Crna Gora je prilično neozbiljno prišla jednom od najtežih i najzahtjevnijih pregovaračkih poglavlja, smatra Nataša Kovačević, član Radne grupe za poglavlje 27, koje se odnosi na oblast životne sredine i klimatskih promjena.
„Iako je u januaru 2013. godine ustanovljena Radna grupa za to pregovaračko poglavlje, čini se da se i dalje prilično luta i improvizuje u organizaciji samog rada, ali i jasnom definisanju uloge i angažmana svakog člana Radne grupe“, kazala je Kovačević agenciji MINA.
Prema njenim riječima, nakon predstavljanja Izvještaja o analitičkom pregledu usklađenosti zakonodavstva Crne Gore proisteklog iz bilateralnog i eksplanatornog skrininga, Radna grupa u svom originalnom sastavu se nije sastajala više od pola godine.
„Za to vrijeme je Crna Gora dobila i početna mjerila iz oblasti upravljanja otpadom, klimatskih promjena, zaštite prirode i upravljanja vodama, koja predstavljanju najznačajnije reforme na putu usklađivanja sa pravnim tekovinama Evropske unije (EU)“, rekla je Kovačević.
U tom smislu se, kako je navela, pristupilo izradi složenog plana za angažovanje neophodnih administrativnih kapaciteta, projektovanje finansijskih resursa, ciljeva i vremenskih okvira za transpoziciju, pri čemu su u toj fazi izostala okupljanja i dogovor između članica radnih grupa.
„Podjela na podgrupe je izgubila svoj smisao, s obzirom na to da se sastanci, bar podgrupa kojima predstavnici nevladinih organizacija (NVO) pripadaju, nijesu nikad održali“, kazala je Kovačević.
Rad u grupi se, prema njenim riječima, uglavnom obavlja krozindividualne angažmane, sa stručnim pojedincem ili koordinatorom podgrupe, koji samostalno rade na složenim zadacima i pored redovnih poslova koje obavljaju, zbog čega trpe ogromna opterećenja.
„Problem se posebno komplikuje u dijelu planiranja i razvoja mehanizama za implementaciju, usklađivanja sa pravnim rješenjima i oblastima van poglavlja životna sredina, posebno u situacijama kada izostane valjana međuesktorska interakcija i reakcija iz drugih sektora na teme koje su u nadležnosti više resora“, ocijenila je Kovačević.
Ona smatra da, bilo da je riječ o nerazumijevanju ili neprihvatanju rješenja koja su dio pravnih tekovina EU iz oblasti zaštite životne sredine, taj nedostatak interesovanja, informacija, reakcija i komentara iz drugih resora predstavljaju objektivno ograničenje koje često prevazilazi i sam mandat radne grupe, što će zahtijevati hitno rješavanje na višem nivou nadležnosti.
Kovačević je kazala da je Ministarstvo održivog razvoja, prepoznajući te i druge probleme, počelo sa organizovanjem redovnih sedmičnih sastanaka na kojima se nastoji sinhronizovati rad svih podgrupa i pozvati na adekvatno uključivanje i reakciju drugih sektora koji u svom redovnom poslu imaju segment životne sredine.
„Iako postoji izvjesan nivo odgovora, drugi sektori moraju biti proaktivniji i odgovorniji prilikom planiranja i sinhronizovanja akcija za transpoziciju i implementaciju EU pravnih tekovina iz oblasti zaštite životne sredine“, smatra Kovačević.
Kako je kazala, neki od korisnih zadataka radne grupe se tiču i mehanizama za sprovođenje planiranih evropskih standarda koji se preuzimaju kroz dati zakon, kao što je, na primjer, institut nacionalne mreže za monitoring u Predlogu zakona o životnoj sredini.
Na taj način se, pojasnila je Kovačević, obezbjeđuje uvid, sugestije i podrška različitih strana i predlažu praktična i sprovodljiva rješenja koja mogu ostvariti obaveze preuzete iz evropske pravne tekovine.
„U međuvremenu se pristupilo i izradi Programa pristupanja EU za period 2014-2018, koji bilježi značajna zaostajanja u odnosu na ono što je njime planirano u prethodnom periodu. Tako je Nacionalna strategija upravljanja otpadom trebalo da bude završena u prvom kvartalu, a Državni plan u trećem kvartalu 2014. nodine“, navela je Kovačević.
Do nove godine je, podsjetila ona, bilo planirano i usvajanje zakona o vodama, o životnoj sredini, o divljači i lovstvu, kao i niz akcionih planova za strateška dokumenta i slično.
„Osim za zakon o životnoj sredini, u vremensko planiranje za ostale nije uključeno i vrijeme potrebno za organizovanje javne rasprave, a u slučaju Zakona o divljači i lovstvu ni transponovanje evropske pravne tekovine, što će, vjerovatno, uzrokovati dodatno prolongiranje rokova za usvajanje inoviranog zakona“, kazala je Kovačević.
Prema njenim riječima, poslednji zadatak radne grupe na izradi Strategije za aproksimaciju 2014 – 2020 ponovo je ukazao na sve prethodno pobrojane nedostatke.
Segmente strategije su, kako je pojasnila, radili pojedinci a ne podrupe, a članovi Radne grupe dobili su neke od segmenata. „Samo oni srećni predstavnici podoblasti dobili su komentare i valjanu reakciju iz drugih resora, a kompletnu strategiju kao članice još očekujemo da dobijemo, s obzirom na to da je rok za dostavljanje Evropskoj komisiji bio polovina decembra“.
„Smatram da je država prilično neozbiljno prišla jednom od najtežih i najzahtjevnijih poglavlja, pri čemu Radna grupa nije dobila adekvatnu podršku i saradnju sa drugim poglavljima“, naglasila je Kovačević.
Ona je ocijenila da se pitanja kao što su upravljanje otpadom, kvalitet vazduha, i klimatske promjenei, u smislu sprovođenja transponovanih tekovina, nalaze u ozbiljnoj koliziji sa drugim resorima, kao što su energetika i ekonomski razvoj.
„I ukoliko se država institucionalno ne uključi u harmonizovanje propisa i jačanje međusektorske saradnje, ne možemo očekivati bitniji napredak i otvaranje poglavlja u dužem periodu“, upozorila je Kovačević.
Pritom su, kako je navela, umanjeni finansijski kapaciteti iz državnog budžeta planirani za 2015. godinu, sa ukupnim nedostatkom od 77 miliona EUR za aktivnosti iz oblasti zaštite životne sredine, poražavajući i prijete da ugroze dugogodišnji rad na zaštiti životne sredine i sprovođenju zakona.
„Zbog ovoga raspodjela državnog budžeta mora biti revidirana i organizovana uz razumijevanje prioritetnih aktivnosti u oblasti životne sredine, na koje smo se obavezali u procesu pristupanja“, zaključila je Kovačević.
Bonus video:
