Milo Đukanović žrtvovao je funkciju premijera kako bi Crna Gora dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, svjestan da Unija neće tolerisati da na čelu države u toj fazi integracija bude čovjek optuživan za veze sa organizovanim kriminalom, ali je zadržao političku i ekonomsku moć na koje Brisel “nije zainteresovan da postavi veto, niti bi bio u mogućnosti da to uradi”.
Tim potezom Đukanović je pokazao, “kao i više puta u prošlosti, da je lucidni i beskrupulozni strateg”, ističe se u tekstu naslovljenom "Crna Gora između Evrope i organizovanog kriminala" koji je objavljen u aprilskom izdanju specijalizovanog italijanskog političkog časopisa EAST (Europe and Asia Strategies).
Ništa nije slučajno
Obimni tekst počinje ocjenom da će decembar 2010. "vjerovatno biti upamćen kao odlučujući period za evoluciju crnogorske politike" jer su se u samo sedam dana desila tri događaja koja su privukla pažnju anlitičara – Crna Gora je 17. decembra dobila status kandidata, 21. decembra je Đukanović podnio ostavku, a 23. je uhapšen gradonačelnik Budve Rajko Kuljača.
"U navedenom slučaju Đukanović se pokazao, na političkom polju, kao vješt i sposoban igrač kakav je oduvijek bio: odriče se sopstvene institucionalne uloge, ali zadržava one pozicije moći - političku i ekonomsku - na koje Brisel nije zainteresovan da postavi nikakav veto, niti bi uostalom bio u mogućnosti da to uradi", ocjenjenjuju EAST.
Dalje se podsjeća da je Brisel posljednjih godina Crnoj Gori jasno dao do znanja da je priznavanje statusa države kandidata uslovljeno "ponašanjem sudstva, za koje se smatra da nije nezavisno i da je nedovoljno profesionalno, profilom akcije javne administracije, koja je ocijenjena kao korumpirana i nesposobna, i na kraju profilom organa javnog reda, koji se smatraju opasno kompromitovani rasprostranjenim prisustvom organizovanog kriminala".
"Dodajmo da EU nije, naravno, mogla tolerisati na čelu jedne države koja je bliska statusu kandidata osobu poput Đukanovića, optuženog da ima odnose sa organizovanim kriminalom i istraživanog od strane tužilaštva u Bariju za udruživanje mafijaškog tipa sa ciljem međunarodnog šverca cigareta", piše u tekstu i podsjeća se da je proces protiv bivšeg crnogorskog premijera arhiviran 2009. "zbog formalnih razloga, odnosno zbog mane sudskog sistema, jer je Đukanović zahvaljujući proglašenju nezavisnosti Crne Gore, kao šef njene Vlade uživao odgovarajući imunitet".
"Pred situacijom koja je zahtijevala, po cijenu zaustavljanja crnogorskog puta ka evropskoj integraciji, redimenzioniranje njegove moći, Đukanović je dokazao, kao i više puta u prošlosti, da je lucidni i beskrupulozni strateg. I tako, 17. decembra Brisel dodjeljuje Crnoj Gori status kandidata za ulazak u EU , a samo četiri dana kasnije Đukanović podnosi ostavku na mjesto premijera. U suštini, Đukanović je žrtvovao sopstvenu institucionalnu ulogu u zamjenu za prepoznavanje statusa kandidata njegovoj državi", piše u tekstu.
Međutim, kako dalje piše, bez obzira na ostavku, "crnogorski statista" ostaje šef najvažnije partije u državi i, preko brata Aca, vlasnik najvažnije domaće banke – Prve banke.
"U navedenom slučaju Đukanović se pokazao, na političkom polju, kao vješt i sposoban igrač kakav je oduvijek bio: odriče se sopstvene institucionalne uloge, ali zadržava one pozicije moći - političku i ekonomsku - na koje Brisel nije zainteresovan da postavi nikakav veto, niti bi uostalom bio u mogućnosti da to uradi", ocjenjenjuju EAST.
Slučaj Svetozarevo
Podsjeća se da je svega šest dana nakon ozvaničavanja statusa kandidata Crna Gora konkretizuje zalaganje za borbu protiv korupcije hapšenjem gradonačelnika Budve.
"Ali mjera crnogorskog sudstva, notorno vezanog za izvršnu vlast, nije samo signal volje da se da konkretan odgovor zahtjevima međunarodne zajednice, već ima još jedno dalje značenje, koje se jasno prikazuje ako se uzme u obzir da je sa gradonačelnikom Kuljačom uhapšen i njegov zamjenik – Dragan Marović – brat onog Svetozara Marovića koji je bio posljednji predsjednik zajednice Srbije i Crne Gore – posebno uticajan u Budvi (koju ne zovu slučajno Svetozarevo), i koji je smatran brojem dva crnogorske politike, naravno sa dužnom distancom od svemoćnog Mila", navodi se u tekstu EAST i zaključuje da hapšenje Dragana Marovića ne može da ne znači "redimenzioniranje" Svetozara.
Mugoša Marovićev kandidat za premijera
Autori teksta "potcrtavaju činjenicu" da je Marović "podnio i poraz sopstvenog kandidata – gradonačelnika Podgorice Mugoše – u trci za nasljeđivanje Đukanovića u ulozi premijera" koju je "naravno dobio Milov čovjek od povjerenja”, bivši ministar finansija Igor Lukšić.
"I, eto, dakle kako Đukanović izvlači još jednu prednost iz partije za evropsku integraciju Crne Gore: ne samo što se predstavlja kao šampion demokratije, dajući ostavku na funkciju premijera i otvarajući put borbi protiv korupcije, već ovim potezom eliminiše i potencijalnog konkurenta kao što je Svetozar Marović.
Đukanovićev potez je u perfektnoj simfoniji sa onim što je bila njegova politička strategija od početka – karakterizovana pragmatizmom i dobrom dozom beskrupuloznosti, kojom je i zaradio nadimak – 'britva'", piše EAST.
Milo ništa ne radi gratis
U obimnom osvrtu na Đukanovićevu biografiju podsjeća se da je početkom '90-tih godina prošlog vijeka Đukanović bio vjerni izvršilac Miloševićevih direktiva.
"Razumije se, Milo nije neko ko radi gratis i vožd Milošević mu dozvoljava, u zamjenu za podršku sopstvenim planovima, određenu slobodu akcije – političke i druge – na crnogorskom polju. Ali, Đukanović gleda daleko: shvativši da je politika srpskog lidera dovela Jugoslaviju do ekonomske katastrofe i međunarodne izolacije, on se distancira od Miloševića...", piše u tekstu.
Bonus video:
