Odluka Apelacionog suda potvrda je apsurdnosti tvrdnji o navodnoj umiješanosti Rusije u pokušaje organizacije bilo kojih protivpravnih aktivnosti u Crnoj Gori, rekao je u intervjuu “Vijestima” ambasador Rusije u Podgorici Vladislav Maslenikov.
“Mnogo smo čuli na svoj račun i povodom tzv. pokušaja državnog udara na dan izbora 2016. godine, stoga htio bih da istaknem da doživljavamo odluku Apelacionog suda Crne Gore od 5. februara kao ubjedljivu potvrdu apsurdnosti tvrdnji o navodnoj umiješanosti Rusije u pokušaje organizacije bilo kojih protivpravnih aktivnosti u Crnoj Gori”, kazao je Maslenikov.
Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu u slučaju “državni udar” i predmet vratio Višem sudu koji je ranije osudio 13 osoba, uključujući i dvojicu Rusa i lidere Demokratskog fronta, za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. Ambasador Maslenikov kaže i da Rusija ne vodi ni hibridni, niti bilo koji drugi rat protiv Crne Gore i da reciprocitetne mjere Rusije ostaju na snazi za sve zemlje-članice EU koje su joj uvele sankcije, ali i one koje su se njima pridružile, među kojima je i Crna Gora. Podsjeća da se Podgorica pridružila antiruskim sankcijama 2014. godine i za ovih sedam godina “to ni na korak nije približilo zemlju članstvu u EU”, dok se nenadoknadivi ekonomski gubici Crne Gore od pridruživanja antiruskim mjerama mogu procijeniti u desetinama miliona dolara.
Kako ocjenjujete trenutne odnose Crne Gore i Rusije? Da li se oni otopljavaju nakon promjene vlasti 30. avgusta? Ima li naznaka da bi moglo doći do promjena i koliko bi tome doprinijela činjenica o donaciji vakcina protiv Covid-19?
Ova 2021. godina je jubilarna za rusko-crnogorske odnose. Ove godine navršava se 310 godina od uspostavljanja zvaničnih kontakata između Rusije i Crne Gore i 15 godina diplomatskih odnosa Rusije sa modernom Crnom Gorom. Kao što je nedavno naveo predsjednik Rusije Vladimir Putin, narode naših zemalja povezuju vjekovne tradicije prijateljstva i duhovnog zajedništva i nadamo se da će se u takvom smjeru razvijati i naši međudržavni odnosi. Rusija je spremna za to.
Nema sumnje da interesima naroda obje zemlje apsolutno ne odgovara taj istorijski nizak nivo bilateralnih odnosa, na koji ih je svela dosljedno neprijateljska i veoma kratkovida politika prethodnih vlasti zemlje, ishitreno i nepromišljeno pridruživanje Podgorice antiruskim mjerama EU.
Pristupanje Crne Gore NATO-u nije moglo a da ne utiče negativno na odnose sa našom zemljom, dok u pozadini toga lansirana dugoročna rusofobska kampanja je višestruko pojačala taj negativan efekat.
Nakon parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine i formiranja nove Vlade Crne Gore, međutim, bili smo svjedoci određenih pozitivnih promjena. U novoj koaliciji u parlamentu i u rukovodstvu nove vlade izjavljivali su o nastojanju da se odnosi sa Rusijom poboljšaju, o želji da se “okrene novi list“.
Pitanje je, valjda, u tome koliko ozbiljno nove vlasti su spremne na konkretne korake.
Za nas je očigledno da građani Crne Gore računaju na to. Iz više razloga - polazeći od istorijske, kulturne i duhovne bliskosti naših naroda u cilju razvoja bilateralnih ekonomskih veza, kao i u okviru borbe protiv savremenih izazova i pretnji, jedna od kojih je bez ikakve sumnje postala epidemija novog koronavirusa - pravo iskušenje za čitav svijet.
U Rusiji postoji izreka “prijatelj se u nevolji poznaje“. Upravo na taj prijateljski način rusko rukovodstvo reagovalo je na obraćanje premijera Crne Gore g-dina Zdravka Krivokapića upućeno Predsjedniku Vlade Ruske Federacije g-dinu Mihailu Mišustinu sa molbom da se obezbijedi ruska vakcina “Sputnik V“ za borbu protiv epidemije, koja je, uzgred, postala prvi lijek, koji je omogućio da se započne program masovnog vakcinisanja stanovništva Crne Gore. Trenutno su u toku pregovori oko dodatnih isporuka “Sputnik V“ za Crnu Goru. Nadamo se da će ruska vakcina pomoći da se sačuva zdravlje pa, možda, i da se spasu životi mnogih crnogorskih građana. Smatram da je čitava situacija oko dobijanja ruske vakcine takođe dobar primjer saradnje Rusije i Crne Gore.
Nova vlast je izjavila da ne planira da ukida sankcije Rusiji. Kako to komentarišete i da li ste o tome pričali sa novom Vladom?
Za bolje razumijevanje crnogorske javnosti htio bih prije svega da istaknem da pojam “sankcije“ nije prihvatljiv za restriktivne mjere EU prema Rusiji, koje nisu legitimne sa tačke gledišta međunarodnog prava. Uvoditi sankcije nekoj državi, kao što se zna, može isključivo Savjet bezbjednosti OUN-a.
Nama je dobro poznato kako i zašto su se prethodne vlasti Crne Gore pridružile antiruskim koracima Brisela. Očigledno je da su ove mjere bile apsolutno neprocijenjene ekonomski, pa i sa tačke gledišta interesa najobičnijih građana Crne Gore te nisu mogle i nisu nanijele nikakvu štetu Rusiji s obzirom na mali obim naše bilateralne robne razmjene. Dok za vašu zemlju ugled partnera je bio ozbiljno narušen te su ekonomski gubici bili veoma opipljivi.
Što še tiče novog rukovodstva države razgovarao sam o ovoj situaciji sa mnogima. Ipak ako pričamo o tome kako da se u bilateralnoj saradnji okrene novi list onda nije jasno zašto treba da se nosi sa sobom teret i uzaludno nasljeđe prethodnih vlasti.
Pojedini pričaju o koalicionom sporazumu - mada u njemu nema ni riječi “sankcije“, niti “Rusija“. Neki kažu da postoji obaveza da se spoljna politika Crne Gore usklađuje sa jedinstvenom spoljnopolitičkom linijom i bezbjednosnom politikom EU. Ali, kao prvo, kao što je rekao, mada u drugom kontekstu bivši državni sekretar SAD-a Henri Kisindžer, sankcije nisu politika, nego alibi na slučaj njenog nepostojanja. Kao drugo, spoljnopolitički dosije obično se zatvara jedan od posljednih pred pristupanje EU. Ipak je sasvim jasno, i nije moje da to vam objašnjavam, da postoje mnogo ozbiljniji problemi, koji zahtijevaju rješenje - borba protiv organizovanog kriminala, suprotstavljane korupciji, ekonomske poteškoće koje su se zaoštrile za vrijeme pandemije novog koronavirusa i sl.
Od pet sadašnjih zemalja-kandidata za pristupanje EU novom “setu“ antiruskih mjera pridružile su se samo dvije - Crna Gora i Albanija. Mislim da će za vaše čitaoce biti zanimljivo saznati da Grenland i Farska Ostrva - autonomna područja u zemlji-članici EU, Danskoj - nisu se pridružili antiruskim “sankcijama” EU te imaju konstruktivnu i pragmatičnu saradnju sa Rusijom.
Dalje, da vidimo čemu vodi “kompleks najboljeg đaka“, koji smatra da što brže završi domaći zadatak, to prije će postići željeni cilj - u ovom slučaju pristupanje EU. Podgorica se pridružila antiruskim sankcijama 2014. godine te za ovih sedam godina to ni na korak nije priblizilo vašu zemlju ka članstvu u EU. Uzgred, podsjećanje koje se često čuje da se od 2012. godine Crna Gora “100 odsto“ pridružuje spoljnopolitičkim odlukama EU ima nijansu lukavstva - nedavno su vaši mediji izračunali da se Podgorica pridružila sankcijama protiv pet zemalja. Međutim u tom periodu na snazi su bile pa i u većoj mjeri ostaju, ovakve ili onakve “sankcione“ mjere EU u odnosu na 20 zemalja. Bojim se da sa tačke gledišta kako aritmetike, tako i neevklidske geometrije tu nema 100 posto. Dok je nenadoknadive ekonomske gubitke Crne Gore od pridruživanja antiruskim mjerama sasvim moguće procijeniti u konkretnim desetinama miliona dolara.
Pri tome ponekad se stvara utisak da pojedini ljudi u Crnoj Gori računaju na to da ako je za Rusiju ekonomski efekat od vaših neprijateljskih poteza ništav, onda nećemo mi na njih obraćati pažnju. Bojim se da neće to biti tako - naše iznuđene reciprocitetne mjere ostaju na snazi za sve zemlje-članice EU i one zemlje, koje su se njima pridružile. Uzgred, pored ekonomskih “sankcija EU“ postoje još i personalne. Naime, 32 člana oba doma ruskog parlamenta, niz političara, poslovnih ljudi i društvenih aktivista ne mogu da uđu u Crnu Goru. Međutim, među njima ima davnih i iskrenih prijatelja vaše zemlje.
Uprkos zategnutosti u odnosima između Crne Gore i Rusije ruski turisti u velikom broju posjećuju Crnu Goru. S obzirom na pandemiju koronavirusa 2020. godine, da li očekujete poboljšavanje situacije i veći broj ruskih turista u Crnoj Gori?
Uprkos pandemiji za čije vrijeme prirodno se usporila ekonomska aktivnost u čitavom svjetu, turizam je i u 2020. godini ostao tradicionalna sfera rusko-crnogorske interakcije. Iako se broj turista iz naše zemlje zbog objektivnih razloga značajno smanjio, ruski turisti, prema podacima državne Uprave za statistiku Crne Gore (Monstat) po rezultatima toliko komplikovane godine sačuvali su svoje liderske pozicije, zauzevši drugo mjesto (17,7%) među stranim turistima, koji su posjetili vašu zemlju, ustupivši prednost samo gostima iz susjedne Srbije (20,2%).
Razumije se, primjećujemo da mnogi crnogorski turistički operatori danas povezuju nadu za predstojeću turističku sezonu 2021. godine sa gostima iz Rusije. Uz razumijevanje doživljavamo takva očekivanja, dobro shvatamo značaj turističke industrije, koja daje do 25% BDP-a Crne Gore. Ujedno sa tim jasno je da perspektive dolaska turista iz Rusije zavisi od stabilizacije situacije oko epidemije COVID-19 u našim zemljama. Kod nas se već aktivno radi na tome, sprovodi se masovno vakcinisanje stanovništva. Nadamo se da će i crnogorska strana takođe uspjeti da postigne rezultate u stvaranju kolektivnog imuniteta.
Funkcioneri bivše vlasti i aktuelni predsjednik države Milo Đukanović često kritikuju Rusiju da se preko svojih obavještajnih službi i Srpske pravoslavne crkve miješala u izbore u Crnoj Gori u avgustu prošle godine. Da li je to tačno?
Razumije se da nije. Takve optužbe za navodno rusko miješanje u izbore čujemo već više godina, najčešće od onih koji se sami miješaju u tuđe izbore, pa čak i podržavaju državne udare, kao što su to učinile SAD 2014. godine u Ukrajini. Da podsjetim na vapijuću izjavu tadašnje pomoćnice državnog sekretara SAD-a Viktorije Nuland da je Vašington izdvojio 5 milijardi dolara “na podršku napora naroda Ukrajine prema stvaranju snažnije demokratske vlade“, drugim riječima - prema svrgavanju legitimne vlasti u državi. Za proteklih 7 godina za Ukrajince se nikako nisu opravdala obećanja zbližavanja sa EU i očekivanog ekonomskog prosperiteta - realizacija sporazuma o asocijaciji i pridruživanju sa EU očigledno se koči, uočljiva je deindustrijalizacija zemlje, koja se od koliko-toliko dobrostojeće pretvorila u jednu od najsiromašnijih u Evropi.
Što se tiče Crne Gore izbori 30. avgusta 2020. godine bili su održani uz međunarodno posmatranje iako je njegov okvir bio ograničen usljed epidemioloških uslova. Međutim rezultati su prihvaćeni od strane učesnika izbora i međunarodnih posmatrača. Iz izvještaja Ograničene posmatračke misije Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) OEBS-a vidi se da izbori nisu prošli baš idealno, ali ako se daju primjedbe na nečiji račun onda je to prethodna vlada Crne Gore. Pokušavati prebaciti krivicu zbog sopstvenih grešaka na neko mitsko spoljno miješanje, očigledno nije pobjednička taktika. Mnogo smo čuli na svoj račun i povodom tzv. pokušaja državnog udara na dan izbora 2016. godine, stoga htio bih da istaknem da doživljavamo odluku Apelacionog suda Crne Gore od 5. februara kao ubjedljivu potvrdu apsurdnosti tvrdnji o navodnoj umiješanosti Rusije u pokušaje organizacije bilo kojih protivopravnih aktivnosti u Crnoj Gori
Da li se Rusija miješala u opštinske izbore u Nikšiću?
Opštinski izbori u Nikšiću su važan siže crnogorske unutarpolitičke agende. Međutim to je, ipak, lokalna tema. Opštinski izbori, po pravilu, su dio lokalnog izbornog ciklusa u jednoj ili drugoj zemlji i oni nisu predmet za posmatranje, recimo, od strane OEBS-a ili Savjeta Evrope. Nikšić je, svakako, veoma interesantan za Ruse po svom kulturnom nasljeđu, uključujući i djela ruskih arhitekata, ali su razgovori o miješanju Rusije u tok opštinskog glasanja na nekom lokalnom mjestu jednostavno smiješni.
Kako komentarišete optužbe da iz Rusije stižu hibridne prijetnje?
Kao apsolutno apsurdne. Rusija, razumije se, ne vodi ni hibridni, niti bilo koji drugi rat protiv Crne Gore. Ali ako, pak, pojedine zemlje i organizacije troše nemale snage na “podrivanje ruskog uticaja“, uključujući i na Balkanu ili na borbu protiv navodne prijetnje od “kremaljske dezinformacije“, stvaraju neke grupe sa odgovarajućim zadacima onda ova sredstva, razumije se, biće iskorišćena, dok će „eksperti“ odraditi svoju platu i demonstrirati rezultate svojih „titanskih napora“, jer je veoma teško tražiti crnu mačku u tamnoj sobi, pogotovo kad nje tamo nema.
Mislim da sa mnogo većim uspjehom taj novac može da se potroši na realnu ekonomsku pomoć Crnoj Gori - ali vaši saveznici, izgleda, imaju druge prioritete. Govoreći o Crnoj Gori htio bih da istaknem da kako to pokazuje iskustvo mnogih zemalja, uključujući i vaše susjede u regionu, može biti član EU i NATO-a i pri tome imati dobre odnose sa Rusijom.
Crna Gora ostaje privlačna za ruske investitore
Može li se u predstojećem periodu očekivati poboljšanje ekonomske saradnje s obzirom na to da su ruski investitori prisutni u Crnoj Gori?
Crna Gora ostaje privlačna za ruske investitore. U tom smislu vidimo određene perspektive za bilateralnu saradnju u ekonomskoj sferi. Niz ruskih kompanija odavno posluje na crnogorskom tržištu te su zauzele ovdje određeni udio. Računamo da se njihov položaj i uslovi poslovanja neće pogoršati.
Prema podacima crnogorske zvanične statistike, 2020. godine uprkos pandemiji novog koronavirusa Rusija je zauzela prvo mjesto po obimu direktnih stranih investicija (SDI) u Crnoj Gori - 99 miliona eura. Štaviše, stalno čujemo o interesovanju crnogorske strane za nove investicije iz Rusije. Interesovanje kod ruskih poslovnih krugova postoji. Ujedno sa tim ne mogu a da ne podsjetim da se sankcije EU kojima se pridružila Podgorica odnose i na niz ruskih kompanija i određenih domena privrede. Stoga održavanje ovih restriktivnih mjera naravno ograničava mogućnosti ekonomske saradnje. Dok EU i njenim članicama odgovara da se insistira da Podgorica sačuva antiruske mjere, pa uz to oni kažu da niko osim njih, za vas nema atraktivne ekonomske ponude.
Bonus video:
