Crnogorski građani će na jesenjim izborima moći da glasaju za partije, ali neće imati priliku da odlučuju ko će sa izborne liste ući u poslaničke klupe. Poslanici koji uspiju da uđu u parlament, donosiće odluke prema interesima stranaka i neće osluškivati potrebe birača koji su za njih glasali.
Ukoliko neko od poslanika odluči da nakon izbora pređe na drugu političku stranu, birači, ali ni njegova partija, neće moći da ga zaustave niti da ga zbog toga kazne.
To su samo neki od nedostataka crnogorskog izbornog sistema, za koji pravni stručnjaci tvrde da je konstruisan za potrebe partija, a ne birača.
Podsjećajući da se u demokratskim društvima politički život kreira na osnovu raspoloženja birača, dekan Fakulteta za državne studije Đorđije Blažić upozorava da u crnogorskoj demokratiji ne odlučuju građani, već partije.
Blažić ističe da građani ne biraju svoje predstavnike, već partije, zbog čega ne znaju kome su konkretno dali glas. U takvom sistemu, smatra on, građani su pretvoreni u prostu glasačku mašinu.
“Pitajte bilo kog građanina Crne Gore koga su birali sve ove godine, liše predsjednika države. Neće znati da vam kažu, jer oni nijesu birali nikoga. Ni vi, ni ja, niti bilo ko drugi. Kod nas je koncipiran sistem izbornih zabluda.
Nemate ustavno pravo da birate, jer izbor je onda kada imate više kandidata, a ne partija. Onda sa izbornih lista birate onog koga želite. Ovdje nemate to pravo”, upozorio je Blažić.
Sve je u rukama partijskih vrhova
Izborni zakon koji je usvojen prošlog septembra, predviđa da političke partije određuju redosljed kandidata na izbornoj listi. Nakon izbora, poslanički mandati se dodjeljuju prema redosljedu na listi organizovanoj prema stranačkoj hijerarhiji.
Da se poslanici u parlamentu ne vode svojim principima, već voljom partije, pobrinula se zakonska norma prema kojoj stranke odlučuju o popunjavanju upražnjenih mjesta
To u praksi znači da u parlament npr. ulazi kandidat iz Bijelog Polja koji se nalazi pri vrhu liste, iako je njegov kolega u Ulcinju osvojio više glasova.
Advokat Stanko Marić smatra da su partije namjerno kreirale takav izborni sistem, kako bi umjesto birača držale poslanike u stalnoj zavisnosti od stranke.
“Pravo da biraju redosljed na listama je neprikosnoveno pravo, ne partija i njihovih članova, nego oligarha koji na liste stavljaju dobro provjerene članove, koji se neće osmjeliti nikad da progovore nijednu riječ koja je izraz njegovog stava, nego stava vrha ili najužeg vrha partija”, tvrdi Marić.
Da se poslanici u parlamentu ne vode svojim principima, već voljom partije, pobrinula se zakonska norma prema kojoj stranke odlučuju o popunjavanju upražnjenih mjesta u poslaničkim klupama. To praktično znači da poslanik može biti nagrađen prelaskom na višu funkciju, ili kažnjen postavljanjem na mjesto koje je nespojivo sa poslaničkim, zbog čega mora napustiti Skupštinu.
Blažić smatra da su tokom višemjesečnih pregovora o izbornom zakonu predstavnici vlasti i opozicije zadržali postojeći model, kako bi ojačali partijsku kontrolu nad poslanicima.
On smatra da je trebalo ponuditi model otvorenih lista u kojima birači daju glas pojedincu za koga smatraju da će najbolje štititi njihove interese.
I izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica, uvođenje otvorenih lista omogućilo bi građanima da direktno biraju kandidata, a ne stranke. “Ovako, oni ne glasaju za pojedince nego za partije, ili za partijske lidere, koji dominiraju i oko kojih se uglavnom vrte izborne kampanje”.
On ističe da su poslanici odgovorni samo partijama, koje odlučuju hoće li se naći na listi i da li će ući u parlament. Zbog toga nije rijedak slučaj da, zbog interesa partije, u parlamentu glasaju za zakone koji su štetni za njihove sunarodnike ili sugrađane koji su za njih glasali.
“Preletače” niko ne kontroliše
Birači se ne pitaju mnogo ni kada dođe do pucanja koalicija u parlamentu, ili ako neki od poslanika odluči da napusti partiju. On u tom slučaju ima pravo da raspolaže svojim mandatom, ne polažući račune građanima ili stranci koja ga je u Skupštinu uvela.
To u praksi znači da birači mogu glasati za opozicionu listu, koja se u parlamentu može priključiti vladajućoj većini. Izborni zakon nije definisao modele koji bi to spriječili, niti u tom dokumentu postoje kazne za kršenje legitimne volje građana.
Da takva rješenja mogu izazvati velike probleme, potvrdili su odbornici DSS, NS i jedan član Nove, koji su, iako su u Skupštinu Podgorice ušli sa opozicione liste, kasnije podržali gradonačelnika Miomira Mugošu protiv kojeg su njihovi birači glasali.
Slično se dogodilo i u Andrijevici u kojoj je, zbog prelaska odbornika u suprotne tabore, i danas nelegitimna vlast. Marić smatra da takve slučajeve treba rješavati raspisivanjem novih izbora.
“Takvi organi ne mogu legitimno da vrše vlast, moraju se ponoviti izbori, ako treba mora se deset puta ići na izbore”, objasnio je Marić.
Malim kaznama i nejasnom nadležnošću službi za sprovođenje izbornog zakona, nije riješen problem zloupotrebe državnih resursa tokom izborne kampanje. Iako zakon zabranjuje Vladinim funkcionerima da se pojavljuju na predizbornim mitinzima, nije jasno kako bi nadležni trebalo da kažnjavaju zbog ministarskih posjeta tokom kampanje, presijecanja vrpce ili vožnje službenim automobilima na predizborne skupove.
Koprivica smatra da zakoni ne mogu riješiti sve, već da partije treba da imaju političku kulturu.
“Ovaj problem imaju izborni procesi u svim tranzicionim demokratijama, ali je kod nas dodatno izražen, jer je kroz dugu vladavinu jedne partije došlo do zamagljivanja razlike između državnog i partijskog i poistovjećivanja državnih i partijskih funkcija”, smatra on.
Manjinske liste prvi put pred biračima
Novina na jesenjim izborima biće i to što će predstavnici manjina prvi put imati priliku da glasaju za manjinske liste. Pravo da učestvuju na manjinskim listama imaće sve nacionalne stranke koje predstavljaju narod koji čini manje od 15 odsto stanovništva u Crnoj Gori.
Da bi učestvovale na manjinskoj listi, stranke će Državnoj izbornoj komisiji morati da dostave stranački program kako bi dokazale da su nacionalne. Manjinske liste neće biti posebno istaknute na biračkim listićima, ali će se njihovi glasovi posebno brojati.
Izborni zakon je predvidio da stranke sa manjinske liste koje pređu cenzus od tri odsto mogu pravo u parlament, dok se ostali glasovi prelivaju na zbirnu listu.
Ukoliko nijedna stranka sa liste ne pređe cenzus, sabiraju se glasovi svih partija sa liste koje imaju više od 0,7 odsto podrške i na osnovu zbirnog broja glasova raspodjeljuju im se mandati. U tom slučaju, mandati se dijele prema broju glasova koje je manjinska stranka osvojila. Sa.K.
Skupština radi i kad skrati mandat
Iako je crnogorski parlament krajem prošle nedjelje skratio mandat, Stanko Marić pojašnjava da to ne znači da će zgrada na Bulevaru svetog Petra Cetinjskog prestati sa radom.
On je istakao da Skupština sa radnim tijelima i dalje nastavlja da funkcioniše do formiranja novog saziva, navodeći da nema praznine u radu. “Aktuelna vlast upravlja državom sve do verifikacije mandata novih poslanika.
Izvršna vlast vrši svoju funkciju sve do formiranja nove vlasti. Skupština se ne raspušta, samo joj se skraćuje mandat i radi u punom kapacitetu do novog sastava. Sva radna tijela funkcionišu u punom kapacitetu”, rekao je Marić.
Nakon skraćenja mandata, prema Ustavu Crne Gore, predsjednik države je dužan da raspiše parlamentarne izbore i utvrdi rokove za njihovo sprovođenje. Od dana raspisivanja do održavanja izbora ne može proteći manje od 60 ni više od 100 dana. Potvrđivanje mandata vrši se u roku od 15 dana od održavanja izbora.
Galerija
Bonus video:
