Nivo demokratije u Crnoj Gori sličan je onom u Gruziji koja je, takođe, u grupi “hibridnih režima”, gdje smo zadnji put svrstani 2003. godine.
Po slobodi medija Crna Gora je između Mozambika i Angole, najgora u regionu, ovogodišnje 105. mjesto znači pad od 60 mjesta u odnosu na referendumsku 2006.
Novo odlaganje izgradnje dionice auto-puta i novi zahtjevi Kineza čine sve opravdanijom bojazan da je Crna Gora, umjesto na putu svile, završila u dužničkom svilen gajtanu, u društvu azijskih i afričkih država-dužnika, poput Šri Lanke ili Džibutija.
Primijenjeno znanje crnogorskih osnovaca i srednjoškolaca na nivou je njihovih vršnjaka iz Moldavije.
Tako je Crna Gora, u 14-oj godini nezavisnosti, izgledala u očima Freedom Housa, Reportera bez granica, analizama stranih analitičara i stručnjaka, Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
Obećanja o demokratizaciji Crne Gore iz 2006., sa kartom evropskih vrijednosti dobijenom 2012. kada su otvoreni pregovori o pristupanju sa EU, našlla su se u vozu za istok.
U posljednjih 12 mjeseci nije otvoreno, niti zatvoreno nijedno pregovaračko poglavlje sa EU, dok je iz Brisela u novembru prošle godine stigao radni dokument o stanju u poglavljima 23. i 24. sa neuobičajno oštrim tonom koji upozorava na stagnaciju u pravosuđu, borbi protiv korupcije i osnovnih prava, a koji je potvrda navoda da je Crnoj Gori uvedena neformalna klauzula balansa.
Vlada je prije neki dan ispod radara javnosti usvojila novi pregovarački model koji je EU prihvatila zbog insistiranja Francuske da prvo stvari srede kod kuće - u EU - da bi se bavili proširenjem na zapadni Balkan, a koji je uveden i zbog onoga što je iskusni francuski diplomata Pjer Mirel nazvao „crnogorskim paradoksom“ - premalo toga urađeno za osam godina pregovora za članstvo u EU.
Zbog koronavirusa u 14. godini nezavisnosti je upozoreno na smrtnost ideje prethodne Vlade Mila Đukanovića o privatizaciji zdravstvenog sistema koji se, prema opštim ocjenama, solidno borio sa epidemijom novog virusa.
Međutim, vremenom se ispostavilo da je zdravstveni sistem politizovan kao i ostali segmeniti crnogorskog društva u kojem, ako nijeste član DPS-a ili satelitskih stranaka, nemate nikakvu šansu za uspjeh ili napredovanje u karijeri.
Zbog koronavirusa postalo je očigledno i da je ovako strukturana ekonomija, bazirana na turizmu, neodrživa.
Vlada zbog pandemije formalno nije uvela vanredno stanje u kojem je Crna Gora praktično mjesecima unazad.
Početak 14. godine nezavisnosti obilježio je kraj građanskih protesta koje je poveo pokret „Odupri se“ zbog afera koje je objelodanio odbjegli Duško Knežević. I dok je Specijalano tužilaštvo afere „Koverat“ i rivolving kartica Ivana Brajovića tek zagrebalo, Crnu Goru su nastavili potresati skandali - navodi o korupciji u Tužilaštvu, tajna prodaja voćnjaka predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice kontroverznom biznismenu Zoranu Bećiroviću, stambeni i krediti po povlaščenim uslovima za funkcionere, korupcije u građevinskoj inspekciji u kojoj je zbog objektivne odgovornosti Pavle Radunović podnio ostavku na mjesto ministra.
U v.d. stanju je VDT, dio Sudskog savjeta, upitan je treći mandat Medenice koji ona broji kao drugi, kao i pitanje da li Ustavni sud može da ima predsjedavajućeg, umjesto predsjednika.
U javnosti se jasno postavlja teza o tome da je dio problema u Crnoj Gori, i opozicija, posebno DF koji javnost kontaminira rječnikom mržnje, šovinizmom i teorijama zavjere.
Lideri tog saveza, Andrija Mandić i Milan Knežević, čekaju drugostepenu presudu za slučaj poznat kao državni udar, nakon što su prije oko godinu dana osuđeni na po pet godina zatvora za pokušaj terorizma na dan održavanja parlamentarnih izbora 2016. Crna Gora ulazi u izbornu godinu sa krnjim izbornim pravilima, pri čemu niko iz opozicije skoro i da ne razmišlja o bojkotu.
Sporne odredbe zakona koje se odnose na imovinu vjerskih zajednica uzrokovale su litije SPC u Crnoj Gori koje predstavljaju najmasovnije protestne skupove u novijoj istoriji Crne Gore.
Sve je to praćeno intenzivnim miješanjem Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore i nediplomatskim porukama uglavnom okruženja Đukanovića i Vučića čiji lični odnosi su još nejasni.
Crna Gora u 15. godinu nezavisnosti ulazi podijeljena po refendumskim šavovima, sa pretfakturama sa međunarodnih adresa koje su počele stizati vlasti zbog uporno pogrešnih politika i, kako prije neki dan, ocijeni ambasadorka SAD Džudi Rajnke, endemske korupcije.
Poruka o zaokruživanju identiteta kroz autokefalnu crkvu
U 14. godini nezavisnosti, Đukanović je aklamacijom ponovo izabran za predsjednika DPS-a na Kongresu u Bemax areni, dok je premijer Duško Marković ostao njegov zamjenik. Milan Roćen je postao predsjednik Političkog savjeta DPS-a, mjesta koje je pokrivao Svetozar Marović koji je još u Beogradu, navodno na liječenju koje traje od 2016.
Upravo sa Kongresa DPS-a, Đukanović je poslao poruku o potrebi da se zaokruži nacionalni identitet kroz autokefalnu crnogorsku crkvu, što je dobilo nastavak u Skupštini Crne Gore gdje su vladajuća većina i SDP izglasali Zakon o slobodi vjeroispovijesti, uz izlive primitivizma dijela poslanika DF-a.
Zbog odluka DPS-a da procesuira ovaj zakon, Demokrate su napustile Odbor za reformu izbornog zakonodavstva koji su, uz posredovanje šefa Delegacije EU Aiva Orava, dogovorile sa DPS-om.
Bonus video:
