Bivša DPS vlast u Andrijevici toliko je dobro vodila računa o Spomen kući Mihaila Lalića u njegovom rodnom selu Trepča, da su čak izgubili i ključ od ulaznih vrata.
Tako novim vlastima, kako kaže vršilac dužnosti direktora Centra za kulturu Ivan Radojević, nije preostalo ništa drugo već da obijaju blindiranu bravu.
“Da nije tragično bilo bi smiješno. U pitanju su jeftina kineska blind vrata, tako da šteta neće biti velika i da ih provalimo. Tragično je, ipak, da na taj način preuzimamo ovaj značajni objekat”, kaže Radojević.
Prema njegovim riječima, ono što su tamo zatekli, teško je opisati drugom riječju do sramota.
“Potpuna zapuštenost. Psi lutalice su našli načina da se smjeste unutra. Treba li još nešto da vam kažem preko toga”, pita Radojević.
On je kazao da je čvrsto opredjeljenje novih lokalnih vlasti u Andrijevici da Spomen kuću konačno stave u funkciju.
“Lalić je zaslužio da taj objekat zasija u punom sjaju. Da bude ogledalo kulture. Naći ćemo način da to hitno uradimo i da to Centru za kulturu na čijem sam čelu bude jedan od naprioritetnijih zadataka”, kaže Radojević.
On navodi da će stupiti u kontakt sa sinom i porodicom velikana pisane riječi, kako bi i oni bili potpuno u toku toga šta će se raditi i na koji način će se kuća valorizovati.
“Možda nam oni daju neku ideju i sugestiju. Možda nam ustupe i neku vrijednu literaturu ili rukopise koje bi tu smjestili i napravili biblioteku i mali muzej”, kaže direktor andrijevičkog Centra za kulturu.
On tvrdi i da će rukovodstvu Opštine predložiti da se ustanovi neka kulturna manifestacija u znak sjećanja na Mihaila Lalića i da je najprirodnije i najprimjerenije da se ta manifestacija organizuje u Spomen kući.
“Meni sada izgleda potpuno neprirodno da se neke manifestacije organizuju u drugim sredinama. Okrugli sto, književni dani ili bilo šta drugo što u imenu ima Mihaila Lalića treba da se organizuje u Andrijevici, odnosno u njegovom rodnom selu Trepča, u ovoj Spomen kući koja je za to i namijenjena, ali, nažalost, već više od decenije nije bila stavljena u funkciju”, kaže Radojević.
Spomen kuća Mihaila Lalića u selu Trepča kupljena je za te potrebe zahvaljujući donacijama i izdvajanjima Vlade i opština Berane i Andrijevica prije nešto više od deset godina.
U to vrijeme došlo se do računice da je bolje kupiti jednu postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće ovog velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su oko četrdeset hiljada eura.
Spomen kuća je zvanično otvorena i data na gazdovanje i upravljanje andrijevičkom Centru za kulturu.
Mihailo Lalić se, međutim, od tada nalazio samo u imenu te gradske kulturne ustanove, dok je njegova kuća do danas bila prazna i daleko od očiju javnosti.
Iz bivše DPS lokalne uprave su dali bezbroj obećanja da će u narednom periodu preduzimati mjere kako bi spomen kuća u Trepči profunkcionisala onako kako je to prvobitno zamišljeno.
Da će se Lalić preko Spomen kuće vratiti u zavičaj, obećao je prije dvije godine godine i bivši ministar kulture Aleksandar Bogdanović, prilikom posjete Andrijevici.
Da li su tada Opštini Andrijevica preusmjerena neka finansijska sredstva koja nijesu namjenski potrošena, sada se postavlja pitanje.
“Imam neku informaciju da su sredstva opredijeljena za stavljanje Spomen kuće u funkciju. Pokušaćemo to da provjerimo i da vidimo da li su otišla u nekom drugom pravcu”, kazao je direktor Centra za kulturu.
Radojević je kategoričan uvezi sa tim da će novim lokalnim vlastima (SNP, NSD, Demokrate) kultura biti prioritetna i da će, upravo zbog toga, i stavljanje u funkciju Spomen kuće biti jedan od prvih zadataka.
”Sve činjenice iz prošlosti Andrijevice, kao nekadašnjem duhovnom i kulturnom središtu Gornjeg Polimlja, obavezuju nas da promijenimo odnos koji je do sada bio prema kulturi”, kaže Radojević.
Sramota je, kaže on, da Centar za kulturu ima toliko zaposlenih i budžet koji je za ovu godinu bezmalo dvjesta pedeset hiljada eura, a da kulturnih manifestacija bude - nula.
“Sramota bi bilo i za veće gradske sredine, a ne za melenu Andrijevicu”, smatra Radojević.
Ako sam u svađi sa ljudima, nisam sa predjelima
Lalića, prvog dobitnika Njegoševe nagrade, 1963. godine za roman ‘’Lelejska gora’’, laureata NIN-ove nagrade za 1973. godinu za roman ‘’Ratna sreća’’, ipak, nikako do danas da vrate u zavičaj.
Nedavno se navršilo 105 godina od Lalićevog rođenja.
On danas ima ‘’svoju ulicu’, odnosno bulevar u Podgorici, zastupljen je u školskim programima i lektiri. Кnjiževno djelo mu je postalo poseban nastavni predmet - Poetika Mihaila Lalića, jednosemestralni, na Filološkom fakultetu u Nikšiću.
U zavičaju ga ima samo u nazivu Centra za kulturu i do sada nefunkcionalnoj Spomen kući.
“Ako sam u svađi s tamošnjim ljudima, nisam s predjelima. Кad ih pogledam, promijenim raspoloženje”, znao je da kaže veliki romansijer, ilustrujući svoj odnos sa zavičajem.
Opština Andrijevica, prema svim pokazateljima, jedna je od trenutno najsiromašnijih opština u državi.
Ovaj gradić sredinom devetnaestog vijeka predstavljao je, međutim, kulturno i duhovno središte ovog dijela Crne Gore.
Manje su poznate činjenice da je nakon prijestonice Cetinja, u Andrijevici otvorena prva državna škola u Crnoj Gori.
Takođe, 1892. godine u Andrijevici su otvorene prva biblioteka i čitaonica u Crnoj Gori.
U periodu od 1882. do 1910. godine na ovim prostorima počinje sa radom još nekoliko privatnih škola.
To je dalo izvanredne rezultate na polju prosvećenosti, pa prema popisu stanovništva iz 1909. godine, srazmjerno broju stanovnika, Andrijevica je bila druga varoš prema broju pismenih u Crnoj Gori, odmah poslije Cetinja.
Andrijevica danas zbog izraženih migracija jedva da ima đaka za jedno odjeljenje prvačića, a u pitanje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi opstanak srednjoškolskog centra u ovoj varošici.
Bonus video:
