Velika je opasnost kada jedna partija izjednači sebe s državom, a još fatalnija kada to podrže zvanične institucije, zato je biti opozicionar u Crnoj Gori herojski čin, a podržavati poslije svega DPS je velika sramota, ocijenio je predsjednik Demokratske Crne Gore, Aleksa Bečić.
On je u intervjuu “Vijestima” rekao da se zarobljenost crnogorskih institucija i pokornost prema DPS-u najplastičnije vidjela na primjeru Budve, gdje su oni koji bi trebalo da budu čuvari Ustava i zakona, bili prva linija odbrane uzurpatora pravnog poretka.
“Hapsiti Dragana Krapovića koji je očistio Budvu od kriminala i korupcije, zbog toga što ne dozvoljava da se kriminal i korupcija ponovo vrate, a, s druge strane, dozvoliti Svetozaru Maroviću da lagano pobjegne od pravde, može samo sistem koji je ušao u fazu potpuno otvorene i neskrivene diktature. U Crnoj Gori ako ustanete protiv kriminala, korupcije, ako se usprotivite pravnom, političkom, fizičkom nasilju, automatski bivate označeni kao neprijatelj države koji podriva njen ustavni poredak. Velika je opasnost kada jedna partija izjednači sebe s državom, a još fatalnija opasnost kada zvanične institucije podržavaju izjednačavanje jedne partije ili jednog čovjeka s državom. Zato nema dileme da biti opozicionar u Crnoj Gori jeste herojski čin, a podržavati poslije svega DPS je velika sramota”, kazao je Bečić.
Ima li smisla izlaziti na izbore u ovakvoj situaciji, kad vlast, prije svega DPS, koristi sve resurse da obezbijedi sigurne glasove? Koliko će biti poštena predizborna kampanja u ovakvoj situaciji?
Demokrate su prije nekoliko mjeseci predložile opozicionim kolegama Plan u sedam tačaka koji je, između ostalog, podrazumijevao bojkot parlamenta, zahtjev za aktivnom medijacijom međunarodne zajednice, zahtjev za odlaganjem izbora i bojkot izbora u slučaju neispunjenja opozicionih uslova. Uvjereni smo bili da bi takav jedinstven pritisak cjelokupne opozicije dao rezultate. Međutim, naš plan je odbijen i veći dio opozicionih političkih subjekata je najavio učešće na izborima.
Iako su aktuelni i izborni i epidemiološki uslovi zaista abnormalni, zbog čega smo se do posljednjeg trenutka zalagali za odlaganje ili bojkot izbora, smatramo da, kada je već opozicija odlučila da učestvuje na istim, nema vremena za bespotrebno trošenje energije, već moramo dati 150% svojih mogućnosti da, na svaki dozvoljeni i demokratski način, dotučemo protivnika koji je u ovom trenutku slabiji od opozicije. DPS ima nikad veći broj žarišta i problema kako spolja, tako i iznutra. Ekonomski kolaps, revolt zbog pokušaja otimanja imovine crkvama i vjerskim zajednicama, krađa i uzurpacija Budve, vanredno stanje u mnogim institucijama, velika unutrašnja netrpeljivost i prebrojavanja, koja već rezultiraju javnim napuštanjima DPS-a od strane nekoliko javnih funkcionera. Samim tim, ranjivost, uzdrmanost i strah DPS-a pokazuju da su i oni svjesni da je poraz njihova jedina opcija. Oni izbore pretvaraju u ratno stanje, a za nas, normalne ljude, izbori su stvar prosvećenosti i civilizacije. Mi smo civilizovani ljudi i na izbore idemo da pobijedimo i osvojimo slobodu, a ne da palimo, prebijamo, svađamo i dižemo tenzije. Jedan veliki državnik, američki predsjednik Džon Kenedi, u svom pobjedničkom govoru je rekao: “Ako ne mi, ko? Ako ne sad, kad?”. Momenat je za našu i pobjedu ponosne, a ne podaničke Crne Gore.
Na koji način opozicija može da se odupre kad su djelovi tužilaštva očito pod političkom palicom i koriste se protiv opozicije?
Posljednja faza svakog diktatora jeste najprljavija, ali što su metode njihove borbe primitivnije, to je sloboda sve bliža. Bićemo uporni, inovativni, istrajni, uvijek spremni da nastavimo, a nikako da odustanemo, jer nije napredak dogradnja i farbanje prošlosti ljepšim bojama iza kojih opet ostaje crno, napredak je koračanje putem budućnosti, svakog dana i svakog časa. Danas stojimo na raskrsnici od koje vode dva puta. Jedan je kamenit i nepredvidljiv. On je započet još devedesetih, natopljen je i krvlju i suzama, i nemaštinom i pljačkom i kriminalom. Taj put više nigdje ne vodi. Drugi put koji sami treba da izgradimo, i svojim naporima, požrtvovanjem i znojem popločamo, je put do našeg cilja, kako bi odbranili istinu, pravdu, Ustav, što su evropske vrijednosti, napadnute od onih koji se kriju iza evropske budućnosti. Vjerujem da smo svi na svojoj koži osjetili i prošli kroz jedno teško putovanje. Ali s ove stanice moramo nastaviti brzo, pošteno i pravedno, da nam se ne bi ponovio budvanski primjer gaženja Ustava i zakona od strane DPS-a i zarobljenih državnih organa.
Da li je konačna odluka o nastupu na izborima u koaliciji i šta mislite da će vam donijeti dvije stranke koje nemaju odbore, a ni biračko tijelo?
Da kojim slučajem nastupamo samostalno ili u nekom užem formatu, pitanje bi vjerovatno glasilo: „Zašto kao velika partija nijeste pokazali širinu prema manjim subjektima da ne bi došlo do rasipanja glasova?“ Prvo, ne bih se složio da određeni subjekti nemaju odbore i određeni broj birača. Dovoljno je pogledati ranije izborne procese na lokalnom i državnom nivou i vidjeti da su ostvarivali određeni broj glasova, ali da taj broj nije bio dovoljan za prelazak cenzusa. Upravo je to razlog više da mi, kao veliki subjekt, pokažemo odgovornost i širinu, kako bismo grupisali programski srodne subjekte i kako ne bi došlo do rasipanja glasova. Vjerujem i da će se tim pristupom rukovoditi i druge naše opozicione kolege, da će se grupisati programski srodni subjekti i da ćemo, s raznovrsnom i jakom ponudom, dovoljnom da zadovolji svakog nezadovoljnog birača, ujedninjeni u nenapadanju, saradnji i solidarnosti snažno nastaviti put ka pobjedi nad zajedničkim protivnikom.
Sad više nego ikad treba da ujedinimo sve snage, i male i velike, da ujedinimo naše različitosti, da sjedinimo i podgoričku gospodsvenost i beransku upornost i budvansko gostoprimstvo i pljevaljsko strpljenje i nikšićki prkos i rožajsku ljubaznost i novljansku umjerenost i cetinjski ponos i one s 1000 i one s 10.000 glasova kako bi naš crnogorski brod dobio evropskog kormilara, a ne mafijaške kapetane koji plove putevima šverca, kriminala i korupcije.
Šta će biti poruka vaše izborne kampanje, šta možete ponuditi građanima?
Građanima prije svega nudimo čiste ruke, iskrene namjere, ideje, Program i ogromnu energiju da Crnu Goru učinimo ekonomski, moralno i pravno jakom, jer su to jedini garanti njene vječnosti i svijetle budućnosti. Nudim riječ. Ono što kažem, to ću i da ostvarim, jer sam uvijek s prezirom gledao na one koji su laki na obećanjima, a teški na djelima. Ima li šta prizemnije i ima li šta podlije nego gledati svoj narod u oči i lagati ga, jer bolje je i ne obećati, nego ne održati riječ. Za mene je riječ zakon, a riječ data građanima – svetinja. Samo na poštovanju date riječi možemo stići tamo gdje smo pošli. A pošli smo putem istine, pravde i evropske budućnosti.
Obišao sam svaki kutak Crne Gore i uvjerio se s kojom pažnjom i posvećenošću naši vrijedni domaćini proizvode pršut na Njegušima, sir u Pljevljima, med u Nikšiću, maslinovo ulje u Baru ili kajmak na Žabljaku. Svi ti njihovi proizvodi imaju kupce u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji i brojnim drugim zemljama. I gdje god sam bio, moji prijatelji iz Evrope i regiona pitali su me za naše tradicionalne brendove. E, takva treba da bude i naša politika. Ekonomski jaka i savremena Crna Gora, koja će proizvoditi, zapošljavati, sarađivati i koja će se po dobru prepoznavati. Nemamo mi na koga da se ugledamo, osim na nas same i naše vrijedne domaćine.
Moramo da potkrešemo staro stablo podjela i mržnje da bi nikli novi pelceri. Te štetne, zle i nacionalističke grane samo nam uzimaju energiju, postale su prepreka i smetnja, teret i zid našem razvoju. One ne proizvode plodove, one stvaraju samo probleme. Sloboda se osvaja slogom, jer DPS ne pobjeđuju samo Srbi, samo Crnogorci, samo Albanci, samo Bošnjaci ili Muslimani... DPS pobjeđujemo složno, svi!
Predaja izbornih listi je formalno počela, ko će biti nosilac vaše liste?
Nosioca naše izborne liste izabraće nadležni organi Demokratske Crne Gore, nakon završetka unutarpartijskog kadrovskog postupka.
Ova vlast je velika hipoteka i međunarodnoj zajednici
Kako komentarišete činjenicu da vlast ne preza od zloupotreba uprkos oštrim kritikama koje redovno dobija u izvještajima EK, a istovremeno ta EK ne kažnjava zvaničnu Podgoricu zbog kršenja Ustava i zakona, zloupotrebe državnih resursa?
Nije ništa neobično u tome što autokratski sistemi u posljednjoj fazi svoje vladavine, zaslijepljeni u svojoj moći, pomisle da mogu sami protiv domaćih progresivnih snaga, međunarodne zajednice i unutarpartijskih oponenata, jednom riječju – protiv svih. Mislim da je upravo to karakteristika aktuelne crnogorske vlasti. “Endemska korupcija”, “opšte demokratsko nazadovanje”, “hibridni režim”, samo su neke od poruka koje smo mogli čuti od najuticajnijih međunarodnih partnera u prethodnim nedjeljama. Mislim da je međunarodna zajednica svjesna da ovakva vlast u zemlji članici NATO-a i zemlji kandidatu za članstvo u EU, jeste velika hipoteka samoj međunarodnoj zajednici i njenim institucijama. Poruke međunarodne zajednice su nikada oštrije, unutrašnji problemi crnogorskog društva su nikada vidljiviji, netrpeljivosti unutar samog DPS-a su nikada izraženije, tako da mislim da će se vlast, u konačnom, preigrati u svom zanosu, jer u vozu prošlosti čiji se ni lokomotiva, ni mašinovođa ne mijenjaju još od daleke 1990, nećemo stići na našu evropsku odrednicu.
Bonus video:
