Tajvan mora bolje upoznati Crnu Goru, ali i Crna Gora Tajvan kako bi saradnja između dvije zemlje bila dublja i plodnosnija, poručio je ministar inostranih poslova Tajvana Džozef Vu.
On je u intervjuu “Vijestima”, rekao da očekuje da će se to desiti u budućnosti sa svim zemljama Evropske unije.
Delegacija “Vijesti” posjetila je Tajvan prošle sedmice na poziv tamošnje Vlade, a Vu je, u razgovoru za “Vijesti” upozorio na to da poslovi sa Kinom, u okviru projekta “Pojas i put” (The Belt and Road Initiative - BRI) mogu biti “dužička zamka”.
Crnoj Gori preporučuje da ulaže u obrazovanje jer “ako ekonomija želi da ide naprijed, prvo mora osigurati da je radna snaga visokoobrazovana i sa dobrim vještinama”.
Tajvan je ostrvo u istočnoj Aziji koje od 1949. funkcioniše kao nezavisna država - Republika Kina (Tajvan).
Danas je najveća ekonomija van Ujedinjenih nacija i na ostrvu živi preko 23 miliona ljudi, a političku zbilju oblikuje kompleksan odnos sa Kinom koja smatra Tajvan svojom teritorijom iako nema kontrolu i direktan uticaj na institucije.
Vu kaže da im trenutni status kvo u odnosu na Narodnu Republiku Kinu u potpunosti odgovara, jer je to većinska volja naroda Tajvana.
Iako Crna Gora još nije članica Evropske unije (EU), crnogorska vanjska politika prati zvaničnu vanjsku politiku Brisela. Status Tajvana nije izuzetak. Da li mislite da bi EU, a time i Crna Gora, u skoroj budućnosti mogla promijeniti stav prema Tajvanu?
Ovo je vrlo značajno pitanje za Tajvan. Prije dvije ili tri godine, osjećali smo da Evropa ne obraća dovoljno pažnje na Tajvan. Međutim, od prije nekoliko godina, Evropa, a posebno EU, drugačije gledaju Tajvan. Govore o svim pitanjima koje si tiču Tajvana, a mi smo uključeni u sve vrsta dijaloga sa EU. Nadamo se da će naši odnosi postati bolji nego ikada. Daću vam nekoliko primjera o bliskim odnosima Tajvana i EU: ekonomska trgovina - EU je najveći investitor na Tajvanu, veći od Sjedinjenih američkih država ili bilo koje druge zemlje. Takođe nam je trgovinska razmjena preko 58 milijardi dolara godišnje, a to je prilično mnogo novca. Imamo mnogo međusobnih interakcija. Kad god je neki važan događaj, EU ili njeni predstavnici uvijek govore u korist Tajvana... Osjećamo i da je podrška članica, individualno, mnogo snažnija. Dakle, odnosi između Tajvana i EU su bliskiji.
Jedno pitanje, na koje Evropa ne obraća pažnju kad je u pitanju Tajvan, je bezbjednost u ovom dijelu svijeta. Evropske zemlje smatraju da je istočna Azija prilično daleko od EU i normalno je da ne govore o pitanjima bezbjednosti u ovom dijelu svijeta. Ali osjećamo da je EU počela da se bavi pitanjem bezbjednosti i započeli smo neku vrstu tihog dijaloga o pitnju netradicionalnih pitanja bezbjednosti i mislimo da je to pozitivan iskorak između Tajvana i EU.
EU tretira Tajvan kao državu, a ne kao dio jedinstvene Kine. Zato se nadamo da će nas i članice, individualno, tretirati na taj način. Imamo 19 kancelarija širom Evrope, i komuniciramo sa zemljama u tom dijelu svijeta normalno. Zato se i nadamo da možemo da komuniciramo i sa Crnom Gorom.
Tajvan je, u saradnji sa Evropskom bankom za razvoj (EBRD), investirao mnogo u zemlje zapadnog Balkana, iako nema diplomatskih veza sa ovim dijelom Evrope. Zašto?
Nemamo formalne diplomatske odnose sa mnogim zemljama. Međutim, kad god postoji potreba, Tajvan će biti tu da pomogne. Na primjer: mi nismo pogođeni terorizmom, ali smo dio Međunarodne koalicije za borbu protiv terorizma (Global Coalition against Daesh). Kada Sjedinjene Američke Države organizuju regionalnu konferenciju o religiji, Tajvan je prvi koji će prihvatiti da bude domaćin takvog događaja.
Nemamo diplomatske odnose sa Venecuelom, ali kad god čujemo da tamošnje stanovništvo treba našu pomoć - mi ih podržimo.
To se odnosi i na Evropu, ali i na zapadni Balkan. Kad god postoji potreba, Tajvan je veoma zainteresovan da pomogne drugim državama. Osnovni razlog je taj što je Tajvan međunarodno blokiran i izolovan. Smatramo da je ovo najbolji način da pokažemo međunarodnoj zajednici da Tajvan može da pomogne, da je Tajvan darežljiv i dobar prijatelj.
Da li smatrate da bi Crna Gora otvorila svoja diplomatska vrata ukoliko bi bilo investicija sa Tajvana?
Naravno. U prethodnom periodu imali smo investicija u crnogorski turizam. Nadamo se da u budućnosti može biti i više investicija sa Tajvana u vašoj zemlji, a time i više razmjene između Crne Gore i Tajvana. Mislim da treba da omogućimo ljudima ovdje da znaju više o vašoj zemlji. Samo ako ljudi znaju za vašu zemlju, investiraće u turizam ili ostale načine saradnje. Zbog toga je vaša posjeta Tajvanu odličan početak.
Omogućiće narodu u Crnoj Gori da bolje razumije Tajvan. I mi ćemo uraditi isto - obezbijediti da ljudi na Tajvanu znaju više o vašoj zemlji.
Koliko je do sada Tajvan investirao u Crnu Goru?
Mislim da je to bilo ograničeno i da se radilo o turizmu. I u ostale oblasti se može investirati - tehnologija, obrazovanje, proizvodnja. Ali moramo obezbijediti da tajvanski biznismeni znaju da postoji mogućnost da uzlažu u vašu zemlju.
Kao što znate, Crna Gora je jedan od partnera u kineskom projektu “Pojas i put” (The Belt and Road Initiative) koji mnoge zemlje opisuju i kao dužničku zamku. Šta mislite o ovoj međukontinentalnoj inicijativi?
Mislim da treba da se pazimo. Iako neke države imaju benefita od BRI projekta, više je onih koje su upale u zamku i u veliki dug Kini. Mnogi će se sjetiti primjera Šri Lanke, Ekvadora... To je nešto iz čega treba da učimo. Venecuela je još jedan primjer kineskog ulaganja: što više nafte Venecuela izveze Kini, u veće dugove upada. Te situacije moramo biti svjesni. Ako želimo da imamo poslovne relacije sa Kinom, moramo da procijenimo sopstvene mogućnosti - ako ne možemo da platimo krredit koji smo dobili od bilo koje zemlje, moramo biti mnogo pažljiviji sa odlukom da li ćemo nastaviti da budemo član takvog projekta ili inicijative. Trgovina je drugi aspekat u odnosima sa Kinom. Postoje zemlje koje žele da potpišu saradnju sa Kinom, sa nadom da će prodati svoje proizvode na kineskom tržištu. Ali na kraju, oni izvuku deblji kraj u trgovini sa Kinom. Razlog je taj što nakon dogovora saradnje, kineski jeftiniji slični proizvodi preplave tržište u odnosu na one uvežene. Ovo je nešto čega moramo piti svjesni. Moramo sagledati mogućnost, ali u isto vrijeme treba izračunati potencijalne rizike.
Prije nekoliko dana, zvaničnici Narodne Republike Kine prijetili su Tajvanu i oružjem. Suočavate sa ovim, ali i sa diplomatskim pritiskom kako Kine, tako i većeg dijela međunarodne zajednice. Kako se nosite sa tom situacijom?
Međunarodna izolacija za nas predstavlja vrlo tešku situaciju. I bilo bi zaista teško ako bi Tajvan morao sa tim da se nosi sam. Srećom, kako sam već pomenuo, Tajvan čini dobro svijetu i imamo mnogo dobrih prijatelja u međunarodnoj zajednici... SAD su naš dobar prijatelj, baš kao i Japan, Australija i EU, odnosno mnogo evropskih zemalja.
Tako kad je Tajvan pokušavao da učestvuje u radu Svjetske trgvinske organizacije (STO), Kina je radila jako puno na tome da to spriječi, ali su SAD, Japan, Australija i EU, Kanada zauzele stav u korist Tajvana. I to je način na koji pokušavamo da se probijemo kroz međunardnu izolaciju.
Da li mislite da je trenutni status Tajvana održiv? Da li će Tajvan pokušati da ostvari punu nezavisnost i međunarodno priznanje ili je moguće da Kina uspostavi neku vrstu kontrole nad Tajvanom, kao u slučaju Hong Konga, i time ispuni svoj cilj - jedinstvena Kina?
Mi bismo željeli da održimo status kvo i to je politika aktuelne Vlade, ali i mišljenje većine kad je u pitanju narod Tajvana. Ako ste imali priliku da vidite istraživanje javnog mnjenja, znate da vrlo malo ljudi želi da ima jedinstveni sistem sa Kinom, kao što je to uradio Hong Kong. Vrlo malo ljudi želi ujedinjenje sa Kinom. Isto tako su manjina i oni koji su za potpuno nezavisnost u odnosu na Kinu. Zbog toga je Vlada, koju je glasao veći dio građana, posvećena održanju statusa quo. Šta znači ovaj status - vodimo sami politiku, imamo legitimno izabranog predsjednika, imamo parlament, imamo vojsku, imamo nezavisni sistem kontrole, Ministarstvo inostranih poslova, izdajemo pasoše i vize, i to znači da Tajvan funkcioniše kao država.
Zbog toga nema potrebe da se radi bilo šta u vezi sa statusom Tajvana u ovom trenutku. Ali budućnost je teško predvidjeti. Na primjer, narod na Tajvanu može promijeniti mišljenje, iako koliko ja vidim, to se neće desiti u skoroj budućnosti. Većina stanovništva će i dalje biti za status kvo. Ali faktor će biti u Kini, jer oni postaju samo snažniji i vojno i ekonomski. I žele da preuzmu Tajvan. Ali ko može garantovati da će Kina nastaviti da se razvija u ovom ritmu? Trenutno se suočavaju sa ozbiljnim ekonomskim usporavanjem. Ekonomsko usporavanje može prouzrokovati političku i socijalnu nestabilnost, pa će Kini biti teže da kontroliše sopstveno društvo, a kamoli da širi svoj uticaj na Tajvan ili druge djelove svijeta.
Za tajvansku Vladu, jako je bitno da zadržimo ovaj status, a u isto vrijeme vrlo pažljivo održavamo vezu sa Kinom - da je ne provociramo da započne rat protiv Tajvana. Vrlo je važno i da međunarodna zajednica posmatra Tajvan kao model za mnoge druge zemlje. Vrlo smo ponosni na zdravstveni sistem, ekonomski razvoj, slobodu vjeroispovijesti. Treba da nastavimo da sarađujemo sa međunarodnom zajednicom i očekujemo da će i oni sarađivati sa Tajvanom. To će sačuvati status kvo.
Ulažu 15 odsto državnog budžeta u obrazovanje
Sa veoma ograničenim prirodnim resursima i relativno malom teritorijom, kako je Tajvan uspio da se pozicionira kao 18. najveći uvoznik u svijetu, 17. izvoznik i 22. svjetska ekonomija? Da li biste podijelili svoje iskustvo?
Iskustvo dijelimo sa svim zemljama koje žele bolju ekonomiju. Nakon perioda proizvodnje, počeli smo da ulažemo u inovacije, istraživanje. I to je postala vrlo uspješna priča. Uključili smo se i u sektor informacionih tehnologija, koji mora da ima moderno tržište, inovacije i to je vrlo snažan dio Tajvana. Mislimo i da bi inovacije na Tajvanu trebalo da idu korak naprijed... Međunarodna zajednica može mnogo da nauči iz iskustva Tajvana.
Tajvan je takođe veoma otvoren. Otvoreni smo prema međunarodnoj zajednici za investicije, jer je uspostavljena vrlo prijateljska klima za investitore.
Takođe, mnogo ulažemo u sistem obrazovanja. Ustavom je garantovano da je budžet za obrazovanje 15 odsto ukupnog državnog budžeta, a to je mnogo novca. Ako bilo koja ekonomija želi da ide naprijed, prvo mora osigurati da je radna snaga visokoobrazovana i sa dobrim vještinama. To je nešto što i druge zemlje treba da nauče.
Bonus video:
