Šest aviokompanija bivših jugoslovenskih republika, ukupno duguju oko 400 miliona eura, a prošle su godine prevezle oko 5 miliona putnika.
Je li vrijeme da se razmišlja o zajedničkoj aviokompaniji balkanskih država, jedna je od ekonomskih dilema koju je tek politički načeo predlog balkanske unije, odnosno balkanske šestorke (G6).
Tokom održavanja 68. Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, predstavnici zemalja Balkana sastali su se i razgovarali o G6 inicijativi koja je izazvala brojne kontraveze nakon što ju je nedavno lansirao šef diplomatije Igor Lukšić .
"Ideja okupljanja šest zemalja zapravo je inicijativa da se ojača njihova evropska perspektiva. Jer, nakon što je Hrvatska pristupila EU, proći će dosta vremena dok neka druga zemlja sa Balkana pristupi EU i to vrijeme trebamo iskoristiti bolje nego što smo to ranije činili'', kazao je Lukšić u Njujorku.
Lukšićeva ideja privremeno rješenje
Sagovornik “Vijesti nedjeljom”, Nikola Zečević, doktorant iz oblasti međunarodnih odnosa, dogodine će objaviti knjigu o balkanskoj uniji. On smatra da Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija mogu imati koristi, samo ako bi unija bila dugoročan projekat, zasnovan na ekonomiji.
Zečeveić tvrdi da inicijativa koju je predstavio Lukšić, a podržala je Evropska komisija, ne može ugroziti pregovore Crne Gore.
"Da li je nešto poput CEFTA sporazuma moglo ugroziti put Hrvatske u EU, kao što su tamošnji skeptici tvrdili? Pa upravo će posljedice po Hrvatsku, u jednom domenu, biti negativne jer je izašla iz CEFTA sporazuma, (koji nije komplementaran sa EU), i izgubiti privilegije na tržištima gdje su hrvatski proizvodi bili izuzetno traženi", kazao je on.
Zečević naglašava da zahvaljujući izlasku Hrvatske iz CEFTA sporazuma, Srbija, kao najveći izvoznik, ima velike benefite, naročito u trgovinskoj razmjeni, što znači da će dostići brojku od preko 1.5 milijardi dolara suficita u okviru ovog sporazuma.
On smatra da je Lukševa inicijativa dobronamjerna, ali da je njen glavni nedostatak to što je projektovana kao privremeno rješenje.
„Upravo je istorijsko insistiranje na sličnim privremenostima, uticalo na stvaranje nedostatka pozitivne političke tradicije na Balkanu“, smatra on i kao sličnu inicijativu navodi period Balkanskih konferencija (1930-1933) kada se već govorilo o bezviznom režimu, balkanskoj preferencijalnoj zoni, zajedničkoj zastavi i himni, itd.
Suprotstavljeni interesi
Istorijski gledano, po Zečeviću, Lukšićeva ideja najviše podsjeća na koncept Višegradske grupe ili eventualno na jugoslovensku diplomatsku inicijativu iz 1988. godine, koja je podrazumijevala redovne sastanke na nivou ministara inostranih djela, u okviru kojih je dogovarana ekonomsko-politička saradnja između balkanskih zemalja.
On naglašava da će otežavajuća okolnost za regionalnu saradnju biti i to što je Balkan u ovom trenutku etnički mnogo heterogeniji nego prije, naročito na prostoru ovih šest državnih entiteta.
„Osim najvećeg izazova, kao što je makedonsko pitanje, koje ponajviše opterećuje unutrašnja makedonsko-albanska etnička razlika, ali i nekonsolidovana spoljna politika, nameće se i niz drugih pitanja“, kazao je Zečević i dodao:
„Imamo i suprostavljene interese konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, čiji građani ispaštaju zbog nefunkcionalne države i dugoročne integrativne stagnacije. Upravo na ovim primjerima Crna Gora može odigrati krucijalnu ulogu, kao potencijalni medijator ili inicijator kompromisa, uz asistenciju i podršku Brisela i evropskih institucija“.
Sagovornik „Vijesti nedjeljom“ smatra da bi se Lukšićeva inicijativa trebalo primarno temeljiti na CEFTA sporazumu i na bazi zajedničkog nastupa na međunarodnom planu i mogla bi primijeniti pozitivnu praksu iz drugih uspješnih regionalnih projekata.
„Iz Nordijskog modela bi mogla usvojiti princip zajedničkih diplomatskih predstavništava ili eventualno formiranje zajedničke aviokompanije. Iz primjera unije Beneluksa, mogla bi usvojiti, recimo, princip zajedničkog apliciranja za organizaciju određenih međunarodnih sportskih manifestacija. Dakle, u pitanju je širok dijapazon pozitivnih iskustava, ali je iznad svega važno postaviti ideju na čvrstim temeljima“, kazao je on.
Zajednički udžbenik
Jedna od najvažnijih inicijativa, koju bi mogla da pokrene recimo Crna Gora, dodaje on, je projekat zajedničkog istorijskog udžbenika.
„Iako u današnjem ekonomsko-političkom kontekstu to može izgledati kao periferna stvar, smatram da je, u kontekstu pozitivne perspektive naših budućih odnosa, ovo pitanje od nemjerljivog značaja“.
Zečević se osvrnuo i tumačenja da je inicijativa poziv na restauraciju Jugoslovije.
„Jugoslavija je bila najprije unitarna, a kasnije i federalna država, sa jednom stolicom u UN – sa zajedničkim budžetom, monetarnim sistemom... Inicijativa WB6 nema čak ni eksplicitne konfederalne elemente, već stavlja akcenat na ekonomsko približavanje i multilateralnu saradnju. Ne zbog idealizatorskih koncepata kao što je 'bratstvo i jedinstvo', već zbog čistih interesa balkanskih zemalja".
Komentarišući ideju o formiranju balkanske policije (Balpol) sagovornik "Vijesti" je pojasnio da to ne znači da će policajci širom Balkana ukloniti državne policijske ambleme sa svojih uniformi, već da se teži stvaranju regionalnog centra, koji će omogućiti funkcionalniju saradnju.
"Slobodan prelazak granica, bez pasoša je standard koji su primjenjivale bivše jugoslovenske republike, u zadnjih desetak godina. Zato ne vidim zašto bi i on bilo kome bio sporan. Suština je da, bez obzira na određenu dozu skepticizma koja je, gotovo u naletu, stigla sa adresa određenih javnih ličnosti, od ove ideje ne treba odustati. Jer svaka ideja sa sobom nosi svoje propagatore i svoje negatore", zaključio je on.
Zajedno pred velike igrače
Zečević smatra da bi Crna Gora mogla iskoristiti ovu vrstu saradnje i sa zemljama iz regiona formirati ambasadorsku mrežu u zemljama poput Japana, Indije, Brazila, Indonezije, Južne Koreje, Meksika, Južnoafričke Republike.
Za te zemlje ekonomski stručnjaci tvrde da će u budućnosti biti među najrazvijenijim državama u svijetu.
Beograd i Priština mogu kohabitirati
Na pitanje kako je moguća zajednička saradnja između Srbije i Kosova, imajući u vidu odnos te dvije zemlje, Zečević je kazao: "Mislim da spor između Beograda i Prištine ne može predstavljati prepreku kada je u pitanju sistemsko funkcionisanje ove inicijative. Najprije zato što se spor oko međusobnog priznavanja uveliko rješava u evropskim okvirima, a veliki broj pitanja je definisan i u okviru Briselskog sporazuma, čije je potpisivanje relaksiralo odnose na spomenutoj relaciji".
On naglašava da Srbija nije priznala državnu nezavisnost Kosova, ali je priznala da Kosovo postoji kao odvojeni politički entitet.
"Imamo niz ugovornih dokumenata, posredstvom kojih Srbija, primjerice, priznaje carinski pečat Kosova, zatim tu je i dogovor o telekomunikacijama, koji podrazumijeva postojanje posebnog pozivnog broja za Kosovo...
Srbija takođe participira i u okviru onih sporazuma i organizacija u kojima odvojeno participira i Kosovo, kao što su: CEFTA, MMF, Svjetska banka, a od skoro i Evropska banka za obnovu i razvoj. Prosto, ne vidim razlog da Beograd i Priština ne kohabitiraju zajedno i u okviru jedne ovakve inicijative, naročito ukoliko je ista u obostranom interesu", dodao je on.
Bonus video:
