Rastuće nezadovoljstvo kod velikog broja građana, koje se ispoljava štrajkovima i drugim protestima, i činjenica da je EU takođe u finansijskoj krizi, dovelo je do pada povjerenja u domaće i evropske institucije, tako da je sasvim očekivan i pad podrške ulasku u NATO, rekao je Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore i potpredsjednik Svjetske organizacije atlantske povelje.
On je “Vijestima” rekao i da na pad podrške NATO-u utiče i ponašanje vlasti: “Iako pogrešno, projekat priključenja NATO-u građani percipiraju kao projekat vlasti. Kredibilitet vlasti, povjerenje građana u politiku vlade, percepcija (ne)odgovornosti izabranih predstavnika naroda, cjelokupne političke elite, prenosi se i na to pitanje”.
Kentera smatra da je Vlada odgovorna i zato što do danas ništa nije urađeno po pitanju formiranja specijalizovanog tima koji bi bio zadužen za primjenu komunikacione strategije: “Činjenica je da kod sadašnjeg tima postoji izuzetna volja za uspješno obavljanje ovog posla, ali mislim da ovaj posao ne može biti samo usputni.
Osoba koja vodi jedan ovakav projekat mora biti u potpunosti posvećena samo tom poslu, te okružena kvalitetnim timom saradnika”.
Kako gledate na sporazum o vojnoj saradnji, koji je sa Kinom zaključio ministar odbrane? Koliko se to uklapa u projektovani cilj ulaska u NATO?
Radi se o tipskom sporazumu gdje se želi pokazati da zemlja želi da razvija dobre međunarodne odnose sa svima, a iskreno se nadam da će sve ostati samo na tom protokolarnom nivou.
Ne bi bilo dobro da taj sporazum znači zajedničku obuku i trening vojske Crne Gore i Kine. Ukoliko do toga dođe, onda možemo slobodno reći da takve stvari nikako ne idu u prilog zemlji koja želi postati članica NATO-a i da će je to znatno usporiti na tom putu.
Da li mogu bliski politički i poslovni odnosi sa Rusijom biti smetnja Crnoj Gori?
Značajne ličnosti ruske političke scene poput Šojgua, Lavrova, ambasadora Rogozina i drugih nedvosmisleno su stavili do znanja u nekoliko navrata da ne podržavaju stav Crne Gore da se pridruži NATO alijansi.
Izjave su se kretale od upozorenja do jasnih oblika prijetnji odnosno ucjena. I pored svega politika Crne Gore spram ulaska u NATO nije se promijenila.
Ono što mora shvatiti i Rusija i određeni krugovi u Crnoj Gori jeste činjenica da je Crna Gora došla do određene tačke na putu ka NATO-u, sa koje više nema puta nazad i okretanja nekim drugim interesima.
Hoćete da kažete da to Rusija, iako kontroliše značajan dio crnogorske ekonomije, i kada bi htjela ne može zaustaviti ulazak Crne Gore u NATO?
Moje očekivanje je da će Rusija morati prihvatiti političku realnost i odluku Crne Gore i da to neće uticati na ekonomske odnose dviju zemalja.
Kvalitet najvećeg broja ruskih investija koje su od značaja za ekonomiju Crne Gore, gdje prije svega mislim na KAP, Željezaru Nikšić i veliki broj hotela na primorju, je na jako niskom nivou i izazvao je više glavobolje crnogorskoj vlasti nego što je doveo do prosperiteta ekonomije.
O uticaju koji ovakav kapital ima na socijalno stanje radnika najbolje govore slike štrajkova.
Šta su, po Vašem mišljenju, ključni problemi koje Crna Gora mora da riješi da bi se kvalifikovala za ulazak u NATO?
Evidentna su tri ključna problema - nepostojanje vojne obavještajne službe, konstantno smanjivanje budžeta za odbranu, kao i nizak nivo podrške građana.
Prije formiranja vojne obavještajne službe mora se usvojiti zakonska regulativa koja će na vrlo jasan i precizan način definisati nadležnost i djelokrug ove službe. Ne bi bilo dobro da u jednoj maloj zemlji postoje praktično dvije zasebne službe, kojima će se preplitati nadležnosti.
Nadležnost VOS-a mora se ograničiti isključivo na prikupljanje podataka koji su neophodni za pripadnike VCG koji se nalaze u mirovnim misijama.
Što se tiče budžeta za odbranu, sve zemlje koje žele da postanu članice Saveza bilježe povećanje budžeta za odbranu do momenta kada postanu članice Saveza, da bi nakon toga počele sa njegovim smanjenjem.
Zato je ministar odbrane morao zahtijevati povećanje budžeta i biti istrajan u tome, kako ne bi došli u situaciju da veliki broj ciljeva ne možemo ispuniti jer nema novca za to. Ako sada ovako smanjujemo budžet, postavlja se pitanje kako će izgledati budžet za odbranu nakon što uđemo u NATO.
I najzad, podrška građana će morati biti na nivou od preko 50 odsto da bi Crna Gora dobila poziv za članstvo.
Koliko, kad je NATO u pitanju, važi princip EU koja traži vidljive rezultate u oblasti vladavine prava, koji podrazumijevaju hapšenje krupnih igrača i obračun sa tzv. visokom korupcijom?
Zahtjevi NATO-a su na nešto nižem nivou od principa koje je postavila EU. U svakom slučaju, ni NATO neće dozvoliti da Crna Gora postane članica ukoliko ne dođe do obračuna sa organizovanim kriminalom i korupcijom.
Imam snimak Miroslava Lazanskog
Vojni analitičar Miroslav Lazanski prije nekoliko mjeseci je napisao da ste mu, uoči TV emisije u kojoj ste zajedno gostovali, rekli da je bolje da on bude protiv NATO-a jer Vaš posao prestaje ulaskom u NATO savez? Zašto se nijeste oglašavali povodom te tvrdnje?
Svi znaju da demanti nikada nema istu snagu kao nešto što je prethodno objavljeno, i više liči na pravdanje nego opovrgavanje neistine. Zato je moj stav bio da takvu besmislicu ignorišem, računajući da će oni koji me znaju i koji prate rad Atlantskog saveza znati da prosto nije moguće da je to tačno.
Ono što sam ja tada učinio jeste da sam pozvao Lazanskog i pitao ga zašto je to uradio kad i sam zna da to nije istina.
On je dao odgovor u svom maglovitom stilu, ali ono što on nije znao jeste da se taj razgovor snimao, tako da ja i danas imam snimak tog razgovora iz koga se jasno može čuti da te tvrdnje nemaju nikakve veze sa istinom, već isključivo sa njegovom potrebom za senzacionalizmom ma koliko to bilo u sukobu sa istinom i zdravim razumom.
Treba li da pominjem i činjenicu da atlantski savezi postoje u 42 zemlje svijeta i da su, ako hoćete, najjači upravo u zemljama koje su članice NATO saveza, kao što su SAD, Velika Britanija, Njemačka, Italija...
Bonus video:
