Crnogorsko društvo je postalo primjer kako se treba ponašati u obaranju nedodirljive vlasti koja je imala ogromnu kontrolu resursa, medija i svega ostalog i da je moguće da na izborima izgubi partija koja je bila dio državnog vrha decenijama, rekao je u intervjuu “Vijestima” glavni urednik bosansko-hercegovačkog portala "Buka", Aleksandar Trifunović.
On je dodao da je prva demokratska tranzicija vlasti značajna i zbog toga što se dogodila u vrijeme pandemije kada su crnogorski građani pokazali solidarnost i mogućnost za promjenama, kada je apsolutna sugestija bila da se ne krećemo, posebno ne blizu jedni drugih.
“Ta vrsta solidarnosti, koja je pokazana i na izborima, je na neki način uz sve razlike i uz sve nesavršenosti ugušila mogućnost nekih novih nedodirljivih političara”, istakao je Trifunović.
Kako komentarišete prvu demokratsku tranziciju vlasti u Crnoj Gori?
Balkanska društva su konstantno u tranziciji unazad već 30 godina i onda bi se stekao utisak da bi takva stvar kao što su izbori ili promjena vlasti na izborima trebala da prođu bez nekog velikog uzbuđenja, ali upravo suprotno, kod nas se takve normalne i uobičajne stavke kao što su promjena političkih subjekata koje vrše vlast, u slučaju Crne Gore to je zaista višedecenijska vlast jedne partije i jednog čovjeka, praktično je prošla i sa jedne i sa druge strane euforično, i u pobjedi i u gubitku.
Posmatram svoje poznanike koji su i sa jedne i sa druge strane tog spektra na koji način su oni to doživjeli, i vidim da su doživjeli jednu promjenu činovnika, kao nešto prevažno i najvažnije.
Ja mislim da je nešto najvažnije i da se politika na Bakanu ne pomjera, da mi i dalje ne možemo da funkcionišemo bez jakih vođa koji obično znače slabe države.
Ljudi u razvijenim državama obično ne poznaju političare, niti ih previše zanimaju, ali imaju stabilne države.
Kako bi ovakve promjene trebalo da utiču na medijske slobode i pristup informacijama, time i lakši rad novinara?
Misim da niko ne voli slobodne medije. Opozicija laska medijima dok je opozicija, zato što joj treba previše prostora, onog trenutka kada dođu na vlast, vrlo brzo postanu kao oni koje su kritikovali. To je neko moje iskustvo koje sam doživio.
Na primjer, Milorad Dodik je bio neko koga je bilo vrlo lako dobiti za medije, koji je trčao da se obrati preko nekih nezavisnih medija svojim biračima, onog trenutka kada je postao vlast, a to je već više od 15 godina, potpuno je zaboravio šta mu je to smetalo tada i postao je neko ko u ovom trenutku, kada je politička opcija u pitanju, kontroliše gotovo sve važnije medije u entitetu Republika Srpska.
Sama promjena ne mora da znači da će biti više medijske slobode, novinari treba da budu obazrivi i da ne zaborave da oni treba da rade svoj posao, sada je neko drugi vlast i ta oštrica da se uperi u tom smjeru, bez obzira što su oni bili opozicija.
Smatrate li da postoji potencijal za multietnički sukob unutar Crne Gore?
Crna Gora je vjekovima multietničko društvo i ako malo pogledamo istoriju nije bilo većih multietničkih sukoba do te mjere da bi se u modernoj Crnoj Gori takvi sukobi mogli očekivati. Ja sam siguran da do toga neće doći i vjerujem da će tako ostati.
Mislite li da će nova vlast uspjeti da obuzda prosrpske snage posebno u partijama koje čine vlast i koje su okrenute više Rusiji, nego Evropskoj uniji, negiraju simbole i državnost Crne Gore, ne priznaju nezavisnost Kosova? Šta nam može donijeti potiskivanje ovakve politike?
Mislim da interes nove vlasti prije svega treba da bude Crna Gora. To što crnogorsko društvo čine pripadnici srpske, crnogorske i ostalih nacija, to treba da ujedini Crnu Goru ka nekom putu ka Evropskoj uniji. Ono što sam do sada primijetio da nisu snage koje su ušle u političku borbu na proteklim izborima tako što su potencirale srpsko pitanje, kako ih Vi nazivate prosrpske snage, protiv ulaska u EU. Prve posjete i kontakti koji su ostvarili pobjednici ostavrili su u tom pravcu. Crna Gora nema drugu budućnost osim Evropske unije i mislim da neće upasti u zamku da tako kažem povratka na neke političke narative koji su, da tako kažem, nanijeli štetu cijelom Balkanu i društvu, da se insistira na formiranjima nekih velikih istorijskih država koji će prelaziti granice sadašnje administrativne, a bivših jugoslovenskih republika.
Ja mislim da taj proces nije gotov i želim da vjerujem da će pragmatizam pobijediti u Crnoj Gori u tom smislu od kog Crna Gora u ovom trenutku dobija veću pomoć, sa kim može bolje da sarađuje, da li je to Rusija ili Evropska unija, to se mora odrediti na konto činjenica, a ne na konto emocija.
Kako komentarišete neslaganje između zakonodavne i izvršne vlasti u smislu da su poslanici koji su glasali za formiranje Vlade najveći kritičari iste i nisu bili saglasni sa načinom na koji se formirala?
Dolazi do jedne konfuzije, ne postoji jasan opozicioni stav odnosno jedinstvo oko ključnih pitanja, ja mislim da su svi svjesni u ovom trenutku i te male i neke veće partije da je ovo tek početak, tek se sad utvrđuje pazar politički i da je krenula borba za glasove. Treba staviti do znanja biračima da si ti na istom, a sa druge strane da ne možeš baš eliminisati tu saradnju sa novim idejama koje su predmet kompromisa kao što je formiranje vlade i ministarstva, to ne može ako nemaš većinu apsolutnu znači 50 plus jedan, ti si prinuđen na kompromise i sad jednostavno takve se poruke šalju biračima u javnosti, a mislim da potpuno drugačije izgledaju ti sastanci kada su iza kamera i kada su ispred njih. To može samo iscrpiti potencijal i da će se time Crna Gora vratiti na staro već na prvim sljedećim izborima.
Šta bi građani mogli da očekuju od takve vlasti?
Građani trebaju da očekuju da im vlast rješava probleme, a ne da ih nameće, ako će vlast kroz institucije koje su formirale nastaviti svoje političke i partijske borbe, a ne borbe za bolji život građana, onda građani ne mogu očekivati ništa, a ako budu radili za građane i u centru im bude crnogorski građanin, onda građani Crna Gore mogu da očekuju samo dobro od takve vlasti.
Da li je dugoročno održiva vlast u kome partije koje je formiraju, ideološki su različite i oštro kritikuju jedna drugu?
Mislim da politički pluralizam nešto što karakteriše demokratiju i to je nešto na šta se moramo navići, može da frustrira, ali je jednostavno to takav slučaj. Koliko je onda dugoročno održiva? Mislim da će uvesti neku vrstu političke dinamike u crnogorskom društvu, koja na neki način nije postojala, jedna novost da jedna velika partija kao što je DPS više nije u vlasti, jer je sad uvela neku novu dinamiku u kojoj se politički subjekti više ne snalaze, ne snalazi se ni DPS. Ja vjerujem da takva situacija može da pročisti političku scenu Crne Gore i da je izvuče nabolje, u kojoj će građani u budućnosti prepoznati one demagoge u odnosu na one koje zaista žele bolje crnogorskom društvu i rade aktivno na tome.
Smatrate li da je crnogorsko društvo dovoljno zrelo da ozbiljnije krene putem evropskih integracija?
U crnogorskom društvu nema tog kolektivnog, tu se ističe pojedinac, što veći broj pojedinaca bude spreman da živi i bude u skladu sa evropskim načinom života, evropskim poimanjem društva, evropskim poimanjem pojedinca, onda će Crna Gora biti dio evropskih integracija bez obzira kada formalno uđe u nju. Mi treba da ispunjavamo pravila evropskog puta lično, jer što veći broj bude to ispunjavao, kao i u Bosni i Hercegovini, pa u Crnoj Gori to će naša društva biti bliža Evropskoj uniji, a i samim tim i evropskim integracijama.
Bonus video:
