Građani nijesu obavezni da se izjašnjavju po određenim pitanjima na popisu stanovništva, a među njima spadaju pitanja nacionalne odnosno etničke pripadnosti, vjerosipovjesti, jezika i zdravstvenog stanja, kazala je direktorica Zavoda za statistiku (Monstat) Gordana Radojević.
Reagujući na tekst “Nacija i vjera se moraju reći”, objavljen u “Vijestima” u utorak, Radojević je kazala da su, prema članu 21 Zakona o popisu stanovništva, građani dužni da odgovore na sva pitanja popisivača. Ona je pojasnila da popisivač mora kao odgovor upisati i ako građanin kaže "ne želim da se izjasnim ili odgovorim“ ili „imam pravo da ne odgovorim“.
"U Upitniku za Popis ima više pitanja, koja se shodno preporukama UN-a označavaju kao „neobavezujuća pitanja“, a to su: pitanja o nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, pitanje vjeroispovjesti, pitanje znanja jezika bilo maternjeg ili stranih jezika, kao i pitanja o zdravstvenom stanju odnosno invalidnosti. U smislu člana 21 odgovorom na „neobavezujuća pitanja“ smatra se i odgovor koji proizilazi iz prava građana da se po nekim pitanjima ne mora izjasniti", kazala je Radojević.
Popisivač mora kao odgovor upisati i ako građanin kaže "ne želim da se izjasnim ili odgovorim“ ili „imam pravo da ne odgovorim”
Ona je dodala da je MONSTAT time stvorio uslove da građani koriste prava koja im garantuje Ustav Crne Gore i Konvencija za zaštitu nacionalnih manjima Savjeta Evrope, prema kojima nijesu obavezni da se izjašnjavaju po određenim pitanjima.
"Statistički posmatrano, bilo koji odgovor, i kada građanin koristi pravo da se ne izjasni, smatraće se odgovorom na „neobavezujuća pitanja“, jer su to pitanja koja imaju subjektivnu dimenziju i zasnivaju se na slobodnom samoizjašnjavanju", kazala je ona.
Radojević je istakla da su Zakon o popisu i metodologija koju je MONSTAT definisao usaglašeni sa evropskim standardima i preporukama UN.
U DPS-u misle drugačije: “ Većinsko političko raspoloženje u Crnoj Gori je da građani na popisu stanovništva treba da se izjasne o vjeroispovjesti i nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnost”, rekao je agenciji MINA poslanik te partije Miodrag Vuković.
On je kazao da Ustav decidno omogućuje građanima pravo da se ne izjašnjavaju o vjerskoj pripadnosti, dok o nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti nema takvih norni.
UN sprečava agresiju na intimu
Pravo na izražavanje uvjerenja, u ovom slučaju na nacionalnu i vjersku pripadnost jeste pravo, a ne obaveza. Ovo pravo je je jasno definisano u Konvencijama Ujedinjenih Nacija i Evropske konvencije za ljudska prava. Pojedincu ne može niko nametnuti da se izjašnjava po nacionalnom i vjerskom osnovu, ocijenio je advokat Aleksandar Đurišić.
On je naglasio da su to duboko intimne stvari:
“To je kao da pitate nekoga sa kim u krevet ide. Ima pravo da vam kaže, a naročito da to ne učini. Ne može ga niko obavezati na to. Što god propis donosio o tome ni jedan ne može da neprirodnu stvar nameće. Ne može se zakonima propisivati da ljudi skaču tri metra u vazduh i tražitit da se takav propis poštuje”.
Đurišić ističe da pravo na izražavanje podrazumijeva pravo na neizražavanje, kao što i pravo na vjerovanje podrazumijeva ništa manje i pravo na nevjerovanje, kod kojih postoje razni oblici (ateizam, agnosticizam).
“Postoje i individualna vjerovanja koja nijesu sadržana u lokalnim klišeima. Zašto ograničiti nekoga ko je budista ili prezbeterijanac, a to ne želi javno da saopštava. Na kraju, postoje ljudi koji nemaju nacionalnu pripadnost ili nemaju nikakav osjećaj u tom smislu.
Popisom u Podgorici 1989. dvadesetak osoba je napisalo kao svoju nacionalnost Eskim... Sedamdesetih godina je u Zapadnoj Njemačkoj održan popis stanovništva. Na pitanje koje ste nacionalnosti preko 67% odgovorilo je - moj problem. Njima je bilo dosta da ih neko prebraja na taj način”, kazao je Đurišić.
Bonus video:
