Pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima otvorila bi prostor za političke promjene u državi, dok bi imenovanje lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića za šefa države pojačalo institucionalni pritisak na Vladu i parlament, smatraju u civilnom sektoru i opoziciji.
Iako Ustav predsjedniku države ne daje nadležnosti kao premijeru, on može uticati na politička dešavanja u zemlji određivanjem mandatara ili vraćanjem spornih zakona skupštin.
Šef države može iskoristiti tu poziciju za uticaj na nezavisnost pojedinih institucija jer, između ostalog, predlaže sudije Ustavnog suda, obudsmana i guvernera Centralne banke.
Iako su iz dijela javnosti aktuelnog predsjednika Filipa Vujanovića optuživali da koristi ovlašćenja “engleske kraljice”, Đukanović je nakon predaje potpisa podrške rekao da se radi o izborima za najznačajniju funkciju u državi.
Programski direktor Građanske alijanse (GO) Boris Raonić smatra da je u društvima sa slabim institucijama i autokratskim liderima najmanje bitno koje su ustavne nadležnosti.
“Tako su savjetnici predsjednika države, dok je tu funkciju pokrivao Đukanović, bili moćniji od ministara. U Srbiji se moć seli sa (Aleksandrom) Vučićem, a slično je i u okruženju. Prema tome od toga ko će biti izabran za predsjednika zavisi da li će to biti najmoćnija pozicija u državi ili protokolarna funcija”, kazao je Raonić.
Ustavom je predviđeno da predsjednik države, između ostalog, komanduje vojskom na osnovu odluka Savjeta za bezbjednost i odbranu, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade nakon izbora, postavlja i opoziciva ambasadore i daje pomilovanja. Predsjednik države ima pravo da skupštini vrati zakone, ukoliko nijesu u skladu sa Ustavom, nakon čega ih skupština mora mijenjati.
Ističući da Ustav šefu države ne daje preveliku moć, predsjednička kandidatkinja Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović smatra da se ta moć ne može nikako kvalifikovati kao nevažna.
“Sa stanovišta autoriteta i legitimiteta, ovo je nesumnjivo najznačajnija funkcija u državi, zato što predsjednika građani direktno biraju na izborima. Ta činjenica omogućava da u ime građana pokreće važna pitanja i da bude njihov glas u nadzoru rada svih institucija. Predsjednik po Ustavu predstavlja zemlju u zemlji i inostranstvu, a od operativnih funkcija može svaki zakon koji Skupština donese da vrati na novo glasanje”, tvrdi Vuksanović, navodeći da u trenutnoj političkoj situaciji pobjeda opozicionog kandidata može biti uvod u talas političkih promjena i smjene DPS-a sa vlasti na svim nivoima.
I Raonić smatra da bi opozicioni predsjednik države mogao donijeti novu političku dinamiku u državi, jer bi pokrenuo talas promjena.
“U slučaju da jedan od dva ozbiljna opoziciona kandidata bude izabran, uprkos nevelikim formalnim nadležnostima, predsjednik koji iza sebe ima legitimitet i podršku preko 50 odsto građana bi bio veoma moćan i jedna od najznačajnih funkcija u državi. Imati predsjednika i vladu iz različitih političkih struktura donijelo bi stabilnost državi, oslobodilo institucije i pokrenulo talas promjena”, smatra Raonić, dok predsjednički kandidat Mladen Bojanić smatra da Ustav i zakonska regulativa daju pristojan okvir onome ko ima iskrenu namjeru da se uhvati u koštac sa problemima.
“Naravno, za to treba imati razumijevanje za sve, a ne samo neke građane Crne Gore, kao i jasan stav, karakter. Biti otporan na partikularne partijske interese i uticaje bilo kojih internih grupacija. Imati sve ono što, nažalost, dosadašnji predsjednici Crne Gore nisu imali”, tvrdi on.
Sedam kandidata u izbornoj trci
Rok za predaju kandidatura za predsjedničke izbore istekao je juče, a Državna izborna komisija (DIK) potvrdila je sedam kandidatura. Pored Bojanića, Vuksanović i Đukanovića u trku za mjesto predsjednika Crne Gore ušli su i predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić, kao i predsjednik Stranke pravde i pomirenja Hazbija Kalač. Na predsjedničkim izborima učestvuju i privrednik Vasilije Miličković i Dobrilo Dedeić, kojeg je kandidovala Srpska koalicija, dok naučnik Dragan Hajduković nije uspio da prikupi potpise.
Bivši predsjednici sprovodili partijske politike
Bojanić smatra da su dosadašnji predsjednici države krivi što se u javnosti stiče utisak da se radi o protokolarnoj dužnosti. On ističe da su dosadašnji predsjednici bili samo sprovodioci politike partije na vlasti.
“Tačno je da po Ustavu Vlada, a ne predsjednik, vode unutrašnju i spoljnu politiku, ali je i činjenica da postoji mnogo oblasti gdje predsjednik svojim aktivnostima može doprinijeti demokratizaciji društva, značajem svoje funkcije uticati na pozitivan ishod mnogih političkih procesa. Dati veliki doprinos u zaštiti ljudskih prava i sloboda, preispitati i eventualno dati pojedine zakone ili djelove zakona na ponovno razmatranje i doradu kako bi bili bolji, pravičniji i efikasniji.
Predsjednik može predlagati stručne i profesionalne kadrove, a ne partijske vojnike, za mnoga značajna mjesta u državnoj administraciji i regulatornim tijelima”, tvrdi Bojanić.
Bonus video:
