Položaj Bošnjaka u Crnoj Gori se popravlja, ali je za njihovu punu ravnopravnost u bitnim segmetnima društva potrebna podrška države i većinske zajednice, rekao je Bakir Izetbegović, bošnjački predstavnik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Izetbegović je u razgovoru za „Vijesti“ ocijenio da su odnosi između Crne Gore i Bosne i Hercegovine korektni, ali da treba raditi na jačanju političkih i kulturnih veza dviju zemalja. On je pohvalio javno kajanje bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog svoje ratne biografije, ističući da očekuje od Crne Gore da do kraja istraži slučajeve deportacije bosanskih izbjeglica 1992. godine kao i progon Bošnjaka iz pljevaljske Bukovice.
“Đukanović je mogao biti jasniji u ograđivanju od ratnog dijela svoje političke karijere, ali poduzeo je istrage u slučajevima Bukovice i deportacije Bošnjaka. Činjenica je da je prednjačio i u popravljanju odnosa sa Bosnom i Hercegovinom i imao korektniji odnos od većine lidera iz Srbije, i naročito od lidera bosanskih Srba“, kazao je Izetbegović.
Analizirajući zvanične odnose dviju država vidite li stvari koje su za pohvalu? Šta je za pohvalu, prema Vašem mišljenju?
Odnosi su korektni, u uzlaznoj putanji, naročito ako imamo u vidu genezu prilika u posljednjih dvadeset godina.
Ohrabrujuća je želja za saradnjom koja se očituje brojem potpisanih sporazuma, frekvencijom posjeta na visokom nivou, koordinacijom i međusobnom podrškom u regionalnim inicijativama i napretku na putu ka euroatlantskim integracijama.
Da sam oca naslijedio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine prije deset godina, bilo bi prevelikih očekivanja i, samim tim, razočaranja. Ali između dvojice Izetbegovića, u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva su sjela četvorica bošnjačkih lidera, među njima i (Sulejman) Tihić i (Haris) Silajdžić, pokušala i zorno dokazala šta je moguće, a šta nemoguće postići u komplikovanoj bosanskoj političkoj slagalici
Bosna i Hercegovina cijeni korektan odnos crnogorskog rukovodstva prema srebreničkoj tragediji, cijenimo pokretanje istrage deportacije bosanskih izbjeglica tokom 1992. godine i istrage slučaja Bukovica.
U kojim oblastima je neophodan napredak?
U nastupajućim godinama moramo dodatno pojačati političke i kulturne veze, pokrenuti izgradnju raznovrsne infrastrukture koja povezuje dvije zemlje. Potreban nam je kvalitetan put Čapljina – Podgorica, željeznica do luke Bar, dobro uvezana energetska mreža.
Kako gledate na položaj Crne Gore u regionu? Ima li, prema Vašem mišljenju, stvari koje bi ste mogle učiti od Podgorice?
Crna Gora je imala rukovodstvo koje je smoglo snage da se okrene budućnosti, Evropskoj uniji, duhu civilizovane evropske zajednice. Crna Gora veoma spretno i brzo sustiže propušteno, napreduje golemim koracima. Dakle, ima se šta naučiti od Crnogoraca. Vjerovatno ima i stvari koje se mogu bolje uraditi, ali generalna slika i trendovi su dobri.
Iako je Bošnjačka stranka dio vladajuće koalicije u Crnoj Gori, nijesu rijetke primjedbe da položaj te nacionalne manjine nije na zavidnom nivou. Kako gledate na položaj Vaših sunarodnika?
Taj položaj se popravlja jer su Bošnjaci postali politički faktor u Crnoj Gori. Postizanje pune ravnopravnosti u svim bitnim segmetnima života je zahtjevan proces i tražiće podršku države i većinske zajednice. Bitno je imati takvu spremnost i uporno raditi na ravnopravnosti kroz jedan vid pozitivne diskriminacije. Vlast treba podržati ciljano zapošljavanje Bošnjaka, investirati u krajeve i mjesta u kojima oni žive kao većina.
Smatrate li da zvanično Sarajevo na neki način treba da pomogne na poboljšanju njihovog stanja?
Bosna i Hercegovina treba pomoći Bošnjacima u Crnoj Gori kroz intenzivne kontakte sa tamošnjim rukovodstvom, kroz pomoć u obrazovanju crnogorskih Bošnjaka na našim univerzitetima, kroz pokretanje investicija od kojih će ovaj dio našeg naroda imati korist kao i kroz intenzivnu kulturnu saradnju.
Sve su češća upozorenja da Bosna i Hercegovina nikada nije bila bliža podjeli. Kako gledate na takve analize i šta ćete konkretno učiniti da do takvog scenarija ne dođe?
Tako se prije par godina govorilo da je Repubila Srpska pred nestankom. Neće nestati ni Republika Srpska niti Bosna i Hercegovina, ali će doživjeti promjene, reforme, cio region će ići ka integracijama, ka nestanku granica, ka ujednačavanju režima ljudskih prava i standarda života. Učinit ćemo sve da uklonimo nezadovoljstvo dijela građana stanjem i odnosima u Bosni i Hercegovini.
Ravnopravnost građana, ravnopravnost naroda, oporavak ekonomije, bolji život, bolje šanse za zapošljavanje, bolje i jasnije perspektive, sve to jača sile kohezije. Uvjeren sam da će to biti dovoljno, da se neće nastaviti iracionalne težnje ka dezintagracijama, pokušaji donošenja jednostranih odluka o zajedničkoj domovini i njenoj budućnosti koje bi nas neumitno uvukle u konflikte i neizvjesne scenarije.
Nisam narodu obećavao dramatične preokrete Osjećate li kao teret činjenicu da je Vaš otac i sam nekada bio bošnjački lider? Mislite li da zbog toga Vaši sunarodnici imaju veća očekivanja?
Da sam oca naslijedio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine prije deset godina, bilo bi prevelikih očekivanja i, samim tim, razočaranja. Ali između dvojice Izetbegovića, u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva su sjela četvorica bošnjačkih lidera, među njima i (Sulejman) Tihić i (Haris) Silajdžić, pokušala i zorno dokazala šta je moguće, a šta nemoguće postići u komplikovanoj bosanskoj političkoj slagalici.
Pored toga, u svojoj političkoj kampanji ja nisam obećavao narodu nekakve dramatične preokrete i napretke. Upravo obratno, otvarao sam mu oči za realnost. Zbog toga je moja pozicija prilično relaksirana, i imam šansu da postignem više nego što sam obećao i više nego što glasači od mene očekuju.
Bonus video:
