaveza strana u sporu je da sarađuju i obezbjede minimum procesa rada u skladu sa zakonom i opštim interesom“, kazao je Jelić.
Poslanik Pozitivne, Azra Jasavić, rekla je da u Crnoj Gori nema radnika, ali ima sirotinje.
„Kad Vas vidim u parlamentu asocirate me na sirotinju, a ne na radnike, a kad vidim ministra pravde, Duška Markovića asocira me da nema dovoljne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou“, kazala je Jasavić.
Bonus video:
