Crna Gora je država u kojoj je preostao posljednji komad Berlinskog zida na tlu Evrope, a na vlasti su ista partija i isti čovjek kao i prije pada zida, kazao je počasni predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Ranko Krivokapić.
On je sinoć učestvovao u Berlinu na raspravi “Berlinski zid 30”, koju je u tom gradu organizovala Akademija za kulturnu diplomatiju, kao bivši predsjednik Parlamentarne skupštine OEBS-a i bivši predsjednik crnogorskog parlamenta.
"Ljudska istorija ne pamti da je neki zid bio branjen moćnijim oružjem, a da je pao od udara nenaoružane ruke običnih ljudi. Vjera da vrijednosti građanske demokratije su nepobjedive, ponovo je vaskrsla kod napaćenih naroda istočne Evrope. Pao je zid koji je jedinstven simbol hladnog rata – Čerčilove gvozdene zavjese, urušavanja sistema sovjetskog komunizma u istočnoj Evropi. Prije 30 godina pao je zid prvog hladnog rata, ali se nedavno vratio drugi hladni rat novog tipa. Zapad versus Bliski istok, Rusija i sada uslovno nazvani kineski - daleki istok. Istok je sada sve veći i jači. No i cigle novog zida su od istog materijala podjela: funkcionalne demokratije nasuprot formalno ili suštinski jednopartijskim ili čak zarobljenim državama", kazao je Krivokapić u obraćanju.
Balkan, kako je kazao, pokazuje kako se "mutirani autokratski režimi" održavaju i dan danas
"Nažalost dolazim iz zemlje dje je suštinski preostao poslednji komad Berlinskog zida na tlu Evrope. U Crnoj Gori na vlasti su ista partija i isti čovjek kao i prije pada Berlinskog zida. Balkan pokazuje kako se mutirani autokratski režimi održavaju i dan danas. Oni čak hladnoratovski bivaju prihvaćeni kao i Frankova Španija u onom prvom hladnom ratu. Hladnoratovski obrazac je: autokrata ili čak diktator je dobar ako je strateški naš. Zapadnom Balkanu je ponovo dopala uloga bafer zone ili možda zida hladnog rata. EU te autokratije u strategiji za Zapadni Balkan definiše kao zarobljene države. Međutim evroatlantske birokrate ih eufemistički nazivaju - stabilokratijama. Ta tzv. ”stabilnost” je destruktivna po najvažnije djelove bilo kakve održive i perspektivne demokratije na zapadnom Balkanu. Balkanske zarobljene države-autokratije, zakonomjerno vode ka nasilju da bi pokušale odbraniti vlast po svaku cijenu. Normalan boravak u opoziciji nije opcija", rekao je Krivokapić.
Ta društva u demokratskom smislu vladavine prava, dodaje on, bliža su političkom pojmu “Potemkinovih sela“ nego evropskim standardima.
"Jedna forma ideološkog socijalističkog autoritarizma zamijenjena je neideloškom – kleptokratskom sa elementima mafiokratske. Zato su sada socio-ekonomske nepravde neuporedivo veće nego u autokratskoj-jednopartijskoj Titovoj Jugoslaviji. Zapadni Balkan je potencijalno autokratski nož u stomaku Evroatlanskih integracija , kao što je nekada u rukama carske Rusije bio nož u stomaku Otomanske imperije. Moja politička mantra za zapadni Balkan je prosta: ako hoćeš da sačuvaš vlast, prirodni ti je saveznik istok. Ako hoćeš demokratiju, prirodni ti je put na zapad", rekao je Krivokapić.
Suvišno je, ocjenjuje, pitanje koji je "prirodni saveznik balkanskih autokrata".
"Sovjetski Savez i zemlje SEV-a stvarali su sistem koji se pokrenuo na vjeri u revolucionarnu “vladavinu proleterijata“. Obespravljeni su pronašli nadu u ideologiji uprošteno nazvanoj Marksizam, a sve se završilo u ropcu zarobljenih država autoritarizmom jedne partije, ekonomskoj propasti i mračnim zlodjelima. Pouka je da se i najveće ideje izopače kada ih ne prati funkcionalna izborna demokratija - vladavine prava. Za građane mala je razlika da li je to izopačenje Staljinove “narodne demokratije Sovjetskog Saveza” ili izopačenje Musolinijeve i Hitlerove “građanske zapadne demokratije”. Iako su izrasli sa dvije strane svijeta njihovi zločini su bili u bestijalnosti vrlo slični. I prema drugim narodima i prema svom. Ta fenomenologija zla je neizbježna kad nema funkcionalne demokratije. Kad je država zarobljena od pojedinaca koji su vlasnici dominantne partije i države", rekao je Krivokapić.
I pored formalnih, ključna činjenica je, kako je kazao, odsustvo istinskih slobodnih i fer izbora.
"Vjerujte mi jer sam bio i Predsjednik Parlamentarne Skupštine OSCE-a, i u nekim od najvitalnijih demokratija izbori su sve manje slobodni i fer. To je novi zid koji niče pred našim očima. Zid prljavog novca i medija na izborima . Zid koji raste između građana i korumpiranih lidera . Država gubi osjećaj za javno dobro ( res publica ), a postaje oruđe za preraspodjelu javnih dobara u džepove otuđenih moći. Taj zid se gradi i dodatnom korupcijom sa raznih istoka. Taj zid postaje puno opasniji jer razara temelj svake države – vjeru u pravdu, Ustav, insitucije. Puzajuća ekonomska kriza je plodno tlo da se demokratija obesmisli kao jalova bitka političkih partija za golu vlast. Vlast radi bogaćenja. Konkurentske države, autokratske – zarobljene, imaju egzistencijalni interes da obilato pomognu nevjericu u parlamentarne demokratije. Znamo već kako se koristi lomljivost demokratija pred novim elektronskim oruđima i starim modelima korumpiranja stranih političara", dodao je Krivokapić.
On je kazao da je Evropa na Krimu izgubila polovinu svojih "istorijskih mogućnosti".
"Na proslavi 60 godina NATO-a PA u Rimu 2009, ukazao sam na opasnost da linija novog nadmetanja bude stara, zapad nasuprot istoka. Upozorio da nas očekuje linija novog nadmetanja evropski sjever – azijsko- arapski jug. No na Krimu je Evropa izgubila pola svojih istorijskih mogućnosti. Tako podijeljena ulazi u nadmetanje par kontinenata i seobu naroda preko Mediterana. Ekonomka kriza 2008. je još više oslabila evroatlasnki svijet i desilo se da jedan veliki kineski zid (Great Wall) spašava od finansijkog kraha drugi, američki zid (Wall Street) . Otkrili smo koliko zapadni zid zavisi od istoka. Istok koji je već na zapadu u srcu njegovog finansijskog i ekonomskog sistema. Jedina imperija koja je u istoriji tako snažo narasla bez rata, po mom shvatanju istorije je Narodna Republika Kina. Još je ideološki izazovnije što pokazuje da je jednopartijski model otvorene ekonomije moguć ne samo u Titovoj Jugolaviji nego i u post Maovoj Kini", istakao je Krivokapić.
Novi zid ekonomsko – poltičkih barijera se, ocjenjuje, zakašnjelo pokušava podići.
"Svijetu treba prije svega bolji zapad da bi se mogao takmičiti sa vitalnošću dalekog istoka. Populacionom i ekonomskom. Stari izazovi iziskuju nove odgovore, ali liderska i društvena energija zapada pokazuje znake dekadence. Naša evropska flota ima još uvijek najbolju posadu, kvalitetne brodove, ali ne više i prave kapetane. Lidere da uzmu rizik neizvjesnosti i osmisle prave puteve. Dugo se spavalo na mekim američkim jastucima", kazao je Krivokapić.
Zarobljene države, kako je dodao, "ubijaju najvažnije elemente demokratije".
"Nema suštinske podjele vlasti. Odluke partije i njenog lidera su jače no Ustav i zakon. Zakonodavna, izvršna i sudska vlast osjećaju silu odluka partije, a ne Ustava i zakona. Slobodni mediji, intelektualci i preduzetnici pod stalnim su pritiskom zarobljene države. Najbolji dio naših društava, mladi i obrazovani koji bi trebali da nose reforme odlaze na zapad. Osnovni motiv nije težak život nego prije svega nemanje vjere u mogućnost oslobađanja zarobljene države. Odlaze na onaj zapad za koji znaju da je nedovoljno moćan da na novom Balkanskom zidu odbrani svoje demokratke principe. Sličan se sličnom veseli (Simili simile gaudet) i balkanske autokratije se sakriveno raduju dolasku Bliskog i Dalekog istoka kroz investicije koje prati ogromnna korupcija. Pogledajmo gdje su ekonomsko-socijalni bile bivše zemlje članice istočnog bloka 1990, a gdje je po svim performansama bila Titova Jugoslavija. Kad to uporedimo sada trideset godina kasnije biće nam jasna dubina suštinskog nazadovanja i nefunkcionalnosti autokratija na zapadnom Balkanu. Istočna Evropa bila je socio-ekonomski decenijama iza Jugoslavije. Sada još ni Hrvatska nije dostigla udaljenost od prosjeka 15 starih članica EU, koju je imala 1987. Pritom je Hrvatska funkcionalna demokratija i članica EU", naveo je Krivokapić.
On smatra da je zapadni Balkan sve više pravno-politički na istoku, uprkos investicijama u evropske integracije.
"Građenje zida ili bafer zone prema oba istoka (bliskom – Rusiji i dalekom arapskom svijetu i Kini) na zapadnom Balkanu od strane evroatlanskih partnera je kao građenje kuće prva dva prasića iz bajke o Vuku i prasićima. Već su oduvane i zapadni Balkan je sve više pravno – politički na istoku uprkos milijardama investiranim u evropske integracije. Koliko god sipali i najbolje se vino kvari u lošim bačvama – zarobljenoj državi. Najevropskiji dio tih država je u protestima i na ulicama, a evroatlanske birokratije grade strateška partnerstva sa tamničarima svojih država. Funkcionalna demokratija je jedina dobra odbrana evoratlanskih integracija na Zapadnom Blakanu", kazao je Krivokapić.
Zapad je, kako je kazao, sistem vrijednosti koje su izrodile moderne demokratije.
"Američko-Francuska revolucija koja je u središte političkog sistema prosvetiteljski stavila slobodnog građanina, a ne religiju i nacionalnu pripadnost. Ustave, pravnu državu kao temelj društava koja su rodila slobodne preduzetnike i stvaraoce u svim oblastima. Naš dom, Evropa, će biti uspješna koliko se dominatno bude branila pravnom državom kao najvećim stepenom zrelosti demokratije . Vjera u pravdu i slobodu pojedinca mora ostati osnovno oruđe građenja i odbrane stare dame Evrope . Samo tako će moći primiti nove građane koji će postati njena snaga, a ne prijetnja. U suprotnom autokratije će nagrizati našu moć, a seoba naroda postati nerješiva prijetnja umjesto da bude nova snaga ekonomsko-socijalnog razvoja Evroatlanskog prostora. Rim je pao zbog korupcije i hrišćanske vjere u pravdu. Naša vjera je demokratija sa jakom pravnom državom. To je hram koji se ne da srušiti, a budi sve stvaralačke potencijale građana još uvijek moćne Evrope", zaključio je Krivokapić.
Bonus video:
