Ako bi neki građanin htio da podrži kandidata za predsjedničke izbore, morao bi lično da ode u prostorije opštinske izborne komisiji (OIK) i da se potpiše pred dva člana OIK na obrascu koji sadrži ime i prezime, datum rođenja, jedinstveni matični broj ili registarski broj lične karte, svoje prebivalište i prebivalište kandidata.
Sa druge strane, da bi stekao pravo učešća na predsjedničkim izborima, kandidat mora da sakupi oko 7, 5 hiljada potpisa, odnosno 1, 5 odsto od ukupnog broja birača.
To je propisano Zakonom o izboru predsjednika Crne Gore iz 2007. godine i razlikuje se od odredbi Zakona o izboru poslanika i odbornika, koja važe za parlamentarne i lokalne izbore.
Za parlamentarne i lokalne izbore partije same, na terenu, treba da sakupe najmanje šest hiljada potpisa podrške koje dostavljaju državnoj, odnosno opštinskim izbornim komisijama, i garantuju za njihovu validnost. Izborne komisije do sada nikada nijesu provjeravale autentičnost tih potpisa.
Poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Neven Gošović je pojasnio da je prilikom donošenja ovog propisa u Zakonu o izboru predsjednika Crne Gore namjera bila da se spriječi zloupotrebe i prikupljanje potpisa koji nijesu odraz volje birača.
“Nijesu bili rijetki slučajevi da neko umjesto birača unese njihove podatke kao podršku kandidatu, a da on to ni ne zna”, kazao Gošović.
Nakon toga su, podsjeća on, stigle primjedbe od predstavnika OEBS-a da se na taj način utiče na tajnost koja treba da postoji i da nije omogućena jednakost pristupa svim biračima mjestima u kojima potpisuju obrasce.
Zakonom je predviđeno da se za kampanju izdvoji od 0,05 do 0,1 odsto budžeta. Polovinu tog novca dobija pobjednik na izborima
“Otežani su uslovi za nekog ko živi u udaljenom selu, pa bi trebalo dođe u centar grada da bi dao tu izjavu i tu se građani dovode u neravnopravan položaj”, dodaje Gošović.
On je podsjetio da su za predsjedničke izbore, od kada važi ovaj zakon, samo partije, sa jakom infrastrukturom, uspijevali prikupiti dovoljan broj potpisa.
Zakon propisuje i da je za predsjednika izabran kandidat koji je dobio više od polovine važećih glasova birača koji su glasali. Ako to ne dobije nijedan kandidat, održava se drugi izborni krug za 14 dana u kojem učestvuju dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova. U drugom krugu je izabran kandidat koji je dobio veći broj glasova.
Prema Zakonu o finansiranju kampanje za izbor predsjednika Crne Gore, gradonačelnika i predsjednika opštine, kandidat za šefa države je dužan da DIK dostavi izvještaj o prihodima i imovini, za sebe, bračnog ili vanbračnog druga i djecu, ukoliko žive u istom porodičnom domaćinstvu, u roku od 15 dana od dana podnošenja kandidature.
Za razliku od parlamentarnih izbora nakon kojih sve stranke koje pređu cenzus dobijaju novac iz budžeta za funkcionisanje do kraja mandata, na predsjedničkim izborima samo je pobjednik u dobitku.
Zakonom je predviđeno da se za kampanju izdvoji od 0,05 do 0,1 odsto budžeta. Polovinu tog novca dobija pobjednik na izborima.
Novac se, prema zakonu, dijeli tako što 10 odsto uoči kampanje dobijaju svi kandidati koji skupe oko 7,5 hiljada potpisa, odnosno 1,5 odsto ukupnog biračkog tijela i to pred članovima OIK.
Oni koji dobiju najmanje 10 odsto podrške birača na izborima, na ravne časti dijele preostalih 40 odsto, dok 50 procenata ukupne sume dobija pobjednik.
Galerija
Bonus video:
