Od dvije stolice koje u parlamentu pripadaju Bošnjačkoj stranci, u jednu bi uskoro, u preostalom dijelu ovog mandata, trebalo da sjedne žena.
Izuzetak, koji u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavljuje donedavni funkcioner Bošnjaka Neđžad Drešević neće značajno promijeniti utisak o nedovoljnoj, tačnije nikakvoj zastupljenosti žena iz redova manjinskih naroda u najvišem zakonodavnom tijelu. Trenutno, zajednički Klub poslanika Bošnjačke stranke, Koalicije Albanci odlučno i Hrvatske građanske inicijative ima četiri poslanika.
,,Bošnjačka stranka vodi računa da u svim svojim organima žene budu zastupljene. Ovaj princip nam je važan ne samo formalno, već suštinski, jer smatramo da žene iz našeg korpusa svojim kvalitetima doprinose značajno svim uspjesima koje postižemo. Na posljednjim izborima 2016. godine osvojili smo dva poslanička mandata, a naša članica Kenana Strujić je bila četvrta na listi”, objašnjava Drešević.
Veličina poslaničkog kluba određuje učešće žena u radu parlamenta Crne Gore. Zakon trenutno predviđa da među četiri imena na izbornoj listi mora biti jedna žena. Niko ne brani da ih bude i više, ali se to uglavnom ne dešava.
Na pitanje o nedovoljnoj zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u parlamentu, iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) i koalicije Albanci odlučno, nije stigao odgovor.
Mali broj predstavnica stranaka nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore snižava već nedovoljan procenat žena. Poslanica DPS-a Nada Drobnjak i članica Ženske političke mreže, u razgovoru za CIN-CG, smatra da je to jedan od argumenata zbog čega bi trebalo promijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika i ojačati ženske grupe u političkim partijama, kako bi one uspjele da se izbore za bolju poziciju.
U radu Skupštine Crne Gore trenutno učestvuju 24 poslanice, što iznosi 29,63 odsto. Među njima nema pripadnica manjinskih naroda ni u jednom poslaničkom klubu.
Najviše žena je u poslaničkom klubu DPS-a, 13 od ukupno 35 poslanika. U Demokratskom frontu od 17 poslančkih mjesta, pet zauzimaju žene, Demokrate imaju dvije poslanice od ukupno osam mjesta, SDP ima predsjednicu stranke Draginju Vuksanović u poslaničkim klupama sa još tri poslanika ove partije. Klub SD-a i LP čine tri poslanika. Posebni klub poslanika, nastao od onih koji su se proglasili nezavisnim u odnosu na stranke i koalicije na čijim listama su bili, ima pet članova od kojih su dvije žene. Klub poslanika SNP-DEMOS ima četiri člana i jedini je kome je šef žena – Danijela Pavićević.
Napori da se poboljša zastupljenost žena u politici i na mjestima odlučivanja daju rezultate, ali očigledno nedovoljnom brzinom, jer je Crna Gora u tome i dalje na začelju u regionu.
Istraživanje o globalnom jazu između polova koje je 2018. godine sproveo Svjetski ekonomski forum, prema položaju žena u politici na svjetskoj listi od 149. Zemalja svrstao je Crnu Goru na 83. mjesto.
Skupština Crne Gore izglasala je 8. septembra 2011. godine kvote za manje zastupljeni pol. Tada je od 81 poslanika bilo samo devet žena, ili svega 11 odsto. Kvote su znatno doprinijele da se to promijeni. Tokom dva izborna ciklusa učešće žena se povećalo, ali ne do zadovoljavajućeg nivoa.
Nada Drobnjak kaže da su se kvote pokazale kao neophodan mehanizam za povećanje učešća žena u politici: ,,One pomažu da se jedna vjekovna i civilizacijska nepravda prema ženama, njihova nemogućnost da podjednako žive u političkom životu, ispravi. Kvote imaju temporalno dejstvo i u trenutku kada se izbalansira učešće muškaraca i žena, izgubiće se i potreba za njihovim postojanjem, ali se pokazalo da je njihovo uvođenje bilo neophodno. Crna Gora do ovog mandata nije uspjela da prekorači kvotu od 20 odsto žena u parlamentu, dok sada njihovo učešće iznosi 29,63 odsto. Možemo samo da evidentiramo napredak, ali još moramo da se borimo za ravnopravnost.”
Dobra volja za unapređenje pozicioniranja žena na izbornim listama, ističe ona, iskazana je predloženim izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojima je predviđeno da se zakonska kvota, koja je u ovom trenutku 30, poveća na 40 odsto.
,,To je poruka da crnogorsko društvo treba da razumije da ženski glas mora više da se čuje i uvažava i da žene promišljaju o politici podjednako kao muškarci”, kaže Nada Drobnjak.
U izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore za 2019. godinu navodi se da žene nisu dovoljno zastupljene na visokim položajima u Skupštini, gdje od 14 stalnih skupštinskih odbora one vode samo tri (Zakonodavni odbor, za rodnu ravnopravnost i za politički sistem, pravosuđe i upravu), da ih nema među liderima političkih partija (u međuvremenu je Draginja Vuksanović-Stanković izabrana za predsjednicu SDP) i da ih je malo i u partijskim rukovodstvima. Ocjenjuje se i da je političko učešće žena i dalje nisko i na lokalnom nivou. Od 24 opštine, samo u jednoj je gradonačelnica žena, a u lokalnim parlamentima je svega 26 odsto odbornica.
Pozivajući se na nalaze Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), Evropka komisija je u nedostatke u pravnom okviru čije bi otklanjanje ojačalo povjerenje u izborni sistem, pored finansiranja stranaka i kampanje i neriješene afere Koverta, istaklo i problem nedovoljnog učešća žena u političkom životu
Puževim korakom, one su do sada stigle do predvorja skupštinske plenarne sale, a njihova funkcija je uglavnom da zakonodavnoj vlasti pripreme sve što je neophodno. U odnosu na parlament, u obrnutoj srazmjeri je struktura zaposlenih u Službi Skupštine Crne Gore. Od ukupno198 zaposlenih žena je 141, ili 71,2 odsto. Prema podacima Kancelarije generalnog sekretara i Sekretarijata Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, one zauzimaju i mjesta zamjenice i pomoćnice generalnog sekretara, šefice Kabineta predsjednika Skupštine, savjetnice predsjednika Skupštine… U Kancelariji generalnog sekretara Skupštine Crne Gore od četvoro zaposlenih sve su žene.
Do podataka o zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u skupštinskim službama, međutim, teško je doći. U Službi Skupštine kao i u Birou za upravljanje ljudskim resursima ne vodi se evidencija o nacionalnoj pripadnosti, a to ne bi bilo ni po zakonu. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Uprava za kadrove nijesu više saznali o tome ni kada su su 2018. godine sproveli istraživanje o zastupljenosti manjina u državnim organima i organima državne uprave. U anonimni upitnik, od tada 189 zaposlenih u Službi Skupštine, na pitanje o nacionalnoj pripadnosti upisan je samo 21 odgovor. Tako se 19 zaposlenih, 12 žena i 7 muškaraca izjasnilo kao Crnogorac/ka, a preostalo dvoje kao Bošnjaci.
Učešće žena u politici Crne Gore pitanje je šireg državnog društvenog-kulturnog konteksta, ali i vjekovne neravnopravne raspodjele moći, saglasni su sagovornici CIN-CG. Promjena leži u razumijevanju da one, kao i muškarci imaju jednako pravo da biraju i budu birane.
Što južnije, to tužnije
Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (SEF) iz 2018. godine, koji je obuhvatio 149 država, pokazao je da se Crna Gora nalazi na 83. mjestu na skali za učešće žena u politici. Ispred nje su sve zemlje regiona: Slovenija na 22. mjestu, Bosna i Hercegovina na 33. mjestu, Albanija na 34, Srbija na 37, Sjeverna Makedonija na 45. i Hrvatska na 62. mjestu.
Žene su najravnopravnije u nordijskim zemljama. Island je već deset godina uzastopno svjetski šampion u rodnoj ravnopravnosti i ta zemlja je, prema izvještaju, uklonila 86 odsto razlika između žena i muškaraca. U grupi zemalja sa najvećom stopom ravnopravnosti polova su i Norveška, Švedska i Finska, a poslije nordijskog bloka slijede Nikaragva i Ruanda koje imaju bolje performanse od mnogih razvijenih zemalja.
U izvještaju se navodi da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u radnoj snazi i politici. Samo 17 zemalja na čelu države ima ženu, a 18 odsto ministara i 24 odsto poslanika u svijetu su žene. Ukoliko jaz izmedju žena i muškaraca nastavi da se smanjuje ovim tempom, biće potrebno 108 godina za rodnu ravnopravnost na svim nivoima, a 202 godine da bi se dostigao ekonomski rodni paritet, procjenili su stručnjaci SEF-a.
U izvještaju Svjetske banke za 2019. godinu, pod nazivom Žene, posao i zakon, praćena je rodna diskriminacija u 187 država. Samo šest je dobilo najvišu ocjenu. Zemlje na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi najviše zaostaju za drugima kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Najveći nivo polne diskrimanacije bilježi Jemen. Filipini su jedan od najvećih prestupnika među zemljama jugoistočne Azije.
Bonus video:
