Poslanici parlamentarne većine predložili su zakon o amnestiji kojim je predviđeno da se oslobađaju od izvršenja četvrtine kazne zatvora lica koja su pravosnažno osuđena za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i ona koja su osuđena stranom presudom koja su izvršava u Crnoj Gori.
Lica koja su na dan stupanja ovog zakona prosnažno osuđena kaznom zatvora od tri mjeseca za krivična djela pripisana zakonima Crne Gore, a nijesu počela izdržavanje, kazna se zamjenjuje uslovnom osudom.
„Pri tome se izrečena kazna zatvora uzima kao utvrđena i određuje da se neće izvršiti ako u roku od dvije godine osuđeni ne učini novo krivično djelo“, kaže se u predloženom zakonu o amnestiji, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri.
Kako se navodi, za lica koja izdržavaju kaznu ona se obustavlja, a preostali dio zamjenjuuje uslovnom osudom, tako što se ostatak kazne uzima utvrđenim i određuje da se neće izvršiti ako u roku od dvije godine osuđeni na učini novo krivično djelo.
Amnestija se ne odnosi na lica koja su osuđena za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz Krivičnog zakonika SRJ ili protiv civilnog stanovništva i trgovina ljudima iz Krivičnog zakonika Crne Gore, kao i za krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.
„Amnestija se ne odnosi za lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo silovanje, prunuda na obljubu ili protivpravni blud, obljuba ili protivpravni blud nad nemoćnim licem, djetetom, sa maloljetnikom, nedozvoljene polne radnje, posredovanje u vršenju prostituciuje, prikazivanje pornografskog materijala djeci i proizvodnja i posjedovanje dječje pornografije“, kaže se u predloženom zakonu.
O ispunjenju usolova za amnestiji odlučuje osnovni sud koji je nadležan za upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora.
Protiv rješenja o amnestiji može se izjaviti žalba višem sudu, u roku od tri dana od njegovog prijema.
Zavod za izvršenje krivičnih sankcija dužan je da obavijesti nadležni sud, u roku od 24 sata od stupanja na snagu ovog zakona, o osušeni9m licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, a podliježu amnestiji.
Zakon o amnestiji predložili su Miodrag Radunović, Genci Nimanbegu, Mićo Orlandić, Adrijan Vuksanović, Ervin Ibrahimović, Andrija Popović, Jovanka Laličić, Miloš Nikolić, Danijel Živković, Željko Aprcović.
Onu u obrazloženju navode da prilikom donošenja ranijeg zakona, građani Crne gore koji su potpisali i podržali Predlog zakona o amnestiji „željeli su da se donese izvorno, onako kako je napisan“.
„Međutim, na predloženi zakon uslijedili su amandmani i nikad se nije glasalo o zakonu kako je on izvorno predložen“, kažu poslanici parlamentarne većine.
Kako se navodi, na ovaj način sva osuđena lica koja su amandmanima uskraćena na amnestiju, stavljena su u neravnopravan položaj u odnosu na druge osuđenike i ovakav zakon bio je krajnje diskriminatorski prema osobama koja usled amandmana nijesu obuhvaćena Zakonom o amnestiji.
„Ovim predlogom želimo da izbjegnemo diskriminaciju, da se nikome ne ograniči pravo na amnestiju. To je zakoniti akt milosti kojima se oduđenim licima daju određene benificije i on mora da se odnosi na sva lica, osim za ona krivična djela koja su izuzeta, po mišljenju predlagača", kaže se u obrazloženju.
Za tri mjeseca kazna bi bila skraćena i njegovom sinu Milošu Maroviću, koji duže od godinu izbjegava odlazak na robiju.
Četvrtinu kraće robijali bi i svi osuđeni u korupcionaškima aferama.
Posljednja amnestija usvojena je prije četiri godine, ali su amandmanima izostavljene određene grupe krivičnih djela.
Ta, ni amnestija usvojena 2010. godine nije obuhvatila nikoga ko je osuđen za krivično djelo koje potpada pod član 144 - teško ubistvo, zbog čega su izostavljeni osuđeni za pokušaj teškog ubistva ili njihovi saučesnici.
Nakon usvajanja takvog Zakona osuđenici su negodovali jer kazna nije smanjena osuđenima za krivično djelo u kom nema žrtava, ali jeste osuđenima za ubistvo.
Bonus video:
