Za nešto više od tri mjeseca uspio je da uradi ono što njegov prethodnik nije želio ili nije mogao godinama, ali nije ozbiljnije nagovijestio da će mu država biti iznad partije.
Igor Lukšić je počeo dijalog sa civilnim sektorom i dekontaminaciju društvenog ambijenta. Rad cijele Vlade postao je transparentniji, iako će neke tajne, kao ona o korišćenju Vladinog aviona, izgleda ostati zadugo tajna.
Sačinjen je predlog zakona kojim će nakon dvije decenije biti riješeno pitanje dinastije Petrović Njegoš, a u istoriji će ostati upisano da je prvi crnogorski premijer kome je Berlin otvorio vrata.
Ipak, nije uspio da pobjegne od manira svog prethodnika Mila Đukanovića. Tako je okrivio civilni sektor što je propao tender za zakup Valdanosa i za nezaposlenost u Ulcinju, dok kao “trač” doživljava priče o korumpiranosti bivših i sadašnjih ministara koji su, između ostalog, umiješani u tendere i privatizacije u čijim posljedicama je, do guše, zaglibila crnogorska ekonomija.
Na kraju, Lukšić je do sada bježao od iznošenja stavova ili donošenja odluka o krupnim pitanjima. Tako je, osim toga da je Crnogorac i da zbori crnogorskim jezikom, ostao nepoznat premijerov stav o politizaciji popisa stanovništva, dok odlaže odluku o statusu Veselina Veljovića koji je još uvijek v.d. direktora Uprave policije jer, kako tvrde u Lukšićevom okruženju, Đukanović ne dozvoljava njegovu smjenu zato što je jedan od najvažnijih čuvara DPS vlasti.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
