Navodi iz jučerašnjeg saopštenja Vlade Crne Gore u vezi "odluka" Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu su netačni, i neosnovani su zaključci Vlade „da su primjedbe koje se odnose na račun Zakona o slobodi vjeroispovijesti isključivo ideološke prirode i da nemaju utemeljenja ni u domaćem ni u međunarodnom pravu“, saopšteno je iz advokatske kancelarije Radić iz Beograda.
"Sud u Strazburu nije 31.1.2020. donio „odluku“ o odbijanju zahtjeva da se Crnoj Gori privremeno zabrani primjena Zakona o vjerskim slobodama... do donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore ili do zaključenja temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crne Gore. Sud u Strazburu nije donio odluku 9.10.2012. da je Srpskoj pravoslavnoj crkvi osporena restitucija imovine, vrijedna više stotina miliona eura, oduzeta 1946. od strane Sreske poljoprivredne komisije i Zemaljskog agrarnog suda", navode iz kancelarije Radić.
Evropskom sudu za ljudska prava, kako navode, može se podnijeti predstavka u roku od šest mjeseci od donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore i taj uslov, ističu, nije ispunjen, jer Ustavni sud do danas nije donio takvu odluku.
"Dok traje postupak ocjene ustavnosti, u cilju sprečavanja nastanka nenadoknadive štete, Ustavni sud može po predlogu ili samoinicijativno donijeti odluku da osporene odredbe Zakona suspenduje do okončanja postupka ocjene ustavnosti. Taj Zakon, kao što je to 24.1.2020. saopštio i Premijer, počeo je da se primjenjuje i on ne priznaje Srpskoj pravoslavnoj crkvi status pravnog lica sve dok se ne registruje kod nadležnog ministarstva. Kako ni nakon mjesec dana Sud nije odlučivao ni o privremenoj mjeri, dana 17. i 25.1. 2020. o neustavnostima i mogućim problemima obaviješteni su Predsjednik i Premijer. Poseban problem stvaraju odredbe Zakona kojima je Država ostavila sebi rok od godinu dana da se preknjiži na imivini uknjiženoj sada na SPC. S obzirom da Država u veoma kratkom roku, od nekoliko dana, može da se upiše kao vlasnik svih nepokretnosti, a da postupak pred Ustavnim sudom traje godinu i duže, stvoren je utisak da bi Ustavni sud mogao da proglasi neustavim osporeni Zakon, a da to ne bi imalo bilo kakvog efekta", navode iz advokatske kancelarije.
Dodaju da, za razliku od prethodnog Ustava, prema čl. 152. st.2. Ustava Crne Gore, objavljivanjem odluke o neustavnosti nekog zakona taj zakon prestaje da se primjenjuje na buduće odnose, ali nema značaj na odluke koje su do tog dana postale pravosnažne (upis imovine na Državu).
"Iz navedenih razloga ostvaren je kontakt sa Evropskim sudom za ljudska prava, kome je objašnjeno značenje čl. 152. st. 2. Ustava Crne Gore, pa je zatraženo da on, bez obzira na to što još uvijek nisu ispunjeni uslovi za podnošenje zvanične predstavke, donese istovjetnu privremenu mjeru kao što je to zatraženo od Ustavnog suda Crne Gore. Tako nešto propisi Suda ne predviđaju i Sud takvu odluku do sada nije donosio. Po prijemu našeg predloga oglasio se dežurni sudija osporavajući donošenje takve odluke navodeći da taj predlog ne spada u Pravilo 39. objašnjavajući da se taj član u ogromnom broju slučajeva primjenjivao na slučajeve protjerivanja i ekstradicije, kada bi pritužilac bio u stvarnom riziku povrede prava na život, podvrgnut mučenju ili nehumanom tretmanu, ukoliko bi bio poslat u odredišnu državu Međutim, i pored negativnog mišljenja dežurnog sudije, na kraju tog dopisa od 31.1.2020. stoji: „Bio bih vam zahvalan akio me obavijestite što prije možete da li želite da nastavite sa vašim pritužbama u smislu Konvencije“, sa napomenom da nam Sud šalje komplet za predstavku sa naljepnicama sa bar kodovima. Postupajući po navedenom obavještenju, upravo smo obavijestili Sud da nastavljamo sa tim postupkom", ističu iz advokatske kancelarije Radić.
Što se tiče postupka iz 2012. godine, u vezi restitucije imovine SPC-u, navode da je Sud, koliko im je poznato, konstatovao da nije u mogućnosti da obaveže Crnu Goru da ispuni odredbu stava 2. člana 8. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava koja glasi: „Uslovi, način i postupak povraćaja oduzetih imovinskih prava vjerskim zajednicama urediće se posebnim zakonom“.
"Što se tiče navoda Vlade da je još u Knjaževini, kasnije u Kraljevini Crnoj Gori, Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna i da je koristila tu imovinu - dokaz o kanonskoj autokefalnosti ne posjedujemo. Uvidom u registar Poreske uprave Crne Gore nismo naišli ni na podatak da je Crnogorska pravoslavna crkva registrovana, ali smo naišli na podatak da je 01.01.1900. na Cetinju registrovana PRAVOSLAVNA CRKVA sa PIB 02304252", zaključuje se u saopštenju advokatske kancelarije Radić.
Bonus video:
