Već izvjesni postizborni sporazum sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) i Socijaldemokratskom partijom (SDP) prvi put će pružiti mogućnost manjinskim partijama da naplate potencijal koji imaju među biračima, ali njihovim predstavnicima prijeti opasnost da se nose sa etiketom da su upravo oni odložili početak smjene vlasti u Crnoj Gori i njenu demokratizaciju.
Pružajući ruku spasa savezu DPS i SDP i Milu Đukanoviću, koji prvi put od 2001. godine nema apsolutnu vlast, politički predstavnici manjina iznevjeriće i značajan dio svojih birača koji su se, samim tim što nijesu glasali za pobjedničku deklarisali kao opozicionari. To bi manjinske stranke moglo koštati padom popularnosti već na narednim izborima.
Profesor Šerbo Rastoder smatra da pozicija u kojoj su se našli nakon izbora, manjinskim partijama omogućava da ih prvi put u Crnoj Gori shvataju ozbiljno.
"Manjine još nijesu zaliječile rane devedesetih i ovdje se nikada ne zna šta se dešava iza događanja naroda"
Rastoder ne odbacuje mogućnost da se predstavnicima manjina prigovori da su uzdrmanog Đukanovića spasili kao što je to uradio LS 2001. godine kada je pružio podršku njegovoj manjinskoj vladi, u nadi da će uskoro raspisati referendum.
"To bi samo potvrdilo mišljenje da je za manjine jedino vlast bila sigurno utočište. Pretenciozno je od manjina tražiti da budu na čelu procesa sveobuhvatnih preobražaja. Manjine još nijesu zaliječile rane devedesetih i ovdje se nikada ne zna šta se dešava iza događanja naroda", smatra Rastoder.
Biraju između sunarodnika i sebe
Nakon parlamentarnih izbora opozicione partije pozivale su predstavnike manjina da obezbijede većinu za vladu koju neće voditi DPS i tako pomognu smjenu režima nakon dvije decenije.
Dosadašnja saradnja manjinskih stranaka sa Đukanovićem pokazala je da većina koalicionih dogovora uglavnom ostaje na papiru
Odlažući razgovore sa opozicijom, predstavnici Bošnjačke stranke, Force za jedinstvo i Hrvatske građanske inicijative najavili da će Đukanoviću dostaviti platformu u kojoj će, između ostalog, tražiti decentralizaciju i više predstavnika manjina u administraciji. Time su praktično najavili da će u novoj vladi sprovoditi sve ono što su obećavali biračima tokom kampanje.
Rastoder smatra da savezom sa DPS-om manjinske stranke imaju priliku da izaberu hoće li pomoći sunarodnicima ili sebi.
"Tu postoje dva pristupa. Prvi, u kojem manjinska partija misli samo na sebe i gdje se pogađa oko mjesta u administraciji, gdje će ko i šta kome pripada. Ta opcija bi pokazala da sve ostaje isto i da je bila obmana da su ljudi glasali za sebe, već za one koji su naumili da ostanu tamo gdje jesu. Druga opcija je boriti se za narod".
Dosadašnja saradnja manjinskih stranaka sa Đukanovićem pokazala je da većina koalicionih dogovora uglavnom ostaje na papiru, dok se saradnja svodi na raspodjelu funkcija.
Samo na papiru
Da predizborni dilovi sa DPS-om najčešće ne drže vodu pokazalo se na primjeru Demokratske unije Albanaca (DUA) koja je skoro čitavu deceniju držala mjesto ministra za manjiska prava, ali je teško ostvarivala ono što je dogovarano sa DPS-om.
"Učešće u vlasti manjinskim stranakama otvorilo je prostor za zapošljavanje partijskih kadrova"
Iako su uoči referenduma i usvajanja Ustava sa manjinama potpisivani i sporazumi u kojima su obećavani garantovani mandati, proporcionalna zastupljenost u državnoj upravi, korišćenje državnih simbola i formiranje punopravne opštine Tuzi, većina tih stavki ostala je samo na papiru.
Novi izborni zakon ukinuo je Albancima posebnu izbornu jedinicu, manjine se i dalje teško zapošljavaju u administraciji, Tuzi su dio podgoričke opštine...
Istovremeno, učešće u vlasti manjinskim stranakama otvorilo je prostor za zapošljavanje partijskih kadrova ali i finansiranje bliskih NVO kroz projeke Fonda za manjine.
Problemi ostaju neriješeni
Dok Rastoder očekuje da manjine u Vladi insistiraju na nezavršenim projektima, poput ulaganja u krajeve gdje žive njihovi sunarodnici ili formiranja Centra za dijasporu, Anđel Gojčaj iz NVO Demokratski forum Albanaca smatra da će ulaskom u Vladu manjinske stranke pokušati da obezbijede bolja mjesta za stranačke kadrove, dok će nacionalni problemi ostati neriješeni.
"Imamo samo zamjenu Dinoše u liku Fatmira Đeke ili nekog iz Force", tvrdi Gojčaj
Podsjećajući da su politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata i ranije bili uz Đukanovića, Gojčaj smatra da su albanske liste iznevjerile glasače koji su na izborima "pokazali da su protiv DPS-a".
On podsjeća da je DUA koju je vodio Ferhat Dinoša u albanskom biračkom tijelu slovila kao jedina stranka bliska Đukanoviću, ali da se nakon njenog poraza pokazalo da ostali albanski političari samo žele da budu Dinošina zamjena.
"Oni su u kampanji nastupali kao opozicija, jer su biračima govorili da vlast diskriminiše Albance, da nemaju osnovna ljudska prava, a na kraju "tresla se gora, rodio se miš". Neko će dobiti mandat, neka neznalica će sjesti u ministarstvo ili vršiti vlast i služiti kao dekor.
Imamo samo zamjenu Dinoše u liku Fatmira Đeke ili nekog iz Force", tvrdi Gojčaj, navodeći da bi prelazak u vlast na narednim izborima najskuplje mogao koštati albanske političare.
Šta je devedesetih pričao Lekić, a šta radio Đukanović
Na pitanje da li manjinske stranke idu ka Đukanoviću jer bi teško objasnili biračima sklapanje saveza sa opozicijom u kojoj ima strankama sa nacionalističkom prošlošću, Gojčaj kaže da bivših nacionalista ne fali ni u redovima vlasti.
Priče o nacionalističkoj opoziciji su stereotipi
Aludirajući na izjave lidera Demokratskog fronta Miodraga Lekića u vrijeme dok je sredinom 90-ih bio šef crnogorske diplomatije i tadašnjeg premijera Đukanovića, Gojčaj tvrdi da Lekić nije davao radikalne izjave.
"Ne razumijem kako ne mogu da uđu u priču sa opozicijom, a mogu sa DPS-om. Priče o nacionalističkoj opoziciji su stereotipi, a ako danas gledamo Lekićeve i Đukanovićeve izjave iz 90-ih vidjećemo ko je veći nacionalista. Dok je jedan išao prema Dubrovniku, drugi je koliko-toliko imao diplomatski rječnik".
Bonus video:
