Demokratska partija socijalista (DPS) i njeni koalicioni partneri našli bi se u prilično ozbiljnim problemima na parlamentarnim izborima 30. avgusta kada bi glasači odlučivali isključivo na osnovu rada Vlade u prethodne četiri godine.
To pokazuje poređenje onoga što je premijer Duško Marković obećao u ekspozeu 28. novembra 2016. godine sa onim što je do sada urađeno. Marković je ispunio otprilike trećinu od oko 30-tak obećanja, na trećini planova se radi ili je teško izvući objektivnu ocjenu dokle se stiglo, dok se za ostatak može konstatovati da nije urađeno ništa.
Premijer je prije četiri godine u Skupštini rekao da „imaju ambiciozan plan” da do kraja 2019. “zatvore sva poglavlja, odnosno okončamo proces pregovora” sa EU, da će se pripremiti “za početak izgradnje druge dionice auto-puta Mateševo-Andrijevica” i da želi da vodi “Vladu dijaloga”.
Četiri godine nakon toga, te neformalne klauzule balansa od godinu i po zbog izostanka rezultata u borbi protov korupcije i slobodi medija i gotovo stalnih kriza unutar EU, crnogorska Vlada je tek prije dva mjeseca uspjela da otvori sva 33 poglavlja, pri čemu su krajem 2016. već bila otvorena 24. U četiri godine nije zatvoreno nijedno poglavlje.
Nekoliko puta odlagani završetak izgradnje prioritetne dionice auto-puta sada je, prema najavi ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, opet odgođen, ovaj put za jun 2021.
Crna Gora u međuvremenu je bezuspješno pokušavala da osigura finansiranje od Evropske investicione banke za drugi dio auto-puta, jer je, prema ocjenama stranih eksperata, ono ekonomski neodrživo.
I prije isteka mandata bilo je jasno da Markovićeva vlada neće ponijeti epitet, kako je rekao, vlade dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama. Crna Gora je sada još polarizovanije društvo nego krajem 2016. na šta su, utisak je, dominantno uticale dvije stvari.
Prva je odbijanje dijaloga o nekoj vrsti tehničke ili prelazne vlade, za šta je bila upitna i spremnost dijela opozicije, a nakon korupcionaške afere “Koverta”. Na ovaj skandal institucije, prvenstveno tužilaštvo, su odgovorile uglavnom ignorisanjem što je izazavalo revolt građana i proteste pokreta „Odupri se“.
Drugi momenat koji je doveo do produbljivanja podjela u društvu je način usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te nekoliko njegovih spornih odredaba.
Marković je prije četiri godine u parlamentu rekao da će biti spremni za „puni i otvoreni dijalog sa svim stranama” uključujući i Mitropoliju crnogorsko-primorsku. “Ne da presuđujemo u crkvenim pitanjima, već da afirmišemo temeljne vrijednosti u koje vjeruje pravoslavni dio stanovništva Crne Gore”.
Do dijaloga Vlade sa SPC je došlo nakon masovnih protesta pod motom “Ne damo svetinje”.
Valja podsjetiti da je Marković obećao i dijalog sa medijima i NVO, ali tu nije bilo pomaka osim razgovora bez epiloga u posljednjoj godini mandata o Savezu sa Evropu sa dijelom civilnog sektora, svim relevantnim medijima, SDP i URA.
Korona vratila nezaposlenost na početnu tačku
Markovićeva Vlada je imala uspjeha kada je riječ o boljoj naplati poreza i smanjenju nezaposlenosti.
Tako je, prema zvaničnoj statistici, stopa nezaposlenosti sa 17,7 odsto u novembru 2016. pala na 15,8 posto u 2019, ali je epidemija koronavirusa učinila da se sada procenat nezaposlenosti vrati na nivo kada je Markovićeva Vlada počinjala mandat.
Kao i sve vlade DPS-a, i ova je obećala rast prihoda od turizma, pri čemu je prošla godina bila rekordno dobra, te stabilan privredni rast, što je donekle uspijevalo do kraja treće godine mandata. To se reflektovalo kroz rast BDP, kojim se premijer hvalio, a koji građani ne osjećaju.
Marković je ispunio obećanje o završetku povezivanja Crne Gore i Italije podmorskim kablom, ali ne i o izgradnji drugog bloka Termoelektrane Pljevlja. On se te 2016. založio da se „tekuća javna potrošnja finansira bez novog zaduživanja“.
U 2018, međutim, njegova vlada potpisala je zajam od 250 miliona eura podrške od Svjetske banke, dok je sada nastavila da se zadužuje kod komercijlanih banaka za pokriće budžetskih izdataka zbog koronavirusa.
Navodi Markovića iz 2016. da moramo trasirati put koji vodi uspostavljanju opadajućeg trenda budžetskog deficita i javnog duga, i vraćanju u granice Mastriških kriterijuma sada su daleko od realnosti.
“Nastavićemo sa reformom javne uprave, kako bi bila racionalnija, efikasnija i pružala kvalitetne usluge za građane i privredu. To znači – jačanje vladavine prava, transparentnosti i odgovornosti u javnom sektoru kao servisu građana”, kazao je Marković 2016.
Vlada je prošle godine izdvajanja za zarade u javnom sektoru povećala za 20 miliona eura u odnosu na 2016, vladavina prava i transparentost su ostale boljke ove vlasti zbog kojih Crna Gora kaska na putu ka EU.
Premijer je sebi i svojim saradnicima dao „peticu“ nakon tri godine rada, predsjednik DPS Milo Đukanović ocijenio je „solidnom“ prvu godinu rada Vlade.
Navedeni podaci pokazuju da bi četvorogodišnji učinak Vlade mogli ocijeniti prilično skromnim.
O tome svjedoči i pad Crne Gore na listama svih relevantnih međunarodnih organizacija.
Bonus video:
