Poslanici i javni funkcioneri često koriste jake izraze, pa i uvredljive da bi saopštili mišljenje. Kada je poslanik Demokratskog fronta Milan Knežević u holu Skupštine 2017. godine izvrijeđao kolege iz Demokratske partije socijalista, radilo se o kratkotrajnom verbalnom incidentu između poslanika, u kojem je Knežević koristeći vrednosne sudove javno i neposredno izrazio mišljenje o druga dva poslanika – Ljuiđu Škrelji i Miodragu Vukoviću, za koje je smatrao da su toga dana postupili neustavno, nezakonito i nekolegijalno na njegovu štetu.
To su, između ostalog, argumenti njegovog advokata Gorana Rodića, koje je prihvatio Ustavni sud (US) Crne Gore kada je oborio presudu Višeg suda u Podgorici i Osnovnog suda koji su Kneževića osudili za nasilničko ponašanje.
Ustavni sud je utvrdio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, sloboda izražavanja poslanika, potvrđeno je “Vijestima”. Jednoglasna odluka US, koje nije bilo u skorijoj prošlosti odlučivanja te ustavnosudske instance, još nije objavljena u “Službenom listu”.
Rodić je u žalbi US, koja je uložena prije nego je Knežević odslužio četvoromjesečnu kaznu u kućnom pritvoru, naveo da je on tada bio poslanik i član najjače opozicione partije.
Presudom Osnovnog suda u Podgorici Knežević je proglašen krivim jer je, kako podsjeća advokat… u holu Skupštine Crne Gore… prišao poslaniku - oštećenom Ljuiđu Škrelji i drsko mu se obratio upućujući mu grube uvrede i prijetnje: “Šiptaru jedan, p... jedna, ti ćeš da odlučuješ o meni, polomiću ti i drugu nogu”, pri čemu mu se unio u lice ponavljajući: “Slomiću ti i drugu nogu”… nakon čega je okrivljeni Knežević prišao poslaniku - oštećnom Miodragu Vukoviću, stao uz njega, unio mu se u lice i više puta mu uputio grubu uvredu: “ološu”…
Advokat navodi u žabi koju je Ustavni sud prihvatio, da je za verbalni incident presuđeno za nasilničko ponašanje.
“...U Skupštini Crne Gore, kao i u Skupštinama brojnih razvijenijih i demokratski znatno naprednijih država Evrope i svijeta, dešavali su se puno teži i drastičniji verbalni pa i fizički sukobi među poslanicima, a koji nikada nisu dobili epilog na bilo kojem sudu – a kamoli na krivičnom! Pri tome su svi ti incidenti, bez izuzetka, poznati cjelokupnoj crnogorskoj stručnoj i laičkoj javnosti jer su svi bili uredno medijski ispraćeni i prenošeni, isto kao što je opštepoznata činjenica i da nijedan od tih incidenata (makar u Crnoj Gori) nikada nije procesuiran”, podsjeća se u žalbi.
O tome su se, navodi, izjašnjavali svi okrivljeni i saslušani svjedoci.
“Navedenim predlozima odbrana je prije svega htjela da istakne nespornu činjenicu da svuda u svijetu ponašanje političara u Skupštini ima visok nivo pravne zaštite (pa čak i kada su u pitanju fizički obračuni!) i da u tom smislu ni Crna Gora svakako nije izuzetak, te da krivično gonjenje podnosioca ustavne žalbe za verbalni incident u Skupštini predstavlja diskriminatorsko postupanje tužilaštva i suda, koje ima isključivo političku pozadinu”.
Podsjeća se da se 15. 02. 2017. u Skupštini Crne Gore odlučivalo se o predlogu Specijalnog državnog tužilaštva da se Kneževiću i njegovom kolegi – poslaniku Andriji Mandiću, ukine imunitet i odredi pritvor.
Poslanici su kasnije osuđeni za “državni udar”, a presuda još nije pravosnažna.
“Nakon što su poslanici vladajuće partije (DPS) glasali za navedeni predlog SDT-a, izglasana je odluka o ukidanju imuniteta i određivanju pritvora poslanicima Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću. Dakle, radilo se o činjenici da su poslanici vladajuće partije (DPS-a) u Skupštini Crne Gore podržali predlog da se njihovim kolegama poslanicima Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću ne samo ukine poslanički imunitet, nego i odredi pritvor, a što je inače bila potpuno nezakonita i neustavna odluka i predstavljala je drastično prekoračenje ovlašćenja poslanika u Skupštini”, objašnjava advokat povod neprimjerenog reagovanja Kneževića.
“Radilo se o jednoj vrlo ozbiljnoj životnoj situaciji sa kojom je, potpuno suprotno Ustavu i zakonima Crne Gore, bio suočen poslanik”, dodaje se. Ustavni sud je prihvatio argumentaciju da nije bilo krivičnog djela nasilničko ponašanje jer nije bilo ugrožavanja spokojstva građana i remećenja javnog reda i mira. “Nesporna je činjenica da Skupština... predstavlja štićeni objekat o čijoj se bezbjednosti brine Uprava policije, a za koju postoje jasna pravila i procedure o tome ko, kada, na koliko vremena, do kojih prostorija i pod kakvim uslovima može da uđe. Iz svega navedenog nesporno proizilazi da se hol Skupštine Crne Gore ni pod kojim uslovima ne može smatrati javnim mjestom”, naveo je Rodić.
“Ološ” je vrednosni sud, nema težinu grube uvrede
“Kada je u pitanju poslanik Miodrag Vuković, podnosilac ustavne žalbe nije sporio da mu je nekoliko puta rekao da je ološ. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, riječ “ološ” po standardima krivičnog djela nasilničko ponašanje – apsolutno nema težinu “grube uvrede”. Kao i u odnosu sa poslanikom Ljuiđem Škreljom - termin “ološ” predstavlja vrednosni sud, i kao takav ne može predstavljati bitan elemenat bilo kojeg krivičnog djela”, objašnjava se u ustavnoj žalbi.
Bonus video:
